VRATITE MI JANU I MLADINU (JASKA VINO)

VRATITE MI JANU I MLADINU (JASKA VINO)

5. prosinca, 2014.

diplomatska-berba Custom

Otvoreno pismo predsjedniku dr. Ivi Josipoviću

Napisao: Velimir Jakovac

Poštovani  predsjedniče Josipoviću,

Prije više od pet godina negdje pri dnu Radićeve ulice sreo sam Vas. Bili ste sami. Uzeo sam si tu slobodu da Vas zaustavim, da se predstavim i da Vam kažem kako sam Vas prije neki dan gledao na televiziji. Riječ je bila o kriminalu, pretvorbi i korupciji. Razgovarali smo nekih pet minuta.

Između ostalog, rekli ste mi da upravo idete iz Sabora. To me je iznenadilo. Znao sam da ste sveučilišni profesor, ali da ste saborski zastupnik, o tome nisam imao pojma. Kada smo se rukovali na rastanku i držeći još ruke, rekao sam Vam:

–  Znate, Vas lako mogu zamisliti kao profesora, ali kao saborskog zastupnika to je malo teže. Vjerojatno vas slušaju bez nekog naročitog interesa.

Na to ste se nasmijali te me pozvali da Vas posjetim na Iblerovom trgu. Sreli smo se još nekoliko puta. Prvo na Ibleru, pa u Vašem uredu na sveučilištu. Tu sam Vam poklonio  moju knjigu: Nikad oprostiti, nikad zaboraviti. Nakon toga smo se sreli na izbornoj večeri za predsjednika Republike Hrvatske u Novinarskom domu.

LAŽNA OBEĆANJA

Na Vašem štandu – Ivo Josipović za predsjednika, pravda za Hrvatsku, na Jelačić placu dobio sam crvenu penkalu, PravDA je u vašim rukama, sve to u celofanu.

Vi ste rekli u te dane:

– Vrijeme je za pravdu i s vama, građani Hrvatske, na ovim izborima stvaram savez za konačni obračun sa korupcijom i kriminalom. Snažni smo, jači od njih i uspjet ćemo ostvariti pravednost i vladavinu zakona koji vrijedi za sve. Bez krađa, bez mita i političke korupcije, postavit ćemo temelje za zdravo gospodarstvo i uspješnu Hrvatsku. Okupio sam oko sebe  brojne poštene i stručne ljude da nam u tome pomognu. Odlučan sam u namjeri da ostvarim pravdu za sve. U pravednoj zemlji neće se morati živjeti na dug, tuđa pšenica neće biti bolja od naše, zdravlje neće biti privilegij bogatih. U našoj pravednoj zemlji pošten će rad biti pošteno plaćen, a znanje dostupno svima. Sa mnom su oni koji su te ideale sposobni pretvoriti u stvarnost. Uvest ću Hrvatsku u zajednicu europskih država, ali tako da budemo partner, a ne vlasništvo Europske Unije. Predsjednik mora braniti dostojanstvo nacije jer samo tako brani svakog njezina stanovnika. Bit ću vrhovni zapovjednik snažne i dobro opremljene vojske koja je spremna časno braniti zemlju i svjetski mir. Pridružite nam se! Svojim glasom postajete članom saveza za pravdu.

U  vašoj predizbornoj kampanji u Dugopolju kraj Splita 2009. rekli ste  doslovno:

– Privilegirana kasta koja sebe drži elitom doći će glave Hrvatsku. Na istom mjestu istaknuli ste da se u Hrvatskoj može uspjeti ako ste – dio mafijaškog klana ili onih 200 obitelji – koje su se obogatile pretvorbom hrvatskih poduzeća. Ova loša situacija  u Hrvatskoj iznjedrila je neviđenu korupciju i kriminal.

Slušao sam i Vaš prvi predizborni nastup ispred HNK, kraj Zdenca života 2009. godine. I tu ste dosta i oštro govorili o pretvorbi. Ali sve to nije dosta. Pretvorba je bila amoralna, perfidna i običan lopovluk i kriminal. Kada je Ustav promijenjen, vi se profesore i sami pitate što još čekamo; donesena je odluka da pretvorbeni kriminal ne zastarijeva, a sada se s njime treba i obračunati. Želim da policija, državno odvjetništvo i financijska policija pogode u sridu one kumove koji su opljačkali Hrvatsku.

