GLAVNE TEME PUTOPIS

VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: VATROSLAVA LISINSKOGA NA ZELENU BRIJEGU I NJENI STANOVNICI

25. svibnja, 2021.

Piše: Josip Frković

Poznajete li, makar i površno, dvomilenijski Sisak na Odri, Kupi i Savi, bivšu Sisciju i Segesticu, njegove paralelne ulice s onim poprečnima, raspoređenima po uzoru na rimski vojnički tabor iz vremena Panonije Saviaeje? Ili one, Prvu, Drugu, Treću i Četvrtu što ih od 1862. presijeca pristigla pruga Južnih željeznica Austro-Ugarske Monarhije, Zagreb-Sisak…Jeste li, možda, znali da se Četvrta ulica od starina nazivala Rimskim prokopom sjećanja na obrambeni gradski vodeni bedem? Stremivši prema sjeveru i staroj industrijskoj zoni, Četvrtu je ulicu, za bivše države odvajala stara, rukom pokretana brklja i vaktarnica Drnišanina Dane ju je 1973. zamijenio asfaltirani pothodnik. Bilo je to vrijeme dominacije partijskih samoniklih kadrova Željezare Sisak i njenih komunističkih moćnika, velikosrba, izraslih na obračunu s hrvatskim proljećem, Maspokom. Vrijeme komunističkih capraških utvara u redovima običnih, malih Hrvata. Čast da otvori novoizgrađeni prekokupski Most samoupravljanja od Zagrebačke na Petrinjsku (45. srpske udarne divizije) i spomenuti nadvožnjak dobio je domaći funkcionar iz Odre Sisačke, izučeni postolar Mika Špiljak. Usput, dotični je postao poznat 1946., kada je kao funkcionar grada Zagreba s istoimena trga uklonio Fernkornov spomenik banu Josipu Jelačiću.

Umjesto Mike Špiljaka – Tripalo

Najavljujući u radijskom prijenosu dolazak spomenutoga Špiljaka, navikao na stalno spikiranje političkih informacija, zabunio se, pok. reporter Radio-Siska Branko Kanižaj spomenuo je obespravljena komunističkoga funkcionara hrvatskoga osjećaja Miku Tripala, pa mu je u lokalnoj radio-difuznoj organizaciji iz Nazorova šetališta  zaprijetio otkaz spikerskoga radnoga odnosa. I baš kraj te bivše brklje, smjerom zapada, započinje tadašnja Ulica Josipa Kraša, preimenovana, stara Ulica Vatroslava Lisinskoga. Što se u njoj dešavalo nakon Drugoga i Domovinskoga rata, svanuća hrvatske slobode, pandemije korone i nacionalne potresne katastrofe, tko su poznati akteri zadnjih nekoliko desetljeća? Ulica, u kojoj su stanovali Janićevi i u koju je sindikalno-partijskim zadacima iz nedaleke ložionice dolazio i istinoljubivi i pošteni komunist Vlado Janić Capo. Isti onaj kasniji narodni heroj, privremeni zapovjednik oslobođena Trsta 1945. i mirnodopski kadrovik srbizirane vojske, koji je opovrgavao mitološke basne o nikad utemeljenu sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovici 22. lipnja 1941. (mjesto okupljanja njegovih komunista bila je šuma Šikara kod Žabna – op.a.). U mirovini, skromni je general Capo samotno živio u državnoj vili na Lapadu, gdje ga je autor ovoga teksta 1974. imao čast posjetiti i predstaviti javnosti na stupcima lokalnoga “Jedinstva”.

