Hoće li propasti milijunski posao šivanja uniformi za iračku policiju?
Napisala: Višnja Gotal (Regionalni tjednik)
Ako ne dobije kredit u iznosu od 10 milijuna eura, varaždinski Varteks morat će zatražiti stečaj. To je vijest koju smo objavilo još prije skoro pa pola godine. U nastavku je pisalo da niti pokretanje predstečajne nagodbe u lipnju, kao ni njezina potvrda na ročištu pri varaždinskom Trgovačkom sudu, neće značiti ništa, ako banke odbiju kreditirati Varteks.
Vijest istog sadržaja, samo s drugim datumom u zaglavlju objavljujemo već više od pola godine. Varteks kredit nije dobio, tvrka radi, zaposlenika je sve manje, plaće su oko dvije tisuće kuna i nikome zapravo nije jasno kako firma uopće opstaje. Zanemarimo li bogatu povijest tvrtke i činjenicu da je Varteks doslovno othranio polovicu stanovnika sjeverozapadne Hrvatske, ekonomska logika je neumoljiva – prema svim parametrima Varteks je trebao biti tvrtka o kojoj bi se već mjesecima razgovaralo u prošlom vremenu.
O nužno potrebnom kreditu govori se dulje od pola godine, ali realizacija se neprestano odgađa. Na sastanku jednoga petka prije nekoliko mjeseci u Varteksu je, prema riječima izvršne direktorice područja Trgovine Nikoline Dežmanić Krofak, zaključeno: Varteks i Zagrebačka banka u ponedjeljak će pripremiti Sporazum o međusobnim odnosima za razlučne vjerovnike. I taj ponedjeljak je bio i prošao prije isto toliko mjeseci.
Dogovoreni su svi detalji – Sastanku su trebali prisustvovati predstavnik Ministarstva financija, članovi HBOR-a i ZABA-e te Uprava Varteksa, Nikolina Dežmarić Krofak obavjestila je novinare o sastanku… Ovo zadnje je trebalo značiti „sigurnu vijest“ jer gospođa Krofak novinarima se obraća samo kada Varteksu odgovara objava neke vijesti, a kada novinare zanima neka vijest o Varteksu, gospođa Krofak je uglavnom nedostupna. Ukoliko se neki novinar ipak drzne samovoljno objaviti vijest koju tvrtka na izdisaju nije spremna podijeliti s javnošću tada se ova eleganta brineta u Di Capriovim poslovnim kombinacijama suvremene poslovne žene, ukomponirane sa aktualnim trendovskim detaljima, obraća uredniku „neposlušnog“ novinara. Ne znam na što je naviknuta, ali na sreću, uredniku Regionalnog tjednika novinari su još uvijek prioritet pred direktoricom Dežmarić Krofak.
Dežmarić Krofak je vjerojatno najlojalnija zaposlenica predsjednika uprave Zorana Košćeca. Mirnoga glasa, kao stara prijateljica koja vam povjerava da suprug i tajnica šuruju, nije teško povjerovati u „povjerljive informacije“ gospođe Krofak. Jednom ćete „ispovjednik“ biti vi, drugi put novinar Večernjaka. Jer, Dežmarić Krofak se „nikome ne bi štela zameriti“. Šteta je samo pa je Varaždin mali, a njene metode već su zastarjele i u Visokom.
Koliko je Varteks više uopće aktualna tema u Varaždinu dovoljno govori činjenica da smo direktorici donedavno korporativnih komunikacija,koja je dok tvrtka propada napredovala do direktorice područja Trgovine, posvetili toliko prostora.
BANKARSKA OBEĆANJA
Dakle, predviđeno je da ZABA i Varteks pripreme tekst Sporazuma o međusobnim odnosima za sve razlučne vjerovnike i dogovore dinamiku realizacije kredita. Zagreb su prije tog sastanka pohodili gradonačelnik Habuš, i župan Štromar kako bi lobirali u ZABA-i, ali ništa od obećanog im nije ispunjeno. Čak je i uglavnom optimistićan župan izjavio da – ako dogovor s bankama ne uspije Varteksu prijeti stečaj. Kazao je. Dogovora još nema, ali nema niti stečaja. Ispred ogromnog kompleksa preko puta stadiona nogometnog kluba koji nije bio sreće svoga imenjaka, pa je danas doslovno u nekoj od najnižih liga, još uvijek je svakog jutra parkirano stotine bicikala. Radnici su na svojim radnim mjestima. Od njih preko desetak tisuća ostalo je nešto preko dvije tisuće. Cijeli kompleks djeluje zapušteno pa ne čude spekulacije da je Varteks namjerno doveden do ruba u cilju jeftine prodaje zemljišta i izgradnje stambenog kompleksa, No, recesija i stanje na građevinskom tržištu pokvarili su dogovoreni plan pa je Varteks ostao kao „čardak ni na nebu ni na zemlji“.
