Nakon uhidbe Jurinog sina, posebice mediji s lijevim predznakom i neki pod kontrolom HDZ-a, baš su se raspisali o njegovim ranijim prijestupima. Ako se znalo da nije miran i povučen zašto su medijsku paljbu raspalili baš u ovome trenutku?
Pitanja se sama nameću. Čuli smo što je kažu i pišu zgriješio Jurin 22-godišnji sin, a bolje pitanje je što je to ovih dana zgriješio Jura? Ušao je u sukob s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih
Napisao: Dražen Stjepandić
Proteklih dana odjeknula je vijest da je u Zagrebu, navodno zbog iznude, uhićen sin saborskog zastupnika gospodina dr.sc. Josipa Jurčevića. Informaciju o ovome nemilom događaju prvi je u javnost iznio Jutarnji list. Tim povodom Josip Jurčević je u Saboru napravio prvi sastanak s novinarima, pa i drugi na kojem je uglavnom govorio kako Jutarnji list nije objavio njegove poruke. Druga važna tema njegove druge presice odnosila se na duboku državu. Josip Jurčević duboku državu okrivljuje da stoji iza svega. Znam da po tome pitanju dosta zna i postavljam pitanje zašto nije bio konkretniji? Što točno u hrvatskim okvirima označava pojam duboka država?
Od Zore do Interlibera
Josipa Jurčevića upoznao sam 1995. uoči Oluje u Zori, gdje me doveo Mate Bašić. Taj dvotjednik je izlazio manje od godinu dana. Josip Jurčević, za prijatelje i znance Jura, bio je glavni urednik, Bože Vukušić njegov zamjenik, Mate Bašić izvršni urednik, a ja sam uređivao sport i estradu. Redakcija je bila u Ilici 8, na prvom katu dvorišne zgrade. Uredski poslovni prostor je u državnom vlasništvu.
Po povratku iz Oluje, ne sjećam se više zašto, naša suradnja je prestala. Dogovoreni honorari za mene i preko mene angažirane suradnike Davora Dretara-Dreleta i Đuku Čajića nisu isplaćeni.
„Moj prijatelj, pa moj nadimak, mi je našao posao, je da mi nisu platili, ali mislio je na mene, a to je najvažnije“, kasnije me godinama podbadao Đuka Čajić. Nije ugodno kada se ostane neplaćen u projektu iza kojega je, ovo ili ono krilo, ipak stajao i tada vladajuć HDZ. Đuka je u Zori pisao kolumnu nazvanu Zornjak.
Novine su se tada još kupovale, a Zora je bila pokušaj HDZ-a da se nakon Panorame preko još nekog novog izdanja suprostavi haraču Globusa po po cjelokupnoj medijskoj sceni. Globus je ne tako davno ugašen s prodanom nakladom od tisuću do maksimalno dvije tisuće primjeraka, a u to svoje najslavnije doba se redoviti prodavao u 150 do 160 tisuća primjeraka. Neki brojevi su išli i bolje. Nacionala u to vrijeme još nije bilo, tek će krajem te 1995. godine nakon svađe s Ninom Pavićem s grupom najbližih suradnika pokojni Denis Kuliš pokrenuti i taj tjednik.
Nakon Zore s Josipom Jurčevićem sam se sretao sporadično slučajno. Među ljevičarima slovi za desničarskog bauka, a radi se o vrlo uljudnom i pristojnom gospodinu. Bicikl mu je bio glavno prijevozno sredstvo. Istodobno se družio sa zagrebačkom elitom, posebice simpatizerima desnice, igrao je tenis, dugogodišnji tenis partner bio mu je Zvonimir Hodak.
Tek ću kasnije doznati da iza sebe ima tri braka i sedmero djece.
Ponovno ćemo bliže surađivati na Interliberu 2023. Zatekoh ga pri dolasku na štand portala Tjedno i Udruge Gavran iz Gospića. Tada je već bio široj javnosti dobro poznata osoba.