To su samo  želje, a preko kojih Vi kao predsjednik nemate baš nikakvih ovlasti.  To je isto, kao kada liječnik postavi ispravnu dijagnozu za bolest, za koju nema lijeka. Ostaje samo operacija i nož, a vi se toga bojite. Ipak sam te godine glasovao za Vas.

A sada, gospon Ivo, da Vam opišem malo o mojoj familiji i mojem životu nakon povratka iz  Kanade, gdje sam proveo najljepših 40 godina mojeg života kao kanadski državljanin, a vratio se da mi se vrati što je opljačkano od moje familije i mene.

Godinu-dvije poslije Prvog svjetskog rata, moj otac Franjo, rođen u Petrini na lijevoj strani Kupe, u Sloveniji, a majka Josipa i ujak Ivo, rođeni na desnoj strani Kupe u Kuželju na hrvatskoj strani,  došli su u Jasku iz Gorskog kotara, sa dva konja, kolima i nešto novaca. Dakle, to je bila država Srba, Hrvata i Slovenaca, takozvana Jugoslavija. Poslije atentata na kralja Aleksandra 1934. g. provedeni su prvi izbori u Jugoslaviji. Znači 1938. godine. Meni je tada bilo 14 godina.

Mama, ujak Ivo i ja sjedili smo u dnevnoj sobi i čekali tatu da se vrati sa izbora. Oko deset sati evo tate. Još se nije niti sjeo, a mama ga pita, za koga si glasovao?

– Za Vlatka Mačeka, a koga drugog?

Na to će njemu moj ujak Ivo:

 – Francl, ti si trebao glaslvati za Jeftića, Ti živiš u Jugoslaviji. Na to mu tata odgovori uz lagano lupkanje sa kažiprstom po stolu u taktu sa izgovorenim riječima:

– Ja živim u Hrvatskoj i jedem hrvatski kruh. Prišao sam tati zagrlio ga i rekao: Ja sam rođen u Jaski, Jaskanac. Živio Maček!

Da, to je bilo davne 1938. godine prije 76 godine.

INSTITUCIJE NE RADE NEUMORNO

U to vrijeme imali smo veliku vinariju i parnu pecaru sa prometom oko 150 vagona godišnje, 5 automobila, dva teretnjaka. Jedan Mercedes Diesel, 10 tonski; jedan Saurer Diesel, 15 tonski sa prikolicom, dva putnička auta i jedan Mercedes kabriolet. Prvi kabriolet u Hrvatskoj, vinske podrume sa preko milion litara hrastovih bačava od 10000 – 45000 litara. Preko milijun litara transportnih bačava od 100 – 750 litara; veliku prodavanu duhana za kotar Jastrebarsko, Karlovac, Slunj, Vojnić i Bihać, špecerajsku trgovinu na veliko za Jasku i kotar sa dostavom u svaku trgovinu špecerajske robe, drvnu građu na veliko, veliku stolarsku radionicu, a na početku rata i pilanu.

 Da se opet vratim na Vas gospon Ivo. To je bilo negdje sredinom 2012. Sreo sam vas u Ilici u društvu gosp. Obersnela i Vaše pratnje. Pružajući Vam ruku, Vaša pratnja je uskočila pred mene, a Vi ste im rekli da je sve u redu. Rukovali smo se i ja sam čestitao novom predsjedniku. Vi ste me prepoznali, pa sam to odmah iskoristio i nastavio. Evo, nakon dvije godine što se nismo vidjeli, još ništa sa mojom vinarijom i pretvorbom. Kaže Ivo:

– Budite strpljivi, naše  institucije rade  neumorno. Trebali bi ići posjetiti Bajića u državno odvjetništvo.

