IZDVOJENO

ZAGREBAČKI MUŠKETIRI NA KRCATOJ ŠALATI ’39-TE U BIJELIM DUGIM HLAČAMA

12. studenoga, 2016.

Sa drvenim reketima, zdelanih od  dasaka, iščupanih iz starih, naherenih plotova, oko naših kuća. Pa, treba znati i ovo. I ti,  naši mušketiri su dugo vežbali s ‘drvenjacima’. Naturščiki. Bez ikakvih trenera. Pobirali su lopte doktorima i gosponima i se vučili, kad su se oni odmarali, uz špricere. Mi smo podijeljeni. No, svi bi šteli biti Francek. A, Francek Punčec je došel u Zagreb, iz Čakovca. Širokih pleća, guste kose, u tada popularnom razdjeljku, on je tukel, sve od reda

Napisao: Zvonimir Magdić

Zagrebački teinski mušketiri Punčec, Mitić, Kukuljević i Palada osvojili su 1939, u Zagrebu, europsku zonu Davis cupa, pobjedom protiv Njemačke 3:2.

Francek: ‘Odlučio sam:moram pobijediti. I, pobijedio sam’

I ja sam gore, na sjeveru, na Šalati. Igralište teniskog kluba, tridesetog srpnja 1939. za one vrijeme, senzacionalnih pet tisuća gledatelja. Još više, fanatika. Igraju njihovi zagrebački dečki. Godinama, zovu ih mušketiri. U Dumasa starijeg, to su Athos, Portos, Aramis i d’Artagnan. U šaki Malenčeca, saveznog kapetana, to su Punčec, Mitić, Kukuljević i Palada. Ti – imaju iza sebe – Mađare, Talijane i Belgijance. Meni je devet godina. Danas je  treći dan  završnice Davis cupa. Europska zona. Pobjednik je i prvak Europe. I odlazi prek’ Velike bare, u susret s Australijom. Prođu li, tekma sa SAD-om. Za prvaka svijeta. Vraški posel. Jaki su Nijemci.  U prvoj singl-postavi  nema Menzela. Igraju Henkel i Gopfert. 2- 2. Vižljasti Henkel, koji je toliko napet da su mu sve hlače pune znoja, ima Drageca Mitića, lako 6:0, 6:1, 4:6, 6:4. Publika bodri naše bojovnike. No, Punčeca ne treba bodriti. On je uvijek ‘na nogama’. Spreman. Mladi Gopfert mu nije ni do koljena. Francek se šali. Njegove lopte, a takve su, tešle, brze, topovi, bombe. Dižu prašinu na central – courteu. I suknjice mladih, elegantnih dama.

Reketi zdelani od dasaka

Publika je grlata. Pretjerano, za tennis-utakmice. Pa, znate da su i popularni Štefek i Jurek, gore. Oni su crtić-junaci, ‘Jutarnjeg lista.’ Špreha: ‘Jurek: ‘Štefek’, a kakti, tenisač?’ Štefek: ‘Kaj je Jurek, al bi ti štel igrati tenis?’ Jurek: ‘Zakaj ne. Mogel bi se navčiti. Već znam kaj su seti, gamesi, servisi…’Štefek:’ Ti  bi se Jurek brzo navčil, ko’ Henklin!’ Jurek: ‘No, no. A ti…?’ Štefek: ‘Ja bi igral tenis kad bi mesto lopti lovil cvečenknedle i trpal ih v gubec…’Jedan i drugi su, pod banovim repom,  glas naroda. Purgerskog. Novinski svakodnevnici. Sjećam se. I mi dječurlija, tog vremena, kad se Nijemci spremaju, ratno, na Poljsku, a Hrvatska dobiva, politički, svoju Banovinu, s Hercegovinom i srednjom Bosnom,  ‘napiknuli’  smo krpenjače i nogomet i, nismo se dali od tenisa. Sa drvenim reketima, zdelanih od  dasaka, iščupanih iz starih, naherenih plotova, oko naših kuća. Pa, treba znati i ovo. I ti,  naši mušketiri su dugo vežbali s ‘drvenjacima’. Naturščiki. Bez ikakvih trenera. Pobirali su lopte doktorima i gosponima i se vučili, kad su se oni odmarali, uz špricere. Mi smo podijeljeni. No, svi bi šteli biti Francek. A, Francek Punčec je došel u Zagreb, iz Čakovca. Širokih pleća, guste kose, u tada popularnom razdjeljku, on je tukel, sve od reda. On bu, usput, dobili u ‘interzonskom’, protiv Australije, u Bostonu i Bromwicha! Polufinalist Wimbledona. Čango! On je zmazal Gopeferta, od šale: 6-3, 6-1, 6 -0! Mitić nije mogel s Henklom.

