VILIM SVEČNJAK-DONACIJE GRADU ZAGREBU

VILIM SVEČNJAK-DONACIJE GRADU ZAGREBU

18. veljače, 2014.

 

 

DSC02032 Custom

Knjiga Borivoja Popovčaka

 

 

Napisao: Ivan Raos

U četvrtak 20. veljače 2014. u 18 sati, u dvorani Knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, na Strossmayerovu trgu 14, održat će se predstavljanje dugo očekivine knjige Vilim Svečnjak – Donacije gradu Zagrebu, autora Borivoja Popovčaka, kojoj je nakladnik Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2013.

Uvodno će slovo kazati akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a na predstavljanju će govoriti  predstavljači  i recenzenti knjige akademik Tonko Maroević,  Zvonko Maković i autor Borivoj Popovčak, upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora HAZU.

 

ZEMLJA I MEMORIJALNA ZBIRKA MARTE I VILIMA SVEČNJAKA

Knjiga autora Borivoja Popovčaka Vilim Svečnjak – Donacije gradu Zagrebu zapravo je sadržajan prikaz donacija Zemlja i Memorijalna zbirka Marte i Vilima Svečnjaka koje je hrvatski slikar Vilim Svečnjak (1906.-1993.) sa suprugom Martom, rođ. Smolíková (1903.-1993.), darovao Gradu Zagrebu 1990. godine.

Brigu o stručno-znanstvenoj obradi i predočavanju čitave zbirke Svečnjakove ponuđena je Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koju je Akademija sa zadovoljstvom prihvatila 13. travnja 1990. godine.

Sukladno darovnom ugovoru koji bijaše potpisan u Skupštini Grada Zagreba 17. svibnja 1990. godine Donacija Zemlja biti će trajno smještena u Muzej donacija nakon njegova osnivanja dok će Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak kao jedinstvena spomenička cjelina ostati smještena u stanu donatora u Martićevoj u Zagrebu. Prva Donacija Zemlja obuhvaća 280 djela nastajala tijekom razdoblja (zemljaške faze), dok  Memorijalna zbirka Marta i Vilim Svečnjak sadrži 562 djela nastajala od samih početaka sve do  kraja umjetničkog djelovanja podkraj osamdesetih godina 20. stoljeća. Ipak nedugo koju godinu potom nakon realizirane (darovnice Gradu Zagrebu) preminula je umjetnikova supruga Marta 11. siječnja 1993. godine, a za njom pola godine poslije (3. lipnja 1993.) i umjetnik Vilim Svečnjak.

Knjiga zapravo dojmljivo prikazuje umjetničke zbirke Vilima Svečnjaka, tj. donacije koje sadrže više od osam stotina djela „prikaz je tek dijela opusa tog nezaobilaznog imena u povijesti hrvatskog slikarstva dvadesetog stoljeća. Iako u donaciji nedostaju neka kapitalna Svečnjakova djela, ovaj segment njegova stvaralaštva prati njegovu djelatnost od samog početka, od srednje škole, godina provedenih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, djelovanja u Grupi Zemlja, godina egzila u Italiji i poslijeratnog razdoblja preko pedesetih godina prošlog stoljeća i definitivnog raskida s pragmatističkom  ideologijom komunizma, godina oslobađanja svog umjetničkog izričaja i eksperimentiranja raznim likovnim tehnikama i disciplinama do postupnog smirivanja i sažimanja iskustva osamdesetih godina.“

 

SLIKARSTVO NAGLAŠENE RASPOZNAJNOSTI

Svečnjakova sva likovna djela po osobitoj uočljivosti zapravo su vrlo primjetna, kao slikarstvo izraženo sadržajem naglašene raspoznajnosti (što umjetnika uvelike karakterizira) uz izvide u čitavom stvaralaštvu a, odraz su neprestanog traženja i pronalaženja kojekakvog eto čak i osobnog izričaja. Za njegove dojmljive i postojane pomake kao i odmake k modernoj „domaće slikarske škole“ kritika počesto nije imala razumijevanja, stoga je njegov opus držala ne konzistentnim i proturječnim. Stoga ubrzo možemo očekivati odlučnije znanstveno i kritičko propitivanje svekolikog umjetnikovog opusa (baš onog bitišta), a što može biti razlog i povod zbog kojeg se baš takvo znanstvenije propitivanje umjetnikove umjetnosti ne može izbjeći?!

