ZAGREBAČKI KVARTET NAKON SIBIRSKE TURNEJE

ZAGREBAČKI KVARTET NAKON SIBIRSKE TURNEJE

8. listopada, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Igor Koruga

Kvalitetnim klasičnim koncertom, u petak 4. listopada, nešto poslije 19.30, u Velikom se Lisinskom na početku ovogodišnjeg Crvenog ciklusa zagrebačkoj publici predstavila sjajno usvirana i raspoložena Zagrebačka filharmonija.

Pregledna zvučna slika

Pod vodstvom doživotnog počasnog šefa dirigenta maestra Milana Horvata, umjetničkog savjetnika maestra Dmitrija Kitajenka te glavnog gosta dirigenta maestra Leopolda Hagera, prisutnog te večeri, najveći je domaći orkestar zvučao vrlo ambiciozno, gipko, po potrebi i okretno, toplo i homogeno. Odgovornost za to preuzeo je u većoj mjeri salcburški dirigent (Hager) koji je već u prvom, tehnički superiornom i suptilno promišljenom stavku (Adagio – Allegro) Haydnove 88. simfonije u G-duru, Hob. 1:88, postavio preglednu i jasnu zvučnu sliku, najprikladniju klasičnoj glazbenoj epohi i tada utemeljenom stilu. Kod Mozarta, neovisno o tome je li se radilo o Glasovirskom koncertu u A-duru, br. 23, KV 488, ili pak o posljednjoj 41. simfoniji u C-duru, KV 551, Jupiter, Hagerovo se tumačenje pokazalo još efektnije; lišeno suvišnih akcenata, ravnotežno glede gudačkih i često fugalno uređenih puhačkih dionica te, u slučaju glasovirskog koncerta, brižno prema solistu Bruni Vlaheku (1986).

Autonomni Vlahek

Vlahek je pak, kao jedan od najistaknutijih i najsvestranijih domaćih glazbenika mlađe generacije, cjelovit umjetnik i skladatelj preko 40 raznih djela, od orkestralnih do solističkih i vokalnih, bio logičan izbor za solista te večeri i od njega se s pravom očekivalo puno. Baš zato je, uživljen u striktnu ulogu pijanista obuzetog vlastitim muziciranjem, ritamskim prilagodbama i ostalim tehničkim pojedinostima, iznenadio veći dio publike postavivši glasovirsku dionicu samostalno, nauštrb Hagerove prvorazredne interpretacijske predodžbe i komunikacije s orkestrom. Naime, u Vlahekovom spretnom snalaženju unutar sretnih i melankoličnih, lirskih i tonski ćudljivih pasaža i nije bilo puno toga zanimljivog, kao ni u slijedbi stroge formalne strukture djela, izvorne Mozartove kadence i (pre)umjerenog pulsa molskoga Adagia. Ono što je možda nedostajalo, a što je obzirom na činjenice vezane uz Vlaheka zasigurno bilo moguće rasvijetliti, bilo je vezano uz Vlahekov umjetnički diskurs prema Mozartu, pijanistu i skladatelju onog vremena koji je između 1772. i 1786. godine napisao 14 besprijekornih glasovirskih koncerata – od broja 11 do 24 – imajući na umu sebe kao solista. Autonomnost Vlahekovog doživljaja pokazala se posljedicom njegovog umnog i umjetničkog potencijala, pohvalnom za njega i ni za koju osudu. No ipak, složit ćemo se da bi takav pristup bio primjereniji i pozdravljeniji da se radilo o samostalnom nastupu, odnosno o glasovirskom recitalu.

Možda upravo onakvom kakvog je počašćenoj publici samo dan kasnije, dakle u subotu 5. listopada u okviru prestižnog ciklusa Molto Cantabile, priredila mezzosopranistica Diana Haller (1986). Nastup rođene Riječanke, apsolutne miljenice svjetske glazbene javnosti i kritike, koja je po prvi puta samostalno nastupila u domovini, točnije u Hrvatskom glazbenom zavodu, ispunio je doista najviša očekivanja vrlo upućenog slušateljstva.

Klasna interpretacija Duhova i kraljeva

U Večeri Lieda, posvećenoj legendarnoj hrvatskoj mezzosopranistici Marijani Radev (1913-1973), programski nazvanoj Duhovi i kraljevi mlada je pjevačka zvijezda odabrala zanimljiv repertoar iz kajdanki Franza Schuberta, Huga Wolfa, Carla Loewea, Vincenza Bellinija, Giuseppea Verdija, Enriquea Granadosa, Blagoja Berse, Hectora Berlioza, Franza Liszta, Josipa Hatzea, Roberta Schumanna, Richarda Wagnera, Ericha Korngolda i Charlesa Wolseleya. Mikrofoni Trećeg programa Hrvatskoga radija snimili su sve ono što je, uz obitelj Marijane Radev, slušalo i pažljivo uho Dunje Vejzović s kojom je Diana Haller intenzivno surađivala na nedavnom poslijediplomskom studiju opere i Lieda na Visokoj školi za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu. To se prvenstveno odnosilo na ogromnu zalihu pjevačke moći kojom je Haller pronalazila besprijekornu mjeru glasovne artikulacije, ali i put do preciznih i lakih koloratura. S iznimnim osjećajem za pozornicu, u sceničnom i prostornom kontekstu, podržana stabilnom glasovirskom pratnjom prijatelja i kolege iz rodne Rijeke Filipa Faka, samouvjerena je pjevačica bogomdanim, prostorno prilagodljivim glasom postigla suvislu, klasnu interpretaciju, a (na)učenom dikcijom i autentičnost hrvatskih, njemačkih, talijanskih, engleskih i španjolskih narječja. Konačan doseg Diane Haller srećom nije moguće naslutiti. Možda tek predvidjeti kao što je to ljetos učinio jedan od brojnih zadivljenih glazbenih kritičara, Gianguido Mussomeli, koji je u Opera Magazinu napisao kako će Diana Haller ¨bude li znala upravljati karijerom bez opasnih odabira, biti u mogućnosti tijekom idućih godina doista postati jedan od najistaknutijih glasova na svjetskoj opernoj sceni¨.
Svjetsku scenu sve više osvajaju i članovi Zagrebačkog kvarteta koji su 8. listopada, otvorili novu koncertnu sezonu 2013/2014 u HGZ-u. Bit će to njihov prvi domaći nastup nakon povratka sa Sibirske turneje u sklopu koje su odsvirali ukupno sedam koncerata (Yakutsk, Novosibirsk, Tomsk, Kurgan, Moskva, Jaroslavlj). Na svim su nastupima izvodili 1. gudački kvartet Berislava Šipuša Iz knjige zaboravljenih riječi kojim će otvoriti i ovogodišnju HGZ sezonu. Uz Šipušev, na prvom od šest ovosezonskih nastupa svirat će se Beethovenov Gudački kvartet u F-duru, op. 18, br. 1, te Ravelov Gudački kvartet, također u F-duru. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<