Novcem od kredita bi se isplatile zaostale plaće i otpremnine radnicima koji će biti proglašeni viškom – njih 400-tinjak prema planu predstečajne nagodbe – te nabavio potreban repromaterijal za nastavak proizvodnje.
Podsjetimo, Varteks nagodbom prolazi neočekivano dobro budući da će tvrtki sveukupno biti otpisano oko 70 posto dugovanja. Prema planu Ministarstva, država će nagodbom Varteksu otpisivati gotovo 200 milijuna kuna. Ostatak Varteksovog duga od 65 milijuna kuna namirit će nekretninama te dokapitalizacijom od 15 milijuna kuna. Zauzvrat će se zadovoljiti s 13,5 vlasništva nad tvrtkom čime će postati najveći pojedinačni dioničar poduzeća. Varteks je svojim planom, koji je odbijen, bio spreman ustupiti državi 25 posto.
Dakle, iako se problemi polako rješavaju, ništa nije gotovo. Sad sve ovisi o bankama koje su ujedno i najveći vjerovnici. Premda se predsjednik Uprave Zoran Košćec oslanja na banke kao na “gotovu stvar”, banke se od tog jednog ponedjeljka do danas nisu niti jednom oglasile. Na pitanje Regionalnog tjednika ZABA-i o njihovu stavu, odgovor smo dobili isti dan. “Zaprimili smo vaš upit i u vezi s odgovorom bit ćete naknadno kontaktirani”, kratko su nam odgovorili iz Zagrebačke banke.
SVI ČEKAJU GODOTA
Čekali smo dalje. Idući „siguran“ datum bio je 18. rujna. Nikome nije jasno zašto kredit još nije realiziran. Sada je već sve manje onih koji uopće vjeruju u njegovu realizaciju. Istovremeno, Varteks ima posla, ali bez obećanog kredita neće ga moći odraditi. Jedan od velikih poslova koji bi mogli doći u pitanje je i angažman Varteksa na šivanju policijskih odora za Irak.
Navodno su, naime Iračani zainteresirani da pogon tvrtke Varteks za njih šiva policijske uniforme.U jednom su mjesecu tvrtku posjetili dva puta. Ono što je zanimljivo jest da su oba posjeta ostala daleko od očiju javnosti. Što dodatno čudi uzme li se u obzir da se Varteks pokušava spasiti predstečajnom nagodbom od propasti. Stoga bi svaka vijest o novim poslovima bila dobrodošla reklama za sve buduće potencijalne partnere. Osobito za banke koje firmi nikako da isplate obećani kredit za nastavak redovnog poslovanja.
Zdrava logika govori da bi onome kojega banke zavlače, vjerojatno ga smatrajući kreditno nesigurnim klijentom, bilo itekako u interesu da istim tim bankama i javnosti, analitičarima, ekonomistima… pokaže da nisu u pravu kad su „otpisali“ ovu tekstilnu tvrtku.
Isti scenarij uslijedio je kod oba posjeta. Poslovni partneri u Varaždin su stigli pod jakim osiguranjem u službenim džipovima. Istina, prvoga su puta mjere osiguranja bile puno jače te se krug tvornice čak pregledavao policijskim psima. Što i nije čudno jer je toga puta u Varteks došao i ministar unutarnjih poslova Iraka osobno.
Nešto prije četiri poslijepodne parkirani u neposrednoj blizini katedrale u Pavlinskoj ulici – u zoni zabrane parkiranja, četiri-pet crnih automobila i Zoran Košćec u društvu osoba arapskog podrijetla, plijenili su pažnju Varaždinaca. Upitali smo prvu osobu do nas, prosjedog čovjeka u kasnim četrdesetima, no vrlo „fit“, što se događa. Hladnokrvno nam je, ne skidajući pogled s društva pred automobilima, na dobrom njemačkom, ali s lošim akcentom rekao da ne razumije. Jedan, jedini komentar usputnih prolaznika bio je da Košćec vodi u obilazak potencijalne kupce varaždinske tvrtke. – Nije li malo neobično da se banke tako neozbiljno poigravaju s tako ozbiljnom stvari kao što je opstanak Varteksa, a što može biti riješeno preko noći odobravanjem kredita? – pitaju se upućeni.