„Ja sam sve dogovorio sa tvojim šefom“ – reče mi. „Kojim šefom, nemam ja šefa?“ – pitao sam staroga znanca Juru.
Moj partner Ivica Filipović doveo ga je na štand bez dogovora samnom. S Jurom je došla i gospođa Gabrijela Krmpotić Kos, uz završenu Muzičku akademiju još je doktorica prava, bila je postrojbama HOS-a 1991. u Gospiću. Podijeli smo se, na štandu oni su bili na lijevoj strani, a ja na desnoj i do kraja Interlibera nije bilo nikakvih trzavica. Jura je prodavao svoje autorske knjige, imao je nekoliko naslova, a ja svoje i svojih prijatelja, na mojoj strani štanda izložio sam preko pedeset naslova. Ako bi se nešto prodalo događalo se mahom dok mene nije bilo na štandu.
Zadnjeg dana u nedjelju nakon dugog izbivanja iz javnosti na javnu prezentaciju Jura je doveo Dobroslava Paragu. Tom prigodom pozornica s najvećim brojem stolica na sajmu po prvi put je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Poslije tribine Jura je pozvao prisutne da posjete naš štand. Na štand je svratio i Paraga. Slikali smo se i uoči samog zatvaranja Interlibera prodali smo najviše knjiga.
Iza toga Jura je postao član Domovinskog pokreta, frakcije HDZ-a koja se u vrijeme osnutka predstavljala kao Plenkovićev protivnik. Na listi Domovinskog pokreta ušao je u sadašnji saziv Sabora, a kada je Domovinski pokret ušao u koaliciju s onima koje je uoči izbora najviše napadao Josip Jurčević od njih odvojio.
Meni se poslije Interlibera više nikada nije javio na mobitel.
Tri supruge i tri udruge
Sa stausom nezavisnog rigidnog desničara za saborskom govornicom brzo je postao meta napada meanstream medija. Počeli su čačkati po jurinom privatnom životu:
„Ima dva najstarija sina iz nevjenčane veze i pet mlađih iz trećeg braka – obiteljska slika koja ga izdvaja od većine javnih figura. Prvi brak veže ga uz sociologinju Helenu Štimac, današnju Helenu Štimac Radin. Brak je bio kratak i bez djece, a oboje su ga godinama ostavljali izvan javnih priča.
Helena Štimac Radin, sredinom 90-ih članica HSLS-a, danas ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, danas je supruga donedavnog potpredsjednika Sabora Furija Radina, a upravo je Radin često korio zastupnika Jurčevića kada bi unio previše emocija u saborske istupe.
“To je javnosti poznat podatak. Bili smo u braku u kojem nismo imali djece, razišli smo se u jednom trenutku i to je sve. Nikakve drame nije bilo”, rekao je nedavno Jurčević.
Drugi brak bio je nevjenčan a iz te veze Jurčević je dobio dvojicu najstarijih sinova, Petra Juraja i Jurija Bornu. Danas su obojica u četrdesetima, formirani ljudi, daleko od političkih reflektora
Treći brak donio je novu, veliku obitelj. Sa sociologinjom Katicom Jurčević ima petoro djece, sva s dva imena: Jerna Maris, Jana Mara, Jona Javor, Jela Marica i Josip Zavelim.“, napisao je Indeks, a ovih dana mnogi su ga citirali.
Portal Faktograf posvetio se milijunima izvučenim od EU:
„Jurčević je pronašao nišu baš u nevladinom sektoru. Tri udruge obitelji Jurčević bile su uključene u 14 projekata programa “Zaželi“ koji su dobili gotovo 11,6 milijuna eura, a to nisu jedini projekti kojima su se bavili.“
S tri udruge prijavljene na istoj kućnoj adresi, istim brojem telefona, obitelj Jurčević je s 14 projekata u njemu, kako pišu, mrskom nevladinom sektoru priskrbila 11,6 milijuna eura.