Evo Vam Ivo jedan dobar primjer, kako rade Vaše institucije:

Ministarstvo pravosuđa, Zagreb,  9. rujna 2005.                                                                   

U obrazloženju koje je potpisao Boris Koketi, pomoćnik ministrice, kaže među ostalim:

– K tome, i sam žalitelj Grad Jastrebarsko je u više navrata, pismeno i usmeno dogovarao visinu naknade koja će biti isplaćena prijašnjem vlasniku, pa je pozivanje na naturalnu restituciju i neosnovano i usmjereno na odugovlačenje ovoga postupka. Naime, da je kod žalitelja postojala volja za rješavanje ovoga predmeta isplatom naknade prijašnjem vlasniku predmet bi već odavno bio riješen.

GDJEJE  PRAVEDNOST?

Cijeli ovaj predmet po  vašim institucijama već se ciba i traje  preko 14 godina. Radi se o dvije male čestice, zajedno 444 m2 i vrijednosti 71.102 kune.  Pa sada gospon Ivo recite Vi meni kakvo je to Vaše zakonodavstvo.  Dana 7.  studenog 2014. izgubio sam taj spor i imam pravo žalbe, što sam jučer učinio. To me košta sve skupa oko 5.000 kuna i vjerojatno tri godine čekanja, jer ide u Veliku Goricu.

Nemojte misliti da se ja ljutim. Ja uživam u svemu tome jer znam da je to sve neprirodno, i besmisleno, i da prije ili kasnije svemu tome doći će jedan vrlo žalostan i neprirodan kraj. Oprostite gosp. Ivo što Vas gnjavim i uznemiravam sa time. Vi ste lijepo rekli u Vašoj prvoj kampanji za predsjednika prije pet godina:   „Odlučio sam u namjeri da ostvarim pravdu za sve.“ 

Na vašim načelima postali ste predsjednik Hrvatske.

Evo tu je moje pismo Gradonačelniku Jastrebarskog za vrijeme katastrofalnih poplava u proljeće i ljeto ove godine:

Gradonačelniku Grada Jastrebarsko

 

 

Dobar dan Zvonimire,

 

Evo došlo je vrijeme da Vam se javim sa par riječi. Zadnji puta smo se vidjeli na proslavi u Novinarskom domu u Zagrebu na izbornoj pobjedi gosp. Josipovića za Predsjednika Republike Hrvatske.

Kao što znate, moj otac Fran Jakovac imao je vinaru sa parnom pecarom i godišnjim prometom sa preko 200 vagona vina. Za vrijeme II svjetskog rata obustavio je sav rad vinare

1942. god. i odselio u Zagreb, a svoj peterosobni stan dao je besplatno za stanovanje familiji doktora Weismana protjeranog iz Osijeka. Isti doktor bio je židovskog porijekla i liječio je do kraja rata djecu sa Kozare smještene kod časnih sestara u dvorcu Erdedy i u improviziranoj poljskoj bolnici na Reki kraj Jaske, gdje je većina djece bila oboljela od tifusa.

Poslije završetka rata godine, 1947.  vinara koja se prostirala na preko 15 tisuća kvadratnih metara i šest zgrada, bila je nacionalizirana po komunističkim vlastima.

Godine 1991. i 1992. započela je takozvana pretvorba. Kao što je poznato, bivši predsjednik Mesić, a isto tako i predsjednik Josipović, nazvali su tu istu pretvorbu najobičnijom pljačkom.Tako si i ja uzimam za pravo da tu istu nazovem kao i Oni.

Ja Vas lijepo molim Zvonimire, da kao gradonačelnik Jaske, koliko je u Vašoj moći i mogućnosti da te stanove, koji se nalaze u Jaski na adresi Tuđmanova, kućni broj 43-43b  (a u tim zgradama ima preko tri peterosobna stana), date na korištenje na neodređeno vrijeme   našim unesrećenim sirotanima koji su stradali u poplavama u našoj nesretnoj Domovini. Navedeni prijedlog smatram opravdanim, jer bih ja to učinio da su mi navedene nekretnine vraćene u povratu, što nažalost do danas nije učinjeno, ali se duboko nadam daće se to dogoditi.

 

Velimir Jakovac,

legitimni nasljednik               

Na isto pismo, primio sam odgovor datiran 13. lipnja 2014.:

Poštovani gospodine Jakovac,

 

Na početku, primite pozdrave iz Jastrebarskog. Hvala  Vam na dopisu kojeg ste mi uputili i želji da prostore koji se nalaze na adresi  dr. Franje Tuđmana 43 u Jastrebarskom date na korištenje na neodređeno vrijeme stradalnicima iz poplavljenih područja Slavonije.