Majka Vlade Majdera i nacionalist Viktor

Na visokoj prizemnici obitelji pilara Ohareka, čiji potomci već dugo kao prijevoznici žive u Holandiji, dugo je stajala i spomen-ploča podsjećanja na Janićeve (na njenu mjestu danas je katnica crvene fasade u vlasništvu petrinjsko-vrgomoškog drvoprerađivača Nevena Žužića. Prvi susjedi Oharekovih bili su poznati frontovci Petoga bloka i novoga režima, Cavrići. Budući da je dotrajala prizemnica nekim korupcijskim čudom zbog vrijedne parcele dospjela u posjed nepoznatih, novo, dvorišno zdanje sada je u posjedu unuke bankarice Dorotee i troje njenih potomaka. Dvadesetak kuća dalje, sjevernije, živjela je i starica majka heroja španjolskog građanskoga i Drugoga rata Vladimira Majdera Kurta, Fanika Majder. Bila je teta partizanskoga komandanta grada Srećka Steinburga i živjela u braku s Mehom Isabegovićem, zaposlenikom velebne vinarije “Pertinač”, nestale u američkom bombardiranju Siska (na toj je parceli kasnije podignuta vojna stambena zgrada i zgrada nekadašnje direkcije prve riječne kompanije Dunavskoga Lloyda 1952. preseljene iz Vukovara – op.a.). Poznatiji stanovnici Krašove ulice, bili su i sindikalni aktivisti pok. Stipe Filipović i Franjo Pragaj. Stariji Filipovićev sin pok. Viktor, aktivist Matice hrvatske u Rafineriji Sisak, proglašen je od rigidnih komunjara i velikosrba opasnim hrvatskim nacionalistom iza 1971.

Golmani Ivić Kovač i Laco Holubek

U drugom i trećem dijelu ulice, koju su zbog tamnoputih kampista u čergama na rubu grada nazivali “Cigajnerfirtlom”, ciganskim kvartom, bile su kuće znamenitih sportaša, “Segestinih” golmana na travnatim nogometnim stadionima i zaleđenim terenima “Radonjine” grabe, Ivića Kovača i Lace Holubeka. Ali, vratimo se početku stare Ulice Lisinskoga, ulice iz vremena Hrvatima i svim nesrbima nesretne i ugnjetačke Karađorđevićeve kraljevine. I na kući poznatoga sisačkoga urara, Rudolfa Židana, emajlirana zelena  pločica s brojem 2 podsjeća na davne dane prije osam desetljeća, a tako i uredan minijaturni perivoj zelene tratine oivičene podrezanim čempresnim ogradama i neugasla vodoskoka. Dom Židanovih dobio je crvenu naljepnicu koja označava potrebu rušenja objekta. Od ove  obitelji, nad dubokim betoniranim podvožnjakom, živi  još samo Zvonko Židan. Njegov stariji brat Ivica, ing. željezarac i suprug Lele Kozačinski, u veljači je podlegao teškoj bolesti. Do Židanovih, kojima je lanjski potres razvalio uredno spremište ogrjeva, bila je nekad znana brijačka radnja Jandre Senčara.

 Gazda “Siscije”, zet Krčmarevićevih

Na mjestu njegove obiteljske kuće i radnje, međutim, otvorena je slijepa ulica koja nosi ime Davora  Pančića, stradalnika nedavnoga rata. U njoj s obitelji žive Dragica i Zaga Pančić, umirovljeni estradnjak i glazbeni pedagog kaznionice u Glini, osnivač benda kažnjenika “Nisam kriv”. Prilaz je to na bivšim vrtovima podignutoj velikoj garaži i zgradi mesne hladnjače pok. Zdravka Baje Prosenjaka, odnosno njegovih potomaka, sina Miljenka i unuka Zdravka. Supruga i majka njihova, Duda, podlegla je na žalost opakoj pandemiji korone. Sljedeće je zdanje nadomak zidom ograđenih kolosijeka kuća pok. Živka Krčmarevića, blagajnika 140 godina stare željezničke postaje. Dobroćudni je željezničar na visoku trešnju i slatke plodove redovito pozivao sve klince iz  susjedstva. Svoje umirovljeničke dane spomenuti Živko Krčmarević i supruga mu pred Domovinski rat su provodili u zavičaju nadomak Sunje.. Njihov zet, istaknuti član SDP-a Milan Stojanović  proizvodio je u svojoj tvornici “Siscia” prve maskirne odore ZNG-a.