„Prvo je osnovao udrugu Dokumentacijsko informacijsko središte koja se pretežito bavila izdavanjem njegovih knjiga o Bleiburgu, komunističkom teroru, djelovanju Udbe protiv Crkve i sličnim temama da bi, prije pet godina, istu udrugu doregistrirao i za – poslove socijalne skrbi. Učinio je to kako bi mogao aplicirati za sredstva iz programa “Zaželi“.
Njegovim stopama krenuli su i supruga i sin. Osnovali su još dvije udruge – Hrvatski institut za migracije i integracije i udrugu Sloboda i jednakost. Sve tri udruge imaju sjedište u obiteljskoj kući Jurčevićevih u Zagrebu. Imaju i isti broj telefona“.
Uokviru programa “Zaželi“ dobili su 11,6 milijuna eura, od čega su 4,7 milijuna dobili za projekte u kojima su bili nositelji, a 6,9 milijuna eura dobili su projekti u kojima su njihove udruge bili partneri.
Program “Zaželi“, financiran je iz Europskog socijalnog fonda 85 posto, a 15 posto ide iz državnog proračuna. Provodi ga Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (1, 2, 3, 4) od 2017. godine. Kroz program se na određeno vrijeme na minimalnu plaću zapošljava žene iz rizičnih skupina, odnedavno i muškarce, da bi pružali pomoć i podršku starijima od 65 godina i osobama s invaliditetom. Svaka od tako zaposlenih osoba mora brinuti o najmanje šest ljudi. Na javne pozive za osmišljavanje i provođenje takvih projekta mogle su se javiti općine, gradovi, županije, regionalni zavodi za zapošljavanje i centri za socijalnu skrb, neprofitne organizacije registrirane za socijalne aktivnosti i ustanove koje pružaju usluge starijim osobama i osobama s invaliditetom. Riječ je o bespovratnim sredstvima.
„Sve projekte iz programa “Zaželi“ koje ćemo navesti odobravali su ministri Josip Aladrović ili Marin Piletić, ovisno koji je od njih tada bio u mandatu.
Prvi projekt koji smo pronašli, odobren je u rujnu 2020. godine u Fazi II programa “Zaželi“ u kojoj projekti traju maksimalno 12 mjeseci. Udruga Dokumentacijsko informacijsko središte bila je nositelj projekta “Zajedno za bolje sutra”, a partneri su joj bili Hrvatski zavod za zapošljavanje Zagreb, Centar za socijalnu skrb Zagreb i Gradski ogranak udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Grada Zaprešića. Odobreno je 464.329,90 kuna (61.627 eura)“, napisala je Veronika Rešković za Faktograf. o je Faktograf. U nastavku je još navela:
„Sljedeći projekt “Pomažimo bližnjima“ odobren je u listopadu 2022. godine u Fazi III programa “Zaželi“, kada su se prihvaćani projekti koji ne traju duže od osam mjeseci. I tu je udruga Dokumentacijsko informacijsko središte bila nositelj projekta. Uz obavezne partnere Hrvatski zavod za zapošljavanje Zagreb i Centar za socijalnu skrb Zagreb, partner je sada bila Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara na čijem je čelu Zorica Gregurić široj javnosti poznata po hajci na Hrvatski audiovizualni centar (HAVC) 2016. godine. Projekt je dobio 193.324 eura“.
Za Juru je 2024. bila posebno sretna i uspješna za Dokumentacijsko informacijsko središte, ali i za ostale dvije udruge iz obitelji Jurčević. Riječ je o Fazi “Zaželi -prevencija institucionalizacije“ u kojoj se odobravaju projekti koji traju minimalno 30, a maksimalno 36 mjeseci.
„Prvi važan datum je 3. siječnja. Tada je odobren projekt “Zaželi sretniju budućnost“ kojeg vodi Udruga umirovljenika Črnomerec iz Zagreba, a na kojem je Dokumentacijsko informacijsko središte jedan od partnera, uz Općinu Marija Gorica i Udrugu Ivana Perkovca iz Šenkovca. Ukupno su dobili 1.125.000 eura.