Premda smatram da ja Vaš zahtjev hvalevrijedan, na žalost nismo u mogućnosti usvojiti iz razloga što su u tim prostorima uredi gradskih tvrtki, odnosno prostori nisu slobodni.

 

Itd, itd…

 

S  poštovanjem,                                                         Gradonačelnik,

                                                                                 Zvonimir Novosel, dipl. ing.

Opljačkani stanovi u jednoj od šest zgrada vinare su uredi grada Jastrebarsko i nisu slobodni, a trebali bi bit vraćeni, kao i sve ostalo što je u pretvorbi opljačkano od mene  kao legitimnog vlasnika.

Evo, šjor Ivo, u mjesecu listopadu 2009.  rekli ste u Vašoj prvoj kampanji: – Kažnjavanje nezakonite pretvorbe značit će postavljanje kamena temeljca za novu i pravednu Hrvatsku.

Danas, pet godina kasnije, čini mi se da su Vaše izjave u to vrijeme bile samo floskule za dobivanje glasova. Danas, u završnoj fazi Vaše kampanje za dobivanje drugog mandata, nema ni riječi o pretvorbi. Izmislili ste da ćete slijedećih pet godina raditi na promjeni i usavršavanju ustava. Vaditi naftu ispod našeg mora i baciti se svom snagom na promjene u gospodarstvu. Umjesto  tipkanja po klavijaturi, i to će biti neki probitačan posao. Radnici i nova proizvodnja je željna čuti Vaše nove savjete i nove melodije…

A sada šjor Ivo, pri kraju ovog mojeg pisma da se dotaknem pljačke i pretvorbe vinare i parne pecare čiji sam ja legitimni nasljednik.

Nakon izbivanja iz Hrvatske od 1956. godine, te do moje prve posjete iz Kanade mojem rodnom mjestu Jastrebarsko 1982. navratio sam u bivšu – Vinaru  Fran Jakovac – a koja je bila nacionalizirana u svibnju 1948. godine u komunističkoj Jugoslaviji. U istom tom vremenu bio sam izdržavao zatvorsku kaznu u Sr. Mitrovici od 12 godina, radi krivičnog djela protiv Naroda i Države. Nakon pola izdržane kazne i  na uvjetnom otpustu  napustio sam ilegalno ondašnju Jugoslaviju, te preko Austrije i Njemačke, te otišao u  Kanadu.

Tom prilikom upoznao sam direktora gospodina Petra Reškovca, preimenovane vinare  “Fran Jakovac“ u “Jaska Vino“, a koji je u istoj vinari radio od 1965. godine. Proveo sam u njegovom društvu i njegovih najbližih suradnika uz zakusku nekoliko iznenađujuće ugodnih sati, a kojih se još i danas rado sjećam.

Također sam sa direktorom Reškovcem prošetao cijelom vinarom, u kojoj je bilo sve isto kao što sam je ranije poznavao. Čista, uredna i sve na svojem mjestu. Čestitam, rekao sam pruživši mu ruku.

Poslije razgledanja odveo me u njegovu kancelariju, a bila je u bivšoj spavaćoj sobi mojih roditelja na prvom katu. Sjeli smo i prilično dugo razgovarali. U cijelom našem razgovoru nije bilo niti jedne riječi sa povišenim tonom. Osjećao sam se kao da sam sreo prijatelja iz mojeg djetinjstva. Petar je bio dvije godine stariji od mene  i rodio se u blizini Jaske. Sjećam se tako reći doslovno,  što mi je rekao na kraju našeg razgovora:

– Evo dosegli smo kapacitet nešto više od 200 vagona godišnje,  firme  “Fran Jakovac“ i više nemamo mjesta za širenje. Sada na početku mojeg drugog mandata započeo sam graditi na Reki novu vinaru, nešto veću nego je ova. Kada se za nekoliko godina preselimo, ako se vratite, umjesto naknade za nacionaliziranu imovinu, a na koju imate po našim zakonima pravo, jer ovu staru više nećemo trebati, vratit ćemo Vam zgrade,  bačve i podrume. U sve vaše nismo ništa ulagali niti dograđivali jer nije bilo mjesta. Od svega uzimamo sa sobom automatski flašeraj, što smo ugradili a taj prije nije bio ovdje, a to je naše vlasništvo. Što još da kažem, malo se zamislio, stao, pogledao me ravno u oči i nastavio.  Evo već preko 25 godina ova Vinara hrani mene i moje drugove, nas preko dvije stotine i naše obitelji.

