PODZEMLJE

VLAST POLITIČKIH SMETLARA

17. travnja, 2012.

Piše: Jasna Babić

Rođendan aktualnoga pape u središnjem Dnevniku javnoga HTV-a  dobio je pet puta veću pozornost od najnovije vijesti o smrtnom hropcu  cijelog jednog grada: nije dosta što su Amerikanci zatvorili sisačku željezaru, nego su obustavili opskrbu plina za 27 tvrtki koje o plinskoj energiji proizvodno i poslovno ovise.  Tako je učinjen novi  korak u kolektivnom smaknuću živoga Siska:  obustavljena je aktivnost dodatnih 800 radnika kojima preostaje samo naturalno preživljavanje na vlastitim okućnicama, ukoliko imaju zemljišnu nekretninu, ili uključivanje u novu armiju gastarbajtera na udaru plavokosih i plavookih europskih  neofašista.

ZAPOŠLJIVOST UMJESTO ZAPOŠLJAVANJA

Dakako, HTV-ova ignorancija ne može izazvati dodatnu štetu gradu koji nestaje pred našim očima.  Važna je, međutim, kao majmunsko oponašanje aktualne Vlade, čiji je najagilniji ministar Mirando Mrsić, u isto vrijeme i na istom mjestu, dobio nevjerojatan broj minuta za svoju propagandnu akciju o poboljšanju „zapošljivosti“. Namijenjena je isključivo mladim ljudima, diplomantima, koji na burzi rada, čekaju posao ili volontiraju živeći od roditeljskih primanja. Akcija, pak,  traži  proračunsko  izdvajanje  još jedne stavka milostivoga političko-državnoga davanja, od 1.600 kuna mjesečno. Već su pronađeni prvi fanovi. Osmoro mladih volontera, angažiranih u administrativnom aparatu zagorske županije, ideju su pozdravili s oduševljenjem. Nije teško pogoditi njihovu skorašnju budućnost  u nekom od kabineta na Markovom trgu. Marljivo će popisivati akte, prevoditi englesku terminologiju na  sve skučeniji hrvatski ( i obratno),  slati  mailove o bijelom svijetu…
Idealna djeca aktualne političko-roditeljske kulture za mito od 1.600 proračunskih kuna!
O  Sisku, kao američkom industrijskom smeću,  znati će daleko manje nego o Troji, koju nesumnjivo obožava klasično educirani Zoran Milanović, latinski obrazovano dijete Ive Josipovića, vrsnoga pravnoga manipulatora feudalnim haračima.  Kako bi rekao Jutarnji list, u ovom teškom proračunskom času, premijer Zoran Milanović naprosto nema vremena obratiti pozornost na realnost pod svojim nosom, jer  njegov politički mozak – koji centimetar iznad nosa –  vrije i krčka „teške odluke“. Uostalom, za smeće je zadužena njegova partijska drugarica Mirela Holy, ali  je ona   zaokupljena  prećim poslovima: avangardnim razvrstavanjem otpadnih tvari iz domaćih kućansta.
Riječ „zapošljivost“ je svakako hrvatska, ali bi trebala koresondirati s engleskom idejom  „employability“. Prevodilačko riješenje cirkulira unutar  specijalističkih birokratskih krugova  još od epohe Ive Sanadera, od kada  političko bratstvo  muku muči da zamulja kolabirajuću besmislenost svoga nepodnošljivo skupoga postojanja. Činjenica, naime, da su radno-aktivnoj čeljadi putem proračunskih nameta oteli i spisakali enormnu količinu financijskoga i materijalnoga blaga, na kraju je  definirana kao ekonomska kriza. Stvarna podloga, vrlo empirijski manifestira se kao dobra stara nezaposlenost, posljednji put  proživljena na balkanskom teritoriju uoči raspada Jugoslavije. Ratni prijelom je učinio da se otpišu dugovi.
Kako  ovoga puta rat nije predviđen,  kriza bi trebala nekako oponašati  doba značajnih tehnoloških izuma: kada su preplavili svijet, učinivši dio ljudske energije suvišnom, radnici su  razbijali strojeve kao konkurenciju na radnim mjestima. O, kako bi Markov trg bio sretan da se isto događa u Hrvatskoj 21.st. No, bijedni, radno-aktivni puk  ovoga puta ne vidi tehnološka postrojenja, kojih nije bilo u 20.st. Grad Kraljevica koja umire zajedno sa Siskom svjedoči zorno: ovoga puta njihov se škver ne otpisuje zbog radne zaostalosti. Dok je izvedba svakoga broda ovisila o lokalnim variocima i kovačima, sve se odvijalo na vrijeme. Ništa više nije štimalo kada je red došao na menadžement, imenovan na Markovom trgu, uz najjednostavniji zadatak koji je ikada smišljen: iz uvozne ponude imao izabrati  sofisticiranu tehnologiju. Štogod su izabrali bilo je neuotrebljivo ili nikada nije stiglo. Naručiteljima je nakon toga valjalo dnevno isplaćivati 8.000 eura dnevno.
Koliko je moguće doznati, isti menadžement očekuje prvenstvo u isplati iz stečajne mase. Njihova daljna budućnost također je poznata: slijedeće poduzeće u državnim vlasništvu.  

SIROMAŠTVO I KRIVICA   

To veći razlog da se tradicionalno negativni termin nezaposlenosti zamijeni sintagmom pozitivne intencije „zapošljivost“, samo manjkava, loša i nikakva.
„Zapošljivost je najbolja obrana od siromaštva“, veli poučak nekakvoga projekta  koji  je prije tri godine naslovljen kao „partnerstvo za socijalnu uključenost“.  Apstrahirajući da  je   projekt financiran iz Europske unije,  iz naslova se lijepo  vidi  politička intencija:  odgovornost za društveno siromaštvo u startu  prebaciti na same siromahe, one koji su radili, ali ne budu više. Nesposobni  hrvatski kapitalisti i njihovi menadžeri – koji  nikada nisu ozbiljno radili – imali su običaj reći da su njihovi post-komunistički radnici i uposlenici krizu izazvali svojom lijenošću. No, eto, s vrsnim poznavanjem engleskoga, iz bijeloga svijeta stigla je nova politička predodžba o klimanju zapadnjačke građanske civilizacije: bez radnih mjesta, veli njegova poruka i poduka,  ostaje čeljad koja ne trči dovoljno brzo za najnovijim dostignućima svoga faha, dakle, ostaje neuka, znanjima zaostala, na primitivnoj razini profesionalne svijesti. Zato je normalno i prirodno da kao „nezapošljivi“ ostaju bez radnih mjesta.      
Posljednji put u takvoj intelektualnoj mizeriji govorila je Marija Terezija, nastojeći zaustaviti progone vještica u nadležnosti hrvatskoga prava i pravosuđa. Onako  pravno nadmoćni, uzeli su u obzir njezine ergumente tek kada je poslala pismo u kojem stoji: primitivni puk uarobljen predrasudama, nepismen, pravno retardiran vjeruju u vještice.
U isto doba u Sisku također nije bilo Ameikanaca, željezare, plina. Ljudi su živjeli naturalno, od onoga što okućnica može dati. HTV na njih nije obraćao pozornost, ni hrvatska Vlada.