Gradonačelnica Kristina Ikić Baniček zapošljava esdepejce otpuštajući nepodobne
Napisao: Josip Frković
Dok pravaši dr. Ante Starčevića diljem Hrvatske slave izbornu potvrdu svoje liderice Ruže Tomašić kao članice Europarlamenta – usprkos svojedobnom zgražanju SDP-ova šefa na odlasku Zorana Milanovića nad činjenicom da je bivša policajka SDSS-ova ratnoga zločinca iz Vukovara Vojislava Stanimirovića nazvala četnikom – članovi sisačkoga ogranka HSP-a AS brinu svoje brige. Prvenstveno zbog masovnih smjena i brojnih otkaza ugovora o radu članova te i drugih SDP-u nepodobnih stranaka. Onih u Gradskoj vijećnici i tvrtkama u gradskom vlasništvu. Zapravo, najveća nevolja Siščana iza 1971. i 1991. počela je lanjskoga 2. lipnja, kad su zakukurikali sljedbenici Milanović-Čačićeva i Pusićkina pakta. Kad je pobijedio SDP-HNS-ov trijumvirat. Zaključivši kako na teritoriju od Lonje do Petrovca i od Martinske Vesi do Staroga Sela ima apsolutnu vlast u svim ustanovama i firmama, gradonačelnica Kristina Ikić Baniček i njeni zamjenici krenuli su u najtemeljitija kadrovska preslagivanja.
– Dok su dugogodišnji zaposlenici, od kojih troje visoke spreme – navodno zbog racionalizacije i štednje, odlazili na ulicu, na katu se već odvijalo testiranje šestero novih djelatnika, podsjeća predsjednica Ogranka HSP-a AS Vlatka Vukelić. Nastavlja potom: – Ironija je u tome što su odlazeći zaposlenici za dugogodišnji, predan i stručan rad mahom imali odlične ocjene. Uzalud su i pročelnici gradonačelnicu upozoravali da su takvi postupci čista i bjelodana diskriminacija. Ali je ona odgovarala „da su to ljudi koje više ne želi gledati“. U roku od mjesec dana, tijekom kojih je trebala uslijediti preraspodjela na druga radna mjesta ili u ustanove i tvrtke grada, ni jedan s popisa za odstrel nije dobio priliku ni za razgovor.
STAŽIRANJE PODOBNIH
Kako i bi kad su ondje prvenstvo imali članovi SDP-a i HNS-a, veli V. Vukelić. Čelnica HSP-a AS u retrospektivi verbalnoga raskoraka partijaša između (jedno misliti, drugo govoriti, treće raditi…) praznih obećanja i djelatne stvarnosti nove kormilarke gradske uprave nadalje spominje činjenicu da su mnogi kvalitete dokazali u HCR-u. Iz te specijalizirane protuminske agencije, u kojoj su prve dane staža evidentirali brojni juniori SDP-a, dolazi i gradonačelnica. Logično je stoga da je u „Sisak-projektima“ radno mjesto dobila kći direktorice „Euroherca“ Božice Zlovolić. Ta je Žažinjanka zauzvrat Kristini Ikić Baniček (predsjednica Turističke zajednice Siska – op.p.) dodijelila gradu izvjesnu donatorsku sumu za dječji fašnik. Kći joj je, međutim, ubrzo usmjerena prema Turističkom uredu. Ondje će, bar privremeno, realizirati brojne razvojne projekte. Otprije tamo turističku djelatnost za Mrsićev paušal proučava i SDP-ov junior Zvonimir Rajković mlađi. I prijateljica gradonačelnice, Sandra Kuzmić Nikolić, svoje drugarstvo dokazuje servisiranjem kabineta. Šefica pravaša AS-a tvrdi da Sandra Kuzmić Nikolić sjedi na kolegijima grada, vodi ured gradonačelnice, brifira je i gradskim pročelnicima izdaje radne naloge. Tvrtka „Komunalac“, koja je pod bivšom koalicijom izgubila stalno i pričuvno sjedište na Obali Tome Bakača Erdoedyja , te završila u krugu bivše Željezarine maloprodaje, otpustila je usred sezone 30 radnika na košnji i uređenju zelenih površina. Priliku su tada dobili esdepejci Milan Branković i Robert Novosel, pobočnici gradonačelnice. Prvi je zaposlen kao pomoćni stolar, kasnije smijenjen s dužnosti zamjenika predsjednika Gradskoga vijeća, a drugi kasniji VKV-akter kriminalne preobrazbe građanske inicijative „Kopa beach“ u milijunima kuna vrijednoj demontaži HŽ-ove „Ćirine“ pruge Sisak-Karlovac. Uz udrugu registriranu dan prije potpisivanja ugovora s HŽ-Infrastrukturom spominju se i imena Gorana Kajgane i Milana Brankovića. Nova se gradska vlast, rekli bismo, koristila najprije svjetonazorskim aršinima, a nerijetko i promatranjem slučajnih prolaznika.
NOVAC ZA FESTIVAL ŽELJEZARE
Da je tako svjedoči i nekakva tlocrtna shema, na kojoj su još za trajanja žalbene procedure „odstrijeljenih“ naznačena imena dolazećih kadrova drugarice predsjednice. Pravaše stoga zanima dokle će priče, zapravo laži o štednji i racionalizaciji, biti legitimno sredstvo opravdavanja najgoreg političkog nepotizma interesne skupine gradonačelnice Kristine Ikić Baniček. U njoj je poput tankoga crijeva u „Sisak-projektima“ (ravnatelj na odlasku) i vrtićima, isprepleteno podosta poništenih natječaja, narušenih međuljudskih odnosa i rođačkih veza utjecajne gradske vrhuške. A gradonačelnica je, veli Vlatka Vukelić, za zadnjih lokalnih izbora izjavila kako ima hrabrosti reći dosta izostanku vizije, političkoj korupciji i zapošljavanju isključivo podobnih. Rekla pa porekla.
– Što reći o kulturnim potrebama stanovnika tragično devastirana grada? Savjetnik gradonačelnice za kulturu Marijan Crtalić, koji se istaknuo u zaštiti kulturne baštine, najavljivao borbu protiv korupcije i nepotizma, te dokidanje prakse dodjeljivanja proračunskoga novca na temelju prijateljstava, rodbinskih i ljubavničkih odnosa, polučio je osobni i uspjeh interesne zajednice. Za projekt „Festivala Željezare“(6. do 8. lipnja), kojem je i umjetnički direktor, ishodio je 200.000 kuna. Dakako, negdašnji industrijski div sada je već davna prošlost, ali se (ruko)vodeća garnitura drži oprobane rimske devize „kruha i igara“. Od dječjega fašnika, preko Sajma cvijeća, do festivala u Capraškoj šumi i zrakoplovnoga mitinga u Šašnoj Gredi. Ondje se očekuju i hrabri, vratolomni letovi pokroviteljice priredbe. A sve u spomen na Domovinski rat i njegova junaka Marijana Celjaka. O obilježbi biskupijskoga i gradskog praznika Kvirinova u netom proglašenoj maloj bazilici Zelenoga Brijega, zasad nema najava. 