Rastali smo se  sa dugotrajnim stiskom ruku i razumijevanju, razumijući jedan drugog. Kada sam se vratio, postali smo dobri prijatelji. Naš posljednji rastanak bio je na jaskanskom groblju na njegovom sprovodu uz moj vijenac od obitelji Jakovac.

POLITIČKA STVAR

Da, gospon Ivo,  tako su me primili drugovi i direktor moje nacionalizirane Vinare  “Fran Jakovac“ u mojem rodnom mjestu Jastrebarsko.

A sada da Vam ukratko pri završetku mojeg pisma opišem na koji način je Todorić pokrao i prisvojio u pretvorbi  Vinaru  “Fran Jakovac“:

Godine 1991. premijer i predsjednik Vlade R. H. Franjo Gregorić dobio je nalog i direktivu od predsjednika RH i od HDZ-ove  tadašnje  većinske  stranke  da  kreira  Zakon  o  Pretvorbi poduzeća. Za vrijeme pretvorbe, direktor “Jaska Vina“ bio je Pavao Jurišica  (dok je za vrijeme direktora Reškovca, bio komercijalni direktor). Sastao sam se sa direktorom Jurišicom po povratku iz Kanade u kasnoj jeseni, 1992. Nešto prije  Božića išli smo na ručak u Hotel Jaska. Razgovarali smo nekoliko sati:

– Znate gospon Jakovac, ja nemam nikakve veze sa tom pretvorbom. To vam je sve politička stvar, sve katastrofa.  Od dvjesto radnika pola sam morao otpustiti. Prodaje nema, sve stoji. Ja sam  već bolestan od svega toga. Sada u ovoj našoj slobodnoj državi, vama je tatinu vinaru trebalo  denacionalizirati i vratiti. Mi već skoro deset godina imamo našu novu vinaru na Reki koju je Reškovac sagradio, a ona Vaša stoji potpuno prazna. Sve to ide naopačke.  Gospodina  Jurišicu nisam više vidio, iznenada je umro. Izgleda da svi radišni ljudi u Jaski odlaze. Naslijedio ga je, Marijan Pavlečić kao direktor. Da nije kojim slučajem oženio njegovu kćer, mogao je ostati bez te tegobe.

Godine 1995. za vrijeme ljeta poslije tenisa dok smo se odmarali na klupi i razgovarali, iznenada kaže:

– Znate gospon Jakovac da se mene pita ja bi Vam Vašu vinaru vratio.

– Pa koga bi onda trebao pitati – pitam.

– Zna se, kaže direktor Pavlečić. I zašuti.

Razumijem, i hvala vam na Vašoj iskrenosti.  Dva mjeseca poslije toga dao je ostavku, odnosno dobio je političku zamjenu. Što je bilo dalje, to je lakrdija svoje vrste. Uobičajene  političke  manipulacije.

U stvari to se  izvelo na slijedeći način:

Da bude stvar jasnija; Poduzeće  “Jaska Vino“ osnovano je u svibnju 1970. godine u tada  nacionaliziranoj Vinari “Fran Jakovac“. I kao takvo se amalgamira u pretvorbi prvo sa Mladinom i automatski sa Jamnicom, odnosno Todorićem.

Gradonačelnik Jaske, pa poslije zastupnik, pa poslije župan Zagrebačke županije, Branislav Pasecky  (rođen u Smederevu) s novcem poreznih obveznika,  u Sv. Jani nakupovao je po

7 maraka po kvadratnom metru 27.977 m2 plodne zemlje što iznosi 195.839 DEM,  i započeo

sa bušenjem na istoj zemlji kako bi pronašao vruću vodu, kao što u Svetojanskim toplicama izvire ispod stijena topla voda od 26 stupnjeva C kroz cijelu godinu.

