TIHI RAT AMERIČKE ŠESTE I RUSKE MEDITERANSKE FLOTE

TIHI RAT AMERIČKE ŠESTE I RUSKE MEDITERANSKE FLOTE

23. lipnja, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Piše: Ile Papić Golub

I dok na terenu u Siriji traje prva faza operacije sirijske vojske „Sjeverna oluja“, dotle istovremeno u svjetskoj diplomaciji traje akcija koja bi se mogla nazvati „Zapadna oluja“. Kako sirijska vojska napreduje na terenu tako istovremeno dolaze vojne i diplomatske prijetnje sa Zapada o uspostavi zone zabrane leta nad Sirijom a to znači i vojnu agresiju na sirijski teritorij.

Vojna akcija sirijske vojske pod nazivom „Sjeverna oluja“ ima za cilj pacificirati okolicu Aleppa i osloboditi one djelove Aleppa koje nadziru pobunjenici. Aleppo je najmnogoljudniji sirijski grad sa 2,1 milijun stanovnika dok cijela provincija Aleppo ima 4,8 milijuna stanovnika. Od početka sukoba ovaj grad ima ogroman strateški značaj, pošto sa Sjevera ide opskrbna pobunjenička ruta iz Turske koja omogućuje dostavu oružja i ljudstva i čini jednu od glavnih ruta pobunjeničkih snaga. Assad je operaciju „Sjeverna oluja“ nazvao majkom svih bitaka u Siriji. Dmitrij Minin – ruski kolumnist piše da je sirijska vojska proteklih mjeseci promjenila strateški pristup te da je nakon višemjesečne zbunjenosti i pogrešaka zapanjujuće promjenila svoje promišljanje i pokazala stratešku eleganciju. Tu je naravno i veliki doprinos Hezbollaha i Narodno obrambenih snaga (NDF-a) koje su omogućile promjenu strateškog pristupa koji je najbolje demonstriran u bitci za Al-Qusayr.

Ovu promjenu Minin opisuje na sljedeći način. „Umjesto jurnjave po cijeloj zemlji i gubljenja snage što je bila pogreška počinjena u ranijim fazama, vojska zauzima ključne pozicije, odsjeca najvažnije linije komunikacije i opskrbe, a zatim nepogrešivo određuje smjer za glavni napad“. Dalje u analizi stoji kako je malo vjerojatno da će pobunjenici biti u mogućnosti braniti Aleppo bez vanjske potpore. Oni se pozivaju na izjavu pobunjeničkog generala Salima Idrissa od 12. lipnja ove godine kada je on od Bjele kuće zatražio naoružanje navodeći da pobunjenici ne mogu držati Aleppo bez tih oružja. Oružje koje je Idriss imao na umu vjerojatno su prijenosni protuzračni sustavi i napredniji protutenkovski proektili. U ovom trenutku Assadove snage su u prednosti no pobunjenici vjeruju da bi oružje koje bi dobili od zapadnih saveznika moglo preokrenuti situaciju u njihovu korist. Ostaje nam za vidjeti što će se dalje događati na terenu.

