VELIKI DOMOLJUB ZLATKO TOMIČIĆ NEMA ULICU U ZAGREBU

VELIKI DOMOLJUB ZLATKO TOMIČIĆ NEMA ULICU U ZAGREBU

3. prosinca, 2021.

 

Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Nu, gdje je Đorđe stao, nastavio je njegov sin! Ličina, koji je navodno radio za Udbu  svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor

Napisao: Mladen Pavković

Ove godine obilježava se 50. obljetnica Hrvatskog proljeća. Riječ je o pothvatu kakvog nije bilo u hrvatskoj povijesti, a koji je donekle usporediv  sa zrinsko-frankopanskom  pobunom prije 350 godina -. znalo se čuti.

U prvi plan došli su još istaknuti živi sudionici ovog skupa, od Budiše, Zidića do Čička, koji uglavnom ističu svoju ulogu u tim događanjima.

Šute kao ribe

Sve je to ok, ali i u svemu tome od ni jednog od njih ime hrvatskog književnika, novinara, publicista, nakladnika, putopisca,  esejista, pa i slikara Zlatka Tomičića (Zagreb, 2.12.1930.-Zagreb, 15. 5. 2008.) se ne može čuti (svaka čast iznimkama),  gotovo se i ne spominje ili bolje rečeno prešućeno je i marginalizirano. Znaju svi oni dobro tko je bio Tomičić i kako su ga progonili, ali o tome šute kao ribe u vodi, jer tada oni možebitno u svemu ovome ne bi imali mjesto koje oni misle da imaju. Je li to dobro poznati jal i zloba?

Tomičić se za razliku od ovih koji danas viču „ja, pa ja“ čitav život  borio za pravdu, ali je nije dočekao. Nikada mu nisu oprostili, nažalost ni lijevi ni desni (svaka čast iznimkama) što je počeo objavljivati  „Hrvatski književni list“, (HKL), koji  je, 1968., bio prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je potom  još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. (Tomičić i ja kao glavni urednik smo ga kasnije obnovili, ali u prvom redu su ga prešućivali baš ti koji se sada busaju u prsa sa svojim hrvatstvom!).

Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, Tomičić je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Nu, gdje je Đorđe stao, nastavio je njegov sin! Ličina, koji je navodno radio za Udbu  svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor.

„U Petrinjskoj i Staroj Gradiški pokušali su me ubiti, uništiti na razne načine, pokušali su me dokrajčiti svim silama: jodom,  radio-aktivnim elementima, drogom, raznim injekcijama, za srce i mozak, ali me ipak nisu uspjeli ubiti. Svi ti pokušaju ostavili su na mene težak trag i ja sam iz Gradiške izašao kao 90 postotni invalid. Nalog Udbe  i Kos- a bio je ne samo uništiti Zlatka, nego razoriti i njegovu obitelj. Specijalni agenti okruživali su i moju bivšu ženu Anu i mojeg sina Tvrtka i obrađivali ih. Moj je sin Tvrtko pobjegao iz Jugoslavije godine 1979. Nije tada imao ni 17 godina. Prvo je otišao u Italiju, a odande u Francusku. Kad se vratio u Hrvatsku opet su ga proganjali“ – prisjećao se Zlatko, koji je umro mjesec i pol dana prije sinove smrti.

Neprijatelji Tenžera i Mandić

Početkom devedesetih  godina, kako je već istaknuto,  Zlatko i moja malenkost obnovili smo HKL. Naime, jednom smo sjedili u zagrebačkoj Kazališnoj kavani, kad mi je predložio da budem urednik tih novina, što sam, dakako, odmah prihvatio. Rekao mi je da  će mi donijeti na uvid sve brojeve  HKL-a. Nakon tog našeg susreta otišao sam u antikvarijat u Ilici, koji više ne postoji. Ispod stola ugledao sam vrpcom zavezane sve brojeve toga lista i naravno odmah sam ih kupio. Nikada prije ni poslije nisam vidio da netko prodaje sve brojeve  legendarnog HKL-a, zbog kojih  je Tomičić u tadašnjim komunističkim medijima bio gažen i ponižavan, pa čak i osuđen na stroge zatvorske kazne. Pričao mi je da su mu još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći neprijatelji bili Veselko Tenžera i Igor Mandić, koji su o njemu pisali da „nije nikakva vrijednost“ i tome slično. A kad je počeo izlaziti Hrvatski književni list počeli su još žešći Mandićevi politički napadaji i pozivi na linč.