Za istih 27.977 kvadrata zemlje i pripadajućim objektom bušotine u zatečenom stanju, a u

vlasništvu Grada Jastrebarskog, raspisuje javni natječaj 5. prosinca 2000. godine, a već 19.

prosinca, samo pet dana kasnije Gradsko poglavarstvo grada Jastrebarsko  donosi zaključak kojim je kao najpovoljnija ponuda  (a to je bila jedina) izabrana ponuda Jamnice d.d. odnosno Todorića.

TODORIĆEVI LJUDI

I sada dolazi do trampe. Ti meni ono,  a ja tebi ovo,  koju potpisuje slijedeća svita:

  1. GRAD JASTREBARSKO,  Jastrebarsko,   ul. V. Mačeka  2,  kojeg  zastupa  gradonačelnik Stjepan Bakšić.
  2. JAMNICA  d.d. Zagreb, Getaldičeva 3, koju zastupa predsjednik uprave  Ivica Sertić, u stvari Todorić.
  3. MLADINA d.d. Jastrebarsko, ul. Bana Jelačića 82,  koju zastupa direktor društva Dragutin Ciban.

Trampa je sklopljena 28. prosinca 2000. godine u Jastrebarskom. Svi potpisnici ovoga ugovora  radili su, i vjerojatno još uvijek rade, za Todorića.

U toj izvedbi pretvorbene pljačke, glavni kreator i manipulator te pretvorbene egzibicije bio je Branislav Pasecky, gradonačelnik Jastrebarskog, i zastupnik u Saboru i na kraju Župan Zagrebačke županije. U toj kreaciji pretvorbene otimačine, “Vinara Fran Jakovac“, a sada moja kao legitimnog nasljednika, opljačkana je od mene i prodana Gradu Jastrebarsko, od pretvorbenog otimača Jamnica d.d. Zagreb, u stvari Todorića.

Za taj lopovski novac,  Jamnica d.d. koju zastupa predsjednik uprave Ivica Sertić, odnosno

Todorić, kupljeno je zemljište od 27.977 kvadratnih metara sa bušotinom, što ukupno iznosi 195.839 DEM. Tako je po kriminalnim zakonima kreirani po potomcima drumskih razbojnika, Todorić došao badava.

Na kolodvorskom putu prema Jaski, oko sto metara ispred Crkve svetog Nikole, gdje me je svećenik Hanžek 23. svibnja, 1924. godine krstio, u susret mi je dolazio Branimir Pasecky, bivši Župan Zagrebačke Županije. Mimoišli se bez pozdrava i riječi. Okrenuo se za njime. U blizini nikoga nije bilo. I kada je bio jedno desetak metara od mene, viknuo sam prema njemu:

– Pljačkašu, opljačkao si našu vinaru, mojeg oca i sada moju, i sve ostalo. Pod krinkom HDZ-a sve ti je bilo dozvoljeno. Bio si grub i bezobziran prema vršnjacima iz djetinjstva i svima nama.

Pošao sam prema njemu. Izbezumljeno i sa strahom  gledao u mene bez pomaka. Naglo se okrenuo i počeo bježati. Počeo sam tapkati  nogama kao da trčim za njime. Počeo je vikati iz sveg glasa:

-Nee! Nemoj, nemoj…,   O p r o s t i…

Stao sam i gledao za njime. Šaka jada i bijede.

Poslije toga Pasecky je otišao kod Ivice (znajući da je Ivica moj vjenčani kum) i ispričao mu  događaj našeg susreta. Važno je što je Pasecky na kraju rekao Ivici:

– Znam da je pretvorba bila pljačka, htio sam mu pomoći, ali nisam mogao.

Moje  P I T A N J E:    Zašto nije mogao?  Tko je to priječio?   Zašto?  Tko je nalogodavac?

To se zbilo sve istog dana. Započelo 5. srpnja 2011. u 9:30, a završilo oko 12:00.