NEZAUSTAVLJIVO NAPREDOVANJE SIRIJSKE VOJSKE

A sada da se ponovo vratim malo na zapadnu diplomatsku inicijativu potpomognutu sa njihovim zapadnim saveznicima. Ova inicijativa na jednoj strani ima samo Rusiju a na drugoj sve ostale. Najočitiji primjer jednoumlja bio je nedavno održani sastanak osam najrazvijenih država svijeta ili popularno nazvani G8 koji se održao u Irskoj i na kojem je 7 od ukupno 8 zemalja odnosno njihovih šefova država ili vlada izvršili dosada još neviđen diplomatski pritisak na ruskog predsjednika Putina da odustane od svojih i ruskih stavova glede Sirije i predsjednika Assada. Međutim, Putin je sve te pritiske izdržao i na kraju je postignut svojevrsni koncenzus da se obje strane pozivaju na političko rješenje i na predstojeću mirovnu konferenciju u Ženevi, na kojoj bi se trebale naći radi prekida sukoba i postizanja političkog rješenja za Siriju. Istovremeno dok se Zapad diplomatski na jednoj strani zalaže za političko rješenje a na drugoj strani dovlači i gomila nove snage u Jordanu uz samu sirijsku granicu. Od samog početka stav Moskve o ratu u Siriji je nepromjenjiv, tj. da se neće direktno uplitati u vojne operacije u Siriji, ali da isto tako ni u kojem slučaju neće dozvoliti da se ponovi libijski scenarij za Siriju. U svemu tome od velike pomoći su im i satelitske snimke i podaci koje dobivaju preko elektronskog sustava za praćenje i nadzor ELINT-a koji se nalazi na ruskim ratnim brodovima u sirijskoj luci Tartus. Ako se sve ovo  uzme u obzir, Rusija je jedina super sila koja za sve ono što se dogodi bilo kada i u bilo kojem djelu zemaljske kugle sazna skoro istovremeno kad se to događa, i sljedom toga zna koji su najunčikovitiji potezi koje treba vući. Tako već mjesecima u istočnom Mediteranu traje tihi rat između ruske „Mediteranske flote“ i američke „Šeste flote“. Sirijske vojne snage su mogle preuzeti inicijativu i pokrenuti opći napad na Alepp zahvaljujući upravo ruskoj Mediteranskoj floti koja je raspoređena u Mediteranu a kojoj se matična luka nalazi u sirijskom gradu Tartus.  Dok su na terenu sirijske snage vodile žestoke sukobe s pobunjenicima i fanaticima iz raznih terorističkih postrojbi bliski Al-Qeadi na Mediteranu se vodi tihi ali mnogo kompleksniji rat između ruske i američke flote s manevrima u strateškom preraspoređivanju snaga koje s točke gledišta moderne vojne doktrine bilo ekstremno rizično, no o kojem mediji nisu napisali niti jenog retka. Uloga ruske flote je bila da se spriječi podmornice i brodove američke „Šeste flote“ koja se nalazila u istočnom Mediteranu da krstarećim projektilima spriječi ofenzivu sirijskih vladinih snaga koje već mjesecima nezaustavljivo napreduju.

ZDRUŽENI AMERIČKO-JORDANSKI KORPUS

S druge pak strane pojedini vojni analitičari tvrde kako jordanska vojska pod američkim zapovjedništvom, zbog tehnike i morala sirijske vojske, te obavještajne podrške koju joj pruža Rusija, u Siriji može voditi samo vremenski ograničene bitke i to isključivo kako bi otvorili koridore za izvlačenje islamističkih postrojbi koje se nalaze na rubu predaje. U koliko bi došlo do ulaska jordanske vojske na sirijski teritorij ona bi se usredotočila na izvlačenje pobunjenika iz Idliba i Hame koji se nalaze u okruženju. Ovakav scenarij je moguć jer se sirijska vojska već dvije godine bori protiv pobunjeničkih postrojbi tako da bi združeni američko-jordanski korpus preko pustinje (300 km) mogao preći u roku 24 sata i zaobilazeći Damask, doći do Idliba a da praktično i ne uđe u veći sukob sa sirijskom vojskom. Da je ovo jedna od opcija, potvrđuju i ruski obavještajni izvori prema kojima je primjećeno raspoređivanje jordanskih i američkih zrakoplova u zonama u kojima mogu intervenirati nad Idlibom. Tu se sada nameću dva pitanja za koje sada nema odgovora. Prvo je, zbog čega bi SAD-u bilo važno spašavanje boraca globalnog džihada i sprečavanje da padnu u zarobljeništvo Assadove vojske, a drugo je do kada će potrajati ova pat pozicija u istočnom sredozemlju između ruske „Mediteranske flote“ i američke „Šeste flote“.T

 

6 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<