Drugi dan, Nijemcu su borbeniji, odlučniji i lako dobivaju igru parova. Nijemci u ovoj igri, u drugoj postavi: Henkel i Menzel. Naši, dva Franceka, Punčec i Kukuljević, kako  pišu cajtungi, kao da nikad nisu puknuli tu vražju belu lopticu.Usput, i igrali su u belim dugim hlačama i  belim košuljama, pa su novine, ovaj tennis, zvali – belim športom’. Tak je to bilo. Čak, i predugo. Pet setova.9-7, 4-6, 6-4, 3-6 i 6-1, Nijemaca. Narod vrišti, Nijemci protestiraju. Henekel će, čak izjaviti, da se – ‘to’ – više ne bi trebalo igrati u Zagrebu. I evo ga, nedjelja. Vruća. Srpanjska. Najprije je na terenu Dragec Mitić, koji ima sjajan back-hand. S Henkelom nije mogel, Goperta, jednostavno, – dere… Njemački der Knabe je, ipak, premlad za razigranog Mitića. Zvona na katedrali, odzvonila su, davno, četiri poslijepodne. Osvježenje. Šabeso. Sladoled. Uz Mitić na ramenima. 2 – 2. Još jemput – katedrala. Točno je  17 i 15. Odluka. Punčec protiv Henkela. Sad se ni muha ne čuje. Grizuću usne, sjećam se, prati se svaki udarac Franckea. A on je to, čitavo carstvo. Čisto bogatstvo. Repertoire, kojeg se boji čitava Europa. Nervoza jedne tišine, kad se čuju komarci koji šaraju  raširenih krilaca, zrakom, nadvila se nad Šalatom. Gospodo i moje dame! Igraju petu utakmicu finala Davis cupa, zona Europska, bivša država, versajska, sa zagrebačkim tenisačima, saveznim i trenerom, po prvi put, Francuzom protiv Njemačke. Pobjeda Mitića u predigri zabila se optimizmom u srca krcate Šalate. A Punčec je bolji tu, od svih. Novine će zabilježiti Francekovu izjavu, poslije meča: ‘Odlučio sam pobijediti. I, pobijedio sam.’ Visoka je upornost Henkela, a još viša tehnika i raspored igre, Punčeca. Francek je i tjelesno spremniji. Njega ne upija znoj, on upija znoj. Henkel je sav u vodi. Santa meša, ne tenis. Tišina. I – molitva. Za Franceka. Prvi udarci najavljuju veliku borbu. I silnu igru. Očito, i jedan i drugi su raspaljeni. Puni krvave borbe, Gle! Henkel vodi, 1:0. Punčec još nije našao sebe.