A sada gosp. profesore Josipoviću, da se vratim na Vas. Ukratko, Vaših pet godina kao Predsjednika RH bile su perpetum mobile  dijagnoza, a koje Vi niste mogli promijeniti.

Vi ste se na samom početku Vašeg prvog mandata dobro založili za promjenu, osobito što se tiče pretvorbe. Vi ste u to vjerovali. Vi ste se nadali da će to riješiti Vaše institucije. Za mene, pretvorba je amoralna od početka do kraja. Korupcija je usađena u  mentalitet i sindrom je  naše prošlosti.  Često puta tu nema kriminala. Ne želim o tome ići u nedogled.

Ja sam neovisan i slobodan čovjek i osobno vlasništvo  koje je stvoreno mojim umom, mojim rukama i mojim žuljevima za mene je svetinja. Od 1957. godine  živim u Kanadi,  a od 1962. kanadski sam državljanin. Vratio sam  se da povratim sve ono što mi je opljačkano. Vaša  birokracija to grčevito bremza, ali već sutra, biti će  na domaku.

Što se tiče glasovanja za predsjednika RH neću glasovati za Vas, niti za Šjor Bepa niti za Malu Floramy niti za bilo kojeg kandidata. Mislim da je to fair play sa moje strane.

S poštovanjem,

Velimir Jakovac

D o d a t a k:   Ured za obranu Jastrebarsko, izdaje POTVRDU, kojom se potvrđuje da se                        gospodin VELIMIR (Franjo) JAKOVAC rođen 13. 05. 1924. iz Jastrebarskog                       javio u ovaj Ured za obranu nadnevka 04.08.1955. godine sa željom da se stavi                      na raspolaganje Hrvatskoj vojsci.    (moja opaska –  na Dan Oluje)

PRILOG:         Ugovor izmedju Grada Jastrebarsko, Jamnice d.d. i Mladine d.d. Jastrebarsko

                       Sklopljen 28. prosinca 2000. godine u JastrebarskomT

{gallery}naslovne/ugovor1{/gallery}

13 komentara

Uskoči u raspravu
  1. kokun
    #1 kokun 16 prosinca, 2014, 13:46

    nisu oni njemu posudili novce nego je on njihov nakupac i ne samo on. Isto kao i cigini milijuni za stanove . On je od svojih gazda bogato nagradjen(nekretnine i dozivotna kraljevska apanaza) za podlosti koje je ucinio Hrvatima i to da ironija bude veca na racun naroda kojeg je gadno zajebo!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Solo
    #2 Solo 14 prosinca, 2014, 15:52

    [quote name=”kukun”]samo totalne budale misle da je sve ono sto se pripisuje todoricu, todoricevo. On je jadnik samo paravan.Prodao covjek svoje ime. Jednoga dana ce pravi vlasnici biti objavljeni. Nije on jedini ima jos todorica.[/quote]

    Slažem se. Nije Todorićevo nego od onih koji su mu posudili novce koje više ne može vraćati.
    Baš me zanima što će nakon ovog teksta napraviti D. Cvitan?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. kukun
    #3 kukun 14 prosinca, 2014, 11:47

    samo totalne budale misle da je sve ono sto se pripisuje todoricu, todoricevo. On je jadnik samo paravan.Prodao covjek svoje ime. Jednoga dana ce pravi vlasnici biti objavljeni. Nije on jedini ima jos todorica.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Upitnik
    #4 Upitnik 9 prosinca, 2014, 08:17

    Što se bunite? Todorić je Janu pošteno ukrao. Platio ju tuđim novcem i sada na njoj zarađuje. Hrvatska posla.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. prolaznik
    #5 prolaznik 8 prosinca, 2014, 08:32

    s ovakvim ponašenjem, josipović je stvarno “zaslužio” još jedan mandat 🙁

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. jedan
    #6 jedan 8 prosinca, 2014, 07:05

    Nova Josipovićeva pravedenost – ne vratiti ništa; zadržati pokradeno; preprodati oteto!

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Taubek
    #7 Taubek 6 prosinca, 2014, 08:00

    Ho!Ho!Ho! B. Pasecky, gradonačelnik Jaske, pa poslije zastupnik, pa poslije župan Zagrebačke županije (rođen u Smederevu)…

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code