Napisao: Ile Papić Golub
Nakon kratke i krvave kijevske revolucije u organizaciji Zapada i svrgavanje Janukoviča, majdanska ekipa ushićena pobjedom svoje želje i ciljeve usmjerava prema Krimu i istočnoj Ukrajini. Istovremeno završavaju i olimpijske igre u Sočiju, na kojima su uzgred rečeno sportaši Rusije osvojili najviše medalja, tako da se predsjednik Putin konačno mogao posvetiti Ukrajini.
SVE NAPETIJI ODNOSI
Reakcija je bila brza i učinkovita. U specijalnoj operaciji uz veliku pomoć proruskih snaga na Krimu koje čine oko 60% stanovništva, Rusija u veoma kratkom roku stavlja Krim pod svoju kontrolu. Vladimir Putin traži odobrenje od strane ruskog parlamenta za upotrebu vojske u slučaju veće vojne eskalacije na Krimu i u istočnoj Ukrajini, što ekspresno dobiva od oba doma Ruskog parlamenta. Krimski parlament raspisuje referendum o pripajanju Rusije za 16. ožujka. Referendum je uspješno proveden i završen uz 96,7% glasova za pripojenje Krima Rusiji i izlaznost od 83% tako da volju naroda nitko ne može osporiti s obzirom da su ispravnost referenduma bez ijednog incidenta potvrdili svi međunarodni promatrači raspoređeni na Krimu. Rusija je odigrala ključnu ulogu u razvoju ove situacije svojom vojnom prisutnošću dali su mogućnost lokalnim političarima da uopće provedu ovaj referendum. Arsenij Jacenjuk koji obnaša dužnost predsjednika pučističke vlade u Kijevu, zaprijetio je istima da će biti uhićeni i osuđeni, da će „gorjeti tlo pod njihovim nogama“, taj komentar jasno govori kako bi svaki separatizam na Krimu bio brzo i krvavo slomljen da se Rusija nije odlučila na ovaj dramatičan potez. Komentari Zapada o krimskom referendumu manje-više su slični kijevskim komentarima samo manje radikalni. O ovom ruskom potezu na Krimu možemo misliti što god želimo. No kako god gledali na to jedno je apsolutno sigurno, a to je da su stanovnici Krima na ovom referendumu rekli što žele. Velike napetosti bi tek mogle uslijediti, no narod Krima na ovom referendumu ispisao je važnu stranicu povijesti koja se više neće moći ignorirati. Sraz između Rusije i SAD-a će se nastaviti i odnosi će biti sve napetiji. Nakon referenduma SAD uz prijetnju sankcijama, zapravo bespomoćno gleda kako situacija u Ukrajini ne ide više na njihovu ruku, dok Rusija privodi uspješno kraju jednu izuzetno riskantnu situaciju.
RUSIJA NIJE LIBIJA
Da ironija sudbine bude veća 17. ožujka 2011. točno prije 3 godine, UN Vijeće sigurnosti na noćnoj sjednici usvojena je zločinačka rezolucija pod brojem 1973.-rezolucija o „zoni zabrane leta“ iznad Libije, kojom je počela američka i NATO vojna agresija na tu zemlju. Libija je danas razorena zemlja u kaosu i krvi svakodnevnih borbi koju je Zapad doveo u to stanje a onda je zaboravio. Nakon Libije na red je došla Sirija sa 150 000 do sada poginulih i na kraju Kijev sa 100 poginulih. Za razliku od svih ovih krvavih zapadnih demokracija, Rusija je Krim osvojila bez ijednog ispaljenog metka, i bez ijednog poginulog stanovnika Krima. Ovo je apsolutno još jedna pobjeda Rusije, a Krim je za Zapad definitivno izgubljen. Ono što sada zabrinjava je činjenica da će Zapad nakon ovog poraza, po sirijskom modelu u istočnoj Ukrajini nastojati stvoriti klimu u kojoj bi najmanji incident mogao značiti početak sukoba šireg razmjera. Dok se na granici Ukrajine s ruske strane nalazi više jedinica mehaniziranog pješaštva sa 1800 tenkova i topništva, nekoliko stotina borbenih zrakoplova, oko 400 helikoptera, 220 000 pripadnika pješačkih postrojbi ruski elitnih jedinica, od čega 4.000 padobranaca. Rusija ima i podršku Bjelorusije kao i bazu u Pridjestrovlju odakle nadzire jugozapadni dio Ukrajine, ali i Rumunjsku i Bugarsku te ušće Dunava u Crno more. U ovakvom omjeru snaga postavlja se pitanje što to pučističkoj vladi u Kijevu treba naoružavanje ukrajinskih neonacista i stvaranje „Nacionalne Garde“. Nažalost ljudi s ovih prostora još uvijek se dobro sjećaju što takvi ljudi mogu učiniti kada dobiju oružje i odriješene ruke. 
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.