Na ramenima Zagrepčana niz Šloserove stube

Ali, to lutanje ne traje dugo. Dugim loptama, snažnim, on, začas, okreće rezultat. 2:1. Henkel je, očito, skontao u glavi neku  drugu igru. Igra, kako bi se reklo’ prikriveno. Kratko,kratko, pa dugo. On na izvlači ruku na dugo. Naprotiv, igra iz zgloba. Ne, šapćemo: ‘To još nije naš Francek. Gubi svoju servu, a Henkel grabi svoj servis. 3:2 Nijemca. Francek je sve odlučniji. Teži. Uvjerljiviji. Osvaja games i vodi, časak kasnije, 4:3. Henkel opet mijenja. Traži svoja rješenja, na mreži. I, to pali: 4.4. I kad se Henkel upušta u jednu bravuru na mreži, kvari. I, Punčec vodi, 5:4.Njegovi su napadi, oštri, oni, po kojima se  pamti: kutovi: Henkel se ne predaje. Trči ko ‘lud. I, poslije izmjena, kvari Punčec. 5:5. Francek nije zbunjen. On to  nije nikad. Opet Međimurčeva kanonada. Topovi. Punčec vodi. 6:5.Ali, Henkel ima čitav svoj servis, 6:6 Jedva se diše. Sunce tiho pada. Vrište, tamo desno, tornjevi prvostolnice svojom gotskom elegancijom. Sad je Henkel ‘stegnuo’. Francek ima svojih 40:15, na servisu, i to je 7:6. Slika na terenu je ista: Francek je dominantan, on igra; Henkel se brani. Nijemac se dočepava 7:7. Ali, ne dugo. 8:7 Punčeca. Henkel je sav na mreži, tu traži spas. Ima servis i vodi 40:15, Punčec izravnava na 40:40. I šalje jednu loptu u aut. To je 8:8. Svima je jasno pitanje. I, odgovor:tko će više izdržati. Lopta se ne skida s terena, 40:15 je Punčeca i – games. 9:8. Henkel se teško ‘giblje’. Punčec vodi, glatko, 40:0 i završava set: 10:8. Kolosalno! Henkel  je spašavao što se može. Dvije set lopte nemaju sučev zvižduk konačnice. A, onda krivi korak, Henkel je na mreži, a Francek izvodi sjajan lob! Za prvi set! Henkel djeluje pomalo tužno. Na njegovo ‘odijelu’ baš i nema suhog mjesta. Pliva u znoju. A Francekove su lopte čista poema. Nekako, sve dalje od njega. Ovo je sigurno. Punčec je puno svježiji. I  ta, njegova silna ‘kondicija,’ može biti odlučna za čitav susret. On ne briše iz  svoje glave: ‘Ja moram pobijediti’. U drugom setu, ovo je neki film s Tom Mixom. Jureći vlakovi, konji. Trublje. I, pucnjava. Nije ni počelo, Francek ima 2:0. Rezanom loptom, Henkel, popravlja svoju ‘gorku rižu’. 2:1. No, igra je Punčecova. On je sjajan. Briljira. Lopte mu dižu leš, crveni, na Šalati.3:1. Gledalište diše punim plućima. Pljesku nikad kraja. Očito, Henkel je sav na iglama. Igra oštro. Ide van i ostao je, viseći na mreži. Ovo je vele- passing Hrvata. Jasno, 4:1. Francek  aritmira igru. Njegovi su udarci kraći, ali Henkel, koji ipak ne popušta, iako cvili kao ljuta guja,stiže neke lopte . Ima 4:2. Punčecu se plješće, na otvorenoj sceni. Igra mirno, staloženo. Misli. Pogađa. Punčec  tjera Henkla po igralištu. I Nijemac, tiho tone. Ne može do ove pasirajuće lopte. 5:2 Franceka. Ipak, Henkel neće reći,dosta. Nix! Ulazi u igru. I sada je 5:3. Nedugo zatim, u vražjem kotlu je samo jedno mjesto, za jednog jahača, crnog pakla. Punčecovo.6:3.  Kraj  drugog seta. Treći set. Uz uzdah gledališta i predah igrača. Nešto svježiji. Igra  je prvog gamesa, oštra. Oho! Pa, Henkel vodi u poenima, 40:15. Pada li Francek? Ma, kaj bi – kako rekli Štefek i Jurek, pod repom. Ne! Francek ide na mrežu, odlučno i lovi Nijemca. I dobiva taj, već pomalo izgubljeni games.1:0. U drugoj igri ima malo i čudesa. Punčecu ispada reket i Henkel je na visokih 40:15. No, ni to mu nije dosta. Punčec je razigran. Ima  već toliko tih, gamesa. A Henkel nema više te snage. On, očito, pada, ne iz Junkersovih tromotoarac. Ne. Na Šalati, 2:0 je Punčeca. Henkel se junači. Trza se. Na 15:40 Punčeca, stiže do izravnanja. Djus. A onda, pada u koncentraciji, griješi: 3:0 Punčeca. Duga je borba oko četvrtog gamesa. Nijemac kao da se diže od duhova, ali ne dugo. Gubi ritam. Punčec udara žestoko! Sve se trese. 4:0. Punčec igra fenomenalno. Oduševljenju  ‘drvenjaka’, nikad kraja. Športski. Da se ne reklo…! Servis je Henkela, i prvi poen. Ali, Francek nema milosti. Napada. Vlovil je 5:0.

Igralište je  svjesno da je  na banketu velike pojede.  Amerika, Amerika…! Da, ide se u Ameriku. Punčec, u završnici, tuče na sve strane. Kutovi.Tu je on doma. Kao nitko. I, Henkel više ne može 6:0. To su one poznate –  šestice – Franceka, u završnici. Gotovo je. Zvona katedrale. Zagreb ide u dugu noć, bez kraja. Do jutra. Slavlje, bez kraja i konca. Publika ne napušta teren. Hoće Punčeca. A, onda, niz Šloserove stube, s njim na ramenu, masa ide na raskršće Vlaške i Draškovićeve. Francek, ganut, lovi svoja kola i beži od oluje Zagrepčana. No, malo je tko zaboravio Franckov preskok mreže, na kraju, i dignutu belu lopticu, u sama nebesa. T