Ipak Borivoj je Popovčak ovom knjigom uspio dojmljivo sagledati i predočiti Svečnjakovo cjelokupno stvaralaštvo, pritom vješto promatra lucidne i kreativne iskorake poput crtačkih ciklusa La Bella Scrittura i Balade Petrice Kerempuha s kojima je davno prije svih naznačio raskid s pragmatičkim idejama partije o umjetnosti kao instrumentariju za promicanje političkih ideja.

Međutim tek će biti potrebno ozbiljeno ustvrditi značidbu baš svih tih Svečnjakovih primjetno uvjerljivih likovno hrvatskih i europskih izvrsnih istupa unutar čitavog opusa. Očito će to ubrzo biti zadaća jednog znanstveno sveobuhvatnijeg i ovodobnijeg istraživanja (propitivanja) s više znanstvenih razina, naročito s razine znanosti o slici. Moguće i stoga kako bi se što bolje upotpunile do sad poznate spoznaje o likovnom djelu i ulozi Vilima Svećnjaka pa i koliko i kako je kao sudobnik utjecao na mnoge djelatnosti u kulturi Hrvatskog društva iz ovodobnice.

Zaista je moguće kazati da su bez sumnje fragmenti Svečnjakova opsežnog djela ostavili primjetan trag čak i uveliko utjecali na promjene i na razmišljanja u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, poglavito u slikarstvu. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. Olgica
    #1 Olgica 28 veljače, 2014, 17:39

    Šokirani smo i iznenađeni načinom kako sad izlaze na vidjelo (zatirane afere problematične prodaja slika) umjetničke donacije Zagrebu. Posebno strši jedna već davno realizirana prodaja slika Vere Horvat Pintarić, Modernoj galeriji Zagreb, koju bi javnost napokon trebala vidjeti pa i USKOK.
    Ne smijemo zaboraviti dežurne kritičare koji se uključe u raspravu poptu Makovića, koji dosita ništa pametnog ne kaže, ali se ističu po neukusnim upadicama koje Hrvatsku vraćaju u blato u kojem se nalazila do 1990. godine.

    Čini mi se da nam se vraća zajedništvo s početka devedesetih što i nije neobično niti skandalozno. Međutim hoćemo li pogledati Svečnjakovu donaciju slika, i onu zbirku što smo kupili ili će nam oni iz drugih EU država i iz europskih institucija pregledavati naše umjetničke zbirke u muzejima, kako bi doveli istinu na čistac.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Tamara
    #2 Tamara 27 veljače, 2014, 15:02

    Vidim da čitatelji komentiraju vijest o knjizi Svečnjakove donacije Zagrebu. Moguće jer nije bila ranije obrađena od HAZU, ali iz drugih razloga, koji nimalo ne odgovaraju pravoj istini, jer Vera Horvat Pintarić nije nimalo ga podnosila … Zna se koliko i kako Vera Horvat Pintarić itekako bezobrazno, neometano i nekažnjeno muze ovu državu i njene Institucije pogotovo Zagreb više od pola stoljeća.
    Zato bi trebao Zvonko Maković organizirati jednu izložbu kad već gura svoje prste i nos svugdje, kao svoj dug državi, koja mu bez razloga desetljećima podmiruje iz blagajne na teret koga bi drugo nego nas, poreznih obveznika njegovo i Pintarićkino potkradanje države

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Nataša
    #3 Nataša 27 veljače, 2014, 14:54

    Smeta li imalo ikoga u struci povijesti umjetnosti to kako i koliko se ponižavao Svečnjak, i zašto se je zaobilazila njegova umjetnost, upućeni kažu ponajviše zaslugom spominjane Vere Horvat Pintarić.
    Šteta što su se komentari donekle o dobroj Popovčakovoj knjizi Svečnjakovi donacija Zagrebu otvorili novu problematičnu podvalu Hrvatskoj iz 1976. – 78. i prošli se na jedinu zbirku u muzeju. Doista otišli su komentari na nezanimljivog njenog prestavljača Zvonka Makovića i njegovu donedavnu šeficu Veru Horvat Pintarić, koju je nasljedio na katedri moderne.
    Netko će kazati kako su danas te slike koja je bila većim dijelom privatna imovina završila u rukama države pa se mogu nagrađivati djelatnici Moderne galerije kako god hoće.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Nataša
    #4 Nataša 26 veljače, 2014, 17:13