Istom odlukom od 3. siječnja odobren je i projekt „Zajedno pomažemo ranjivim skupinama“ čiji je nositelj udruga Hrvatski proeduka centar iz Zagreba. Partneri na projektu su dvije udruge obitelji Jurčević – udruga Dokumentacijsko informacijsko središte, čiji je predsjednik Josip Jurčević, te udruga Hrvatski institut za migracije i integracije na čijem je čelu sin Jurij Borna Jurčević, koji je ujedno, podsjetimo, i tajnik Dokumentacijsko informacijskog središta. Odobren iznos je 1.170.000 eura.
Nekoliko rednih brojeva dalje, u istoj odluci od 3. siječnja, odobren je projekt upravo Hrvatskog instituta za migracije i integracije pod nazivom “Socijalnim uključivanjem do smanjenja institucionalizacije“. Partneri su Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, već spominjane Zorice Gregurić i udruga Domovinska i iseljenička zajednica iz Zagreba. Odobreno je 1.350.000 eura.
I treća udruga, Sloboda i jednakost, čiji je predsjednik također Jurij Borna Jurčević, a tajnica Katica Jurčević, pojavljuje se kao partner u dva projekta koji su isto odobreni 3. siječnja.
Nositelj projekta “Uključi i mene!“ je Udruga umirovljenika Knežija, a partneri su, uz Slobodu i jednakost, Udruga Ivana Perkovca iz Šenkovca i općina Brdovec. Dobiveno je 1.350.000 eura.
Drugi projekt je “Zajedno u društvu“ kojeg vodi Udruga Rijeka danas, a uz Slobodu i jednakost partner je Grad Krk. Za taj projekt odobreno je 1.485.000 eura.
Dva mjeseca kasnije, 7. ožujka, prošao je projekt “Zajedno za bolju budućnost” Dokumentacijskog informacijskog središta Josipa Jurčevića. Partneri su Hrvatski proeduka centar iz Zagreba i Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, ali i udruga Sloboda i jednakost Jurija Borne Jurčevića. Odobreno je 1.305.000 eura.
Dvadesetak dana nakon toga, 28. ožujka, prihvaćena su još dva projekta u kojima su udruge kojima je na čelu sin Josipa Jurčevića.“ Itd.itd.
Dolazi do spajanja socijale, znanosti i građevine. No, sve po slovu zakona. Netko će prigovoriti ovo, netko ono, ali ne može se ne konstatirati da je Jura nije snalažljiv čovjek. Što se događalo među partnerima još nije procurilo u javnost.
Pregled nadzornih kamera
Nemili događaj navodne iznude s nasilnim upadom u tuđu obiteljsku kuću, s premlaćivanjem jednog mladića i njegovih roditelja zbog duga za drogu dogodio se u veljači, kada je predvodnik i najstariji od trojice osumnjičenih odmah uhićen, da bi se tek u srpnju doznalo, kako je policija istakla „pregledom nadzornih kamera“, da je jedan od navodnih nasilnika bio Jurin sin. Zašto je policiji toliko trebalo da pregleda nadzorne kamere navodno u mirnoj ulici na Črnomercu s obiteljskim kućama? Koliko u takvoj ulici ima nadzornih kamera?
Pitanja se sama nameću. Čuli smo što je kažu i pišu zgriješio Jurin 22-godišnji sin, a bolje pitanje je što je to ovih dana zgriješio Jura? Ušao je u sukob s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih. Konkretnije tvrdi:
„Ministar znanosti Radovan Fuchs predloženim izmjenama Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti provodi sustavno podvrgavanje akademskih institucija izvršnoj vlasti. Time se“, poručio je Jura na konferenciji za novinare, „pogoduje političkoj korupciji koja ubija hrvatsku budućnost”.
Profesoru su poručili kako je on to odgojio svoga sina. Ne mogu mu začepiti usta, ali kad ih otvori i počne pričati o obrazovanju mnogi će pomisliti – odgoji ti prvo svoju djecu.
Ostaje nam uvidjeti je li protivljenje izmjenama Zakona o visokom obrazovanju pravi razlog za stupanje u akciju kako Jura kaže duboke države? T