KOŠĆEC IMA MENAĐERSKU PLAĆU
Jednoga jutra, prije otprilike dva mjeseca smo saznali, a što nam j potvrdila i direktorica Dežmarić Krofak, da će se toga dana u Zagrebu održati sastanak ministra financija Slavka Linića sa predstavnicima ZABA-e. Jedina tema na dnevnom redu trebala je biti (ne)isplata kredita Varteksu. Predsjednik uprave Zoran Košćec valjda još nije niti stigao do Zagreba kada je iz Varteksa panično nazvano neka se vijest ne objavljuje. Jer da sastanka nema. Niti do danas nismo uspjeli saznati što se dogodilo.
Tako Varteks ostaje enigma i gospodarskim analitičarima i novinarima. Radnici više ništa niti ne pitaju.
Možda bi netko i žalio Zorana Košćeca da su mu je tata Košćec, koji iz sjene upravlja obiteljskim poslovima, dao da se uči na najtežemu poslu. Opstanku Varteksa. Kao kada dijete bacite u vodu pa neka propliva. Kad se ne bi znalo da Zoran Košćec uredno sebi, isplaćuje menadžersku plaću. Dok radnici u banku odlaze po plaću od dvije tisuće kuna Košćecu na račun sjedaju deseci tisuća kuna.
Ovakav scenarij, a još k tome ako je i zakonit, teško bi smislili i najjači gospodarski strućnjaci. Zoran Košćec to sigurno nije. Svi vjeruju da tata Košćec zna što radi. Jednako tako se sturćnjaci ne čude što banke, iako su na početku vjerovale u dobre namjere ( osobito kad je Zoran Košćec za kredit jamčio osobnom imovinom), ne žele sudjelovati u varaždinskoj igri.
Varteks je političko poduzće
Svoje mišljenje o igrama u i oko Varteksa Regionalnom je tjedniku u intervjuu prije nekoliko mjeseci s nama je podijelio i ekonomski stučnjak, Damir Novotny. Objavljujemo dijelove, vezane uz Varteks.
Zašto propada Varteks?
Jer je bio previše povezan s politikom. Politika i biznis nikada ne mogu ići zajedno jer se uvijek rade kompromisi. Varteks je u privatizaciju krenuo na špekulativnim temeljima. Političari su bili dominantni. Ne smijemo zaboraviti sveprisutne lokalne političare.
Što sada?
Privatizacija Varteksa u tom kontekstu nije bila uspješna, a neće ni biti.
Ne vjerujete u predstečajnu nagodbu Varteksa?
Ne vjerujem. Vjerujem da je to početak kraja Varteksa. Varteksa kakvog poznajemo. Da su ovi menadžeri i ovi vlasnici imali razumijevanja o funkcioniranju tog biznisa, inače vrlo jakog u Europi, ovo se nikada ne bi događalo. Suprotno mišljenjima, biznis proizvodnje odjeće i obuće odlično „ide“. Zašto je Ivančica koja proizvodi obuću uspješna kompanija, a Varteks koji proizvodi odjeću nije?
Zašto?
Zato što se u Varteksu špekuliralo s nekretninama, a poslovni model nije se temeljio na razvoju poslovanja u proizvodnji odjeće. Bitnije je bilo kome će pripasti ovo ili ono zemljište, kome poslovni prostor u Zagrebu. Konkretno – tko će stvoriti profit u poslovanju Varteksovim nekretninama, a ne u razvoju osnovnog poslovanja. Pa u suknaru nitko nije godinama uložio lipu.
Nedavno je i zatvorena.
Kao mladi bankar radio sam na investiciji Levis’a u Marofu i sjećam se vrlo dobro tog projekta. Klijent mi je bio Varteks i zamišljali smo taj projekt kao jedan od najmodernijih tekstilnih pogona u ovom dijelu Europe. To je i bio. Mogli su proizvoditi bilo kakav jeans danas. Kakav god jeans proizvodite, on se prodaje. Umjesto toga, oni su ugasili proizvodnju.
Naravno da je svako radno mjesto bitno i ovo što ću reći je nepopularno. No Varteks je privatno poduzeće. Kako tumačite činjenicu da se toliko ulaže u spas privatnog poduzeća dok druge, društvene tvtrke propadaju iz dana u dan i nikome ništa?
To naravno nije privatno poduzeće. Privatno poduzeće donosi racionalne odluke, a Varteks je donosio cijeli niz iracionalnih odluka zbog nekog razloga. Dakle, ja takvo poduzeće ne mogu smatrati privatnim poduzećem.
Čiji je onda Varteks?
Politički. To dakle nije stvarno privatizirano poduzeće. Njega su privatizirali ljudi bliski politici. 