    Kako će Država zaštiti hrvatske muzeje od ovakvih prodavačica prijevara poput Vere Horvat Pintarić, pogotovo nakon rata dok je bila svemoćna a jedni kažu da je čak bila i funkcionkcionarka. Kako hrvatske muzeje obraniti od takvih kao što je ona i njezinih podvala?
    Malo je reći ljudskih podvala, jer to nisu nimalo ni moralna a ni radniča, a kamo li bi bila prava zasnovana na slobodi profesionalnog djelovanja koja su sadržana u zakonu.
    Zna se tko je mogao (i zašto je morao) u ime Moderne galerije kupovati lažnjake, taj je morao imati posebno ovlaštenje! Nije se mogla prodavati zbirka Horvat Pintarić na korist druge osobe, jer bi se odmah postavljalo pitanje je li dopuštena takva radnja, a i poništio bi se ugovor i prodaja. Predmet bi se kompetentan dao u nadležana tužiteljska tjela države USKOK i DORH da odluče o ovom pitanju…

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Mtko
    #5 Mtko 26 veljače, 2014, 13:04

    Čini mi se da se tu radi o zlouporabi prava i položaja pa bi možda priču i djela iz Pinarićkine zbirke trebalo istražiti i vidjeti što je država otkrila (USKOK i DORH…), ili se te slike nalaze ilegalno u trezoru Moderne galerije u skladu sa zakonima (koji nisu zakoni za sve). Ali su jedini način i putokaz da se zaplaše građani i stručnjaci. Mi zapravo i ne moramo znati za zakone posebno one kad se kupuju umjeničke zbirke a je li riječ o kulturi možda i komunistčkoj pravednodsti. Možda je takvo bilo uobičajeno djelovanje moćnih stučnih komunista dans članova HAZU među koje se Maković želi ubaciti, ili se tu radi što i o čemu drugom.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. TAMARA
    #6 TAMARA 26 veljače, 2014, 13:01

    Koliko je bila odgvorna u poslu kojeg je radila, a nije niti malo marila za bilo što hrvatsko i narodno držala je do sebe i svoje raskalašenosti. Možda je zbog ograničenosti i neznanja živjela tako kao i Maković, jer ambicija joj je bila podvaliti lažnjake i obogatiti se živći povlašteno uz mirovinu s (HAZU dodatkom), i s pozamašnim ugovorom od tzv. „donacije svojih“ tzv. umjetnina Gradu Zagrebu za koje desetljećima prima pozamašne svote koje se svakomjesečno isplaćuju Veri Horvat Pintarić. Pitanje je što će ta donacija „umjetnina“ otkriti, i je li to riznica tzv. „umjetnina“ kao i ova koju je prodala Modernoj Galedriji. Činjenica je da je većina od 15-ak slika koje podvalila Vera Horvat Pintarić su lažnjaci!

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. TAMARA
    #7 TAMARA 26 veljače, 2014, 12:54

    Građani se pitaju je li joj u toj prijevari ili zložinu na bilo koji način pomagao Zvonko Maković, njezin najvjerniji sluga a desetljećima asistent na faksu. Maković bi danas mogao iznjeti pred javnost točan broj kupljenih tzv. „slika“ i pokazati kakav je ugovor morao direktor galerije načiniti i uz stučnu privatljivost galerijske kustosice Šolman. Svatko bi trebao znati da postoje lažnjaci Pintarićkini (zapečaćeni u trezoru) koji bi se mogli pokazati javnosti, i vidjeti bi li se mogli „prodati“ i koliko bi se novca moglo dobiti za njih (procjeniti ih). Nevjerojatno je koliko komentiri pomažu da se otkriju zločinici i da se tretirju kao zločinci. Ovaj slučaj to zahtijeva jer to bila Vere Horvat Pintarić proslava s pozicije diktatorskih komunističkih zlotvora (na tuđoj nesreći), koju je i Svečnjak proživljavao zahvaljujući i njoj . Sumnjam da je Vera Horvat Pintarić bila ikad u životu ljudski odgovorna.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. TAMARA
    #8 TAMARA 26 veljače, 2014, 12:51

    Zamolila bih vas da pogledate ova dva komentara pa procijenite sami posjedujem li potreba znanja koja su u zoni vašeg interesa za donacije Gradu Zagrebu, ujedno me raduje moguća suradnja s portalam na kojem se objavljuje koliko vidim istina. Mrzim biti negativna jer ne mislim da sam bilo što lošeg rekla ako napišem da je redovni član HAZU akademikica Vera Horvat Pintarić za velike novce prodala Modernoj galeriji u Zagreb, kao moćna partijašica tijekom 1970-ih, čitavu zbirku krivotvorina tzv. „umjetničkih slika“, koja se sastoji od 15-ak FEJKOVA, a koje su navodno slikali najveći hrvatski slikari: Kraljević, Račić, Rački, Bukovac, Čikoš Sesija. Čiste je savjesti sve te LAŽNJAKE podvalila Vera Horvat Pintarić kao orginale Modernoj galeriji , pa bi bilo potrebno i opravdano i iz HAZU postaviti pitanje Zvonku Makoviću (i Likovnom razredu HAZU) zašto su nadalje te krivotvorine skrivene od očiju građana i javnosti.

