Moje iskustvo mi govori, da svaki put kad dođem u Međugorje, osjetim neko čudesno smirenje, neki mir u sebi, nešto što nigdje to tako nešto ne osjećam, nego samo tamo, u Međugorju. I svaki put kad u crkvi na misi čujem pjesmu: Dolazimo ti majko draga sa svih strana svijeta i nosimo ti jade svoje…zaplačem i krišom brišem suze, skrivam suze od onih koji kleče do mene.Više neću kriti. Neka vidi tko hoće moje suze. Ne mogu sebi objasniti zašto svaki put zaplačem u sebi u međugorskoj crkvi. Nikad i nigdje nisam pustio suzu u nijednoj drugoj crkvi. I prođu mi tijelom neki trnci, srsi, nešto meni neobjašnjivo, nešto što nigdje drugdje ne doživljavam. Samo u Međugorju
Napisao: Ante Matić
Štovani!
Međugorsko čudo traje od 1981. godine i trajat će dok bude čovjeka na ovom planetu. Tako isto traju čudesa u još nekim mjestima gdje se Gospa ukazala.
Pročitavši na duvanjskom portalu izjavu biskupa Perića o međugorskoj Gospi i vidiocima, ostao sam zgrožen na koji način taj katolički biskup govori o vidiocima i svećenicima, koji su imali ikakve veze s fenomenom Međugorja.
Nisam ja neki veliki vjernik, katolik, ali duboko u dnu sebe osjećam i vjerujem da se Isusova majka Marija ukazala dječacima i djevojčicama, isto onako kako je to učinila u Lurdu i Fatimi.
Kažem, međugorska Gospa isto onako kako ljudi govore lurdska Gospa, fatimska Gospa, sinjska Gospa, katinska Gospa… Naravno, sve je to ista Gospa, koja se ukazivala uglavnom kršćanskoj djeci u raznim krajevima svijeta ovoga planeta.
Biskup Perić se silno trudi da dokaže kako je sve to laž, izmišljotina, nekakav fratarski scenarij i manipulacija djecom. Pa to je strašno.
Gospa međugorska je trajno čudo. Da je to istina neporeciva dokaz su milijuni ljudi koji tamo dolaze i mole. Taj dolazak milijuna vjernika i hodičasnika,pa i turista sa svih kontinenata u to malo hercegovačko selo samo po sebi je čudo. Što ti hodočasnici ne dolaze u Mostar ili moje Duvno, na primjer, ili u neko drugo mjesto. Milijuni ljudskih bića iz raznih krajeva ovoga planeta dolaze u Međugorje Gospi. To je trajno čudo, jer to traje godinama i trajat će dok bude na zemlji čovjeka. I svakoga dana tamo ima vjernika, hodočasnika. Nema dana da tamo nema hodočasnika. To je to trajno čudo.
Isusova majko Marijo, milijuni vapaja, uzdisaja, molitvi i zavjeta vinulo se preeo Tebe do neba i Boga.
Tko to ne shvaća taj je zakinut za spoznaju dodira naravnog i nadnaravnog, ljudskog i božanskog. Žao mi je što to biskup Perić ne shvaća, da je neprestani, svakodnevni dolazak vjernika moliti u Međugorje – čudo neviđeno pod ovim krvavim pod nebesjem. Ovo nažalost ne shvaćaju neki svećenici i biskupi, a shvaćam ja obični vjernik, grešnik i obićni vjernici, koji hodočaste Gospi u Međugorje. Kažem i ne lažem, oni hodočaste međugorskoj Gospi, pa se tamo većina njih ispovjedi, pričesti, skruši i moli. Sklon sam povjerovat, da svaki vjernik u Međugorju doživi ispit savjesti. Nije mali broj onih koji pješače uz brdo (neki bosi) do križa na tjemenu Križevca, kojeg su podigli vrijedni ljudi i žene iz Međugorja i Bijekovića 1924. godine kao zahvalu i zavjet Bogu što je to mjesto poštedio tuče, nevremena koje se te godine sručilo na okolicu Međugorja, a nije poharalo međugorske vinograde i nasade.
Moje iskustvo mi govori, da svaki put kad dođem u Međugorje, osjetim neko čudesno smirenje, neki mir u sebi, nešto što nigdje to tako nešto ne osjećam, nego samo tamo, u Međugorju. I svaki put kad u crkvi na misi čujem pjesmu: Dolazimo ti majko draga sa svih strana svijeta i nosimo ti jade svoje…zaplačem i krišom brišem suze, skrivam suze od onih koji kleče do mene.Više neću kriti. Neka vidi tko hoće moje suze. Ne mogu sebi objasniti zašto svaki put zaplačem u sebi u međugorskoj crkvi. Nikad i nigdje nisam pustio suzu u nijednoj drugoj crkvi. I prođu mi tijelom neki trnci, srsi, nešto meni neobjašnjivo, nešto što nigdje drugdje ne doživljavam. Samo u Međugorju.
Biskup Perić se trudi iz petnih žila i iz svih svoji sila, da meni kao vjerniku dokaže da je sve laž, izmišljotina, glopost…Može on to meni govorit kao vjereniku, ali ne može kao akademiku.
Kad je biskup Perić tolikoki siguran u svoje argumente koje iznosi protiv međugorskog fenomena, ja njemu postavljam jednostavno pitanje:
Zašto se Gospa nije nikad ukazala muslimanskoj, budističkoj, ili židovskoj djeci? Zašto se ukazuje samo kršaćanskoj djeci?
Svake godine jednom ili dva puta odem u Međugorje. Ovoga proljeća namjeravam hodičastit Gospi međugorskoj i molit ću Gospu međugorsku, da biskupu Periću prosvijetli pamet i njegovu šefu pomogne da shvati da je beskrajna rijeka vjernika i hodočasnika koja se slijeva u Međugorje, pravo, istinsko čudo. Posve je normalno da je tamo i Gospa sa svojim pukom, sa svojom djecom, koji joj donose i prinose jade svoje i preko nje mole se Bogu.
U Zagrebu, 27. 2. 2017. T