 Španjolka Andrea Bralić i Englez Ian Ramsey

Jedna obiteljska, temeljito obnovljena kuća, bila je svakako ona pok. Jovana Bralića, vršnjaka osnovaca rođenih u prvoj petoljetki. Pri povratku s nastave zavirivali bismo kroz veliki izlog zadruge “Udarnik” u prizemlju katnice veletrgovca Šuperine, gdje je kao šuster radio i njegov otac Mile. Dugo godina, znam to pouzdano, bio je Jovica djelatnik komunalca bavarskoga glavnog grada. Iz Muenchena se u daleku Španjolsku odande udala njegova kći Andrea, dok je sin Aleksandar i danas građanin Njemačke. U urednoj kući živi sada samo udovica Milka. Pomažu joj Barberići, prognanici Dada Grčević i Ive iz Zenice. I dok u najnovijoj zgradi HŽ-a, nedaleko zahrđala transportera ugljena za lokomotive parnjače, sa suprugom Dubravkom živi jedan od dvojice braće Janezovih glazbenika, Marijan Peternel, njegov je prvi susjed u ruševini Zdenko Rak. Otac mu je pok. Marijan dugo godina vodio “Rakov dućan”, u kojem se sisačka sirotinja mogla opskrbiti i na poček, dok je majka iz vrta plodonosnoga “černozjoma” svježe povrće nosila na stari plac kraj Kupe. Marijanov brat Rudica, pak, ostao je u obiteljskoj kući roditelja u Pokupskom i bio je među pionirima drvene brodogradnje za kupske žitne lađe koje su pogonjene sirovom naftom plovile uzvodno sve do Karlovca. Staro, francjozefinsko zdanje na jednu vodu karakteristična pročelja prema dvorištu, Lisinskoga 1, na žalost. 29. prosinca 2020. nije imalo sreće.

 Srušena kuća Talijana Feliksa Lenardona Čine

Dobilo je crvenu naljepnicu neuporabivosti. Trešnja je u susjedno dvorište Branke Smeh srušila višetonske gomile cigle. Na sreću nitko nije stradao, a trenutna vlasnica potražila je smještaj u Capragu kod kćeri. Gospođa Smeh kupila je kuću, nakon smrti Pepija i Slavice, od poznate obitelji košaraša i majstora za drvene dječje igračke Feliksa Lenardona Ćine. U  Ulici Vatroslava Lisinskoga teško oštećena kuća Branke Smeh prva je razrušena bagerima vinkovačkih poduzetnika EURCO. Nestala je s lica zemlje. Prvi susjedi Pavlekovi, pak, godinama očekuju pisma iz Francuske. Ondje je njihov tehničar, mlađi sin Ivan – dok je trajao agresivni rat napadača s istoka na domovinu – pod ugovorom bio u Stranačkoj legiji i afričkim kolonijama. Ipak, susjed Siniša Ivanušić na bojišnici petrinjske Mošćenice stekao je braniteljski čin bojnika u 120. brigadi “Ban Toma Bakač Erdoedy”, dok je domoljub pok. Mario Marot 22. kolovoza 1991. izgubio sina jedinca Žana u Brđanima Krajiškim. Tijela petorice ubijenih hrvatskih junaka tek poslije osam dana bila su predana snagama osloboditelja. Smaknuli su ih banovinski civili, kojima je Beograd za ratne četničke zasluge u civilu dodijelio “pemzije” – uporno lažu srbijanski okupatori…

 Ostao bez zavičajnih Predora i stana HŽ-a

Dvjesta metara duga stambena zgrada Južnih željeznica  fasadnoga pročelja iz 1906. sve do tragičnoga potresa zadnjih sati 2020. bila je siguran dom šesnaest željezničarskih obitelji Ivšić, Bunjevac, Baričević, Ivanušić, Vuić, Briški, ali je već dugo pusta. Dio je stanara privremeno smješten u nedaleku kontejnerskom naselju između salaša Žepićevih, “Spara” i pogona “Elektre” Sisak, odnosno industrijskoga kruga “Herbosa”. Među njima je i Ivo Bunjevac, kojem su zločinački glumci velike Srbije,  potpuno zatrli zadnji trag rodnoga sela Predora (općina Hrvatska Kostajnica). Taman kad je uredio svoje stambene kvadrate, zamijenio prozore i postavio užad za sušenje rublja, srdžba zemljine utrobe oduzela mu je i obitavalište pred kojim je marljivo sadio mlade lipe. I, kad je već počeo orezivati grane, stigli su komunalni redari i prijavili ga za nepovlasno diranje u vjekovne zelene ukrase Lisinskoga ulice. Iz skromne mirovine morao je platiti kaznu od tisuću kuna!? Zaljubivši se u Ljubinu kći ljepoticu, u željezničkoj kući donedavno je živio i Talijan iz Venecije. Na kućnom broju 11 je potom uglovna jednokatnica iz 60-ih, u kojoj su  privremeno ratno sklonište našli nesretni stanovnici Staze (Sunja), danas je još sam obitelj Martine i Igora Pirjaka, s dvojicom dječaka.