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. Pavica
    #9 Pavica 23 veljače, 2014, 14:09

    Nije u pitanju može li Zvonko Maković bilo što učiniti za Svečnjaka i hrvatsku umjetnost. Ne on ne zna jer je on najoibičnjija udbaška bezglava i blebetajuća luda,koja samo budalaštine čini, uporno sramoti svaki hrvatski simbol posebno identitet. Čak i svaku ideju koja bi se jedno pobrinula da se očiste svi takvi udbaški kao što je Maković, a samo su povlašteni kriminalci, jer nekažnjeno provode nasilje i sramote Hrvatsku. Njegovi su istomišljenici samo izvršavali prijevare i zločine dok im je Maković držao vreću i lupetao o njima hvalosspjeve i budalašitne. Zato jer je dio istog procesa koji nadzire i odigrava mu se pred nosom. Zato jer Maković kao performer sudjeluje u takvim prformansimi izrugujući se s nama i i našom Hrvatskom u svijetu. Nadam se da Makovićevo lupetanje neće još dugo trajati. Nisam sigurna je li on istaknutiji dio tog istog Perković – Mustaćevog procesa koji nas udavi, i ima li tu uopće kraja ili nema.

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. MIROSLAV
    #10 MIROSLAV 22 veljače, 2014, 18:14

    Zašto se o Svečnjaku nije ranije objektivnije govorilo, možda zbog ideoloških razloga, jer ih se s razlogom zabilazilo. Svi oni koji su bili komunisti, pitanje jesu li bili i zločinci? Nisu valjda svi članovi komunističke partije bili i suradnici zgloglasne UDBE i KOS…?!
    Umjetnici su po nalogu UDBE pisali knjige i scenarije, ali i snimali filmove upravo na takav način proizvodili po volji diktatora umjetnost, koja veliča Tita i njegove pomoćnike – diktatore, a koji su se pojavili kao “osloboditelji” i usput onako ubijajali stotine tisuća nevinih ljudi tz. “klasnih neprijetalja”,
    Mene smeta to što danas takvi udbaši kao Zvonko Maković govore budalaštine u HAZU i da ništa pametnog nikad ni ne reču, jer možda bi ih istina (koju o sebi dobro znaju da su stučne ništarije i udbaši) zauvijek obilježila, a koju bi ionako doznali samo kad bi malo istraživali i o Svečnjaku.

    Odgovorite na ovaj komentar
  11. Karla
    #11 Karla 22 veljače, 2014, 09:57

    Bila sam na predstavljanju knjige bolje kazano slikovnice koju je objavila HAZU, međutim o Svečnjakovoj umjetnosti, koja je navedena u ovoj knjizi o donacijama doista nitko ništa nije ozbiljnog rekao, pa ni Kregarovo blebetalo i Vere Horvat Pintarić potrčkalo Zvonko Maković, ali jezato samo ponavljao ono što je akademik Kusić u svojem uvodniku kazao. Zato je Maković iskoristio datu mu priliku i ulizivao se akademiku Kusiću što je mogao više ponavljajući pred posjetiteljima u popunjenoj dvorani ovo je “rekao Predjednik Akademije ” ovo ili ono … samo to je kazao u nekoliko puta što vrijedi spomeniti

    Odgovorite na ovaj komentar
  12. Karla
    #12 Karla 22 veljače, 2014, 09:47

    Pitamo se kako je moguće uopće ustvrditi značenje Svečnjakovog slikarstva i umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj, kad knjigu njegovih donacija predstavljaju i o njoj govore neugledni Zvonko Maković i nezanimljivi i neuvjerljivi Tonko Marojević. Akademik Kusić, predsjednik Akademije o Svečnjakovom umjetničkom putu uvodno je govorio ozbiljno i pripremljeno, istaknuo je ipojedine detalje iz života i opusa.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code