 Na istom broju Slovenci, Hrvati i Ukrajinci

Na emajliranom starom kućnom broju 7 živjela je i željezničarska obitelj Vučerovih. Pogađate, bili su to roditelji skladatelja 200 popularnih hrvatskih šlagera, Alfonsa Vučera. Uza studij ekonomije, mladi je Alfons glazbena znanja stjecao u zagrebačkoj školi Vatroslava Lisinskoga. Dotični je gospodin, doživjevši i slobodnu Hrvatsku, napisao i pjesmu “Ti nisi došao”, koju je uza suze u krupnim, lijepim očima na ekranu televizije otpjevala neponovljiva pjevačica Lola Novaković.

I Londončanina košarkaške visine Iana Ramseyja ljubav je davnih destljeća dovela u Sisak i u slovensko-hrvatsko-ukrajinsku obitelj Furlanovih. Na svom je otoku upoznao lijepu plavokosu golmanicu Natašu, koja je zajedno s bivšim rukometašicama srednje škole Elvirom Balija i Ivankom Kovač dospjela u Veliku Britaniju. Slučaj ili ipak samo ljubav htjela je da posinak Ianova ujaka upozna Ivanku s naturaliziranim Marokancem Mohamadom Soussijem. Prodavši obiteljsku kuću u Londonu, trgovački menadžer Moo još je za bivše države sa ženom doselio u Sisak. Nije bilo lako, jer je ljepuškasti i vrijedni doseljenik radio na ukrcaju derivata u željezničke cisterne nekadašnje Shellove rafinerije.

Mohamadova dvostruka selidba

I još nešto: trebali su Ivanka i Mohamad mnogo novca za obnovu roditeljske kuće u srednjem dijelu Lisinskoga ulice s kbr. 25. Vratili su se u Veliku Britaniju, gdje je u prometnoj nesreći ranijet život izgubila umiljata Srebrenka Balija, Elvirina i Mišina najmlađa sestrica. Soussijevi su ponovo kupili kuću i strpljivo stvarali, sve do 90-ih i prvih ratnih prijetnji. Pojavom neovisne hrvatske države, vraćaju se u Ivankinu domovinu, zapošljavaju se u humanitarnim organizacijama i kraj roditeljske kuće grade vlastiti dom na darivanoj parceli tete Albine Hoffman. Uskoro se sa svojim suprugom u Sisak vraća i Elvira Balija. Staro londonsko društvo redovito se okuplja na  Tišinskoj cesti Marijana Celjaka ili pak u Ulici Vatroslava Lisisnkoga, gdje su Ramsey i Soussi susjedi. Kad već spomenusmo slovensko, hrvatsko i ukrajinsko porijeklo obitelji prerano preminule Nataše Furlan, red je objasniti da je njen djed Balabaj, nasljednik katnice u kojoj već dugo samuje londonski zet Ian Ramsey, bio izvorni Ukrajinac. Uostalom, prijateljevao je dobri djed s obitelji ciglarskoga radnika Aleksandra Borodatija, iz ukrajinske Kamenopodolskaje gubernije u Sovjetskom Savezu.

Zagrepčani u stanu profesora Hercigonje

Sasvim blizu Soussijevih i Ramseyjevih, u susjednoj Mikčevoj ulici, stara je roditeljska i kuća poznatoga doktora staroslavenske književnosti Eduarda Hercigonje, u kojoj su se iza zagrebačkoga potresa 22. ožujka 2020. privremeno skrasili Edica i njezin suprug. Nije stoga čudo što se u slobodnim trenucima sa sjetom uz knjige i druge predmete prisjećaju majke Štefice, gimnazijske profesorice i dana Edičina djetinjstva. U trećem dijelu ulice koja nosi ime prvoga hrvatskog opernog skladatelja Vatroslava Lisinskoga ni u kome slučaju naprosto ne smijemo zaboraviti istaknutoga odvjetnika pok. Žarka Dujmušića, bivšega bosanskoga domobranskoga časnika, čiju su suprugu otvorenu i vedru osobu pok. Ljerku rođ. Džajić dohranili unuka Marina i suprug. Bez bojazni od Udbe, draga je gospođa Ljerka s podsmijehom govorila o prvoj YU-dami Jovanki Budisavljević iz ličkokrbavskih Jošana…Njena najveća žalost počela je nakon smrti sina jedinca elektroinženjera Vlade. Stanovnici ulice u najsjevernijem gradskom kvartu, koja je završavala na rubu bare kod salaša Žepićevih, dobro pamte minule godine, desetljeća i pola stoljeća. T