„Mandić je uvijek pisao tako da bi ugodio onoj vlasti, Partiji, CK, odnosno uvijek je nastojao pogađati  što oni žele i što njima treba – govorio je Tomičić, kojeg nisu prestajali proganjati i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, bez obzira što se i sam među prvima dragovoljno javio i u Hrvatsku vojsku.

Zbog njegova izraženog hrvatskog domoljublja i dalje su ga uhodili, pratili i napadali i izazivali i ometali u svemu, prešućivali, marginalizirali, uskraćivali mu većinu ljudskih prava. Žalio se svima, od najviših kao što je bio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, pa do nižih. O svemu tome i štošta drugome  objavio sam u knjigama „Hrvatski Orfej“ (1995.) i „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.), koja su naravno ostala prešućena.

Na jednoj od mnogobrojnih tribina koje sam organizirao s Tomičićem, od kojih su neke bile i u Hrvatskom slovu, netko ga je upitao: zašto ga nigdje nema? Odgovorio je:

„Osim toga, pitaju me i zašto me nitko ne spominje, zašto me nema na televiziji, da li ja uopće pišem i izdajem, zašto se o mojim knjigama i revijama ne piše, itd.i tako redom. U Jugoslaviji sam bio persona non grata, ali su me bar napadali, stalno me kritizirali, a sada je samo šutnja, muk, veo zaborava, pad u nepostojnost, iako sam ja tu, pišem, pa i objavljujem, ako nigdje u svojim revijama i zbornicima. Kad sam bio mlad svi su me znali i priznavali i veličali. Što sam bio stariji sve sam manje poznat, sve se manje o meni piše, sve teže objavljujem. Časopisi me ne vole, nakladnici me ne će, osim rijetkih, samo u tri lista mogu objaviti priče. Sada kada najbolje pišem i najzrelije i kada sam u svijetu sve poznatiji – sada sam najnepoćudniji u Hrvatskoj i najnepodobniji. Zašto?“ – pitao se Zlatko.

Nekoliko godina pred kraj života iz Mošćeničke ulice u Zagrebu, odselio se u jedno selo nedaleko Karlovca, jer, kako je rekao, više nije mogao trpjeti razne špiclove i agente koji su ga neprestano pratili i izazivali, pa i fizički napadali. Cijeli je život, baš kao i Vesna Parun, očekivao da će mu riješiti stambeno pitanje, jer stan u kojem je obitavao bio je trošan i sve više neprimjeran za stanovanje, a kamoli za književni rad. Nu, to nikada nije dočekao.

Sve u svemu, činjenica je da su ovog velikog hrvatskog pisca neprestano proganjali oni koji su to činili i u vrijeme Jugoslavije. Udbaši, koji su poput  kameleona, okrenuli kapute i opet dobili značajna mjesta i u državnim institucijama, nastavili su svoj posao, a glavna meta, da ti pamet stane,  i dalje su im bili časni i pošteni Hrvati, (svaka čast iznimkama), poput Zlatka Tomičića, koji bi nakon svih muka i borbe za Hrvatsku  barem  trebao dobiti i neku ulicu u Zagrebu.

Niti ima ulicu, niti se išta zove njegovim imenom, a što je još žalosnije marginaliziran je i prešućivan i od raznih čičaka i brojnih drugih, kojima nikada dosta slave i nagrada, a koji „ne znaju“ tko je i što je -Zlatko Tomičić. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. FRANO MARXISTA
    #1 FRANO MARXISTA 4 prosinca, 2021, 18:14

    KATOLIČKO PROLJEČE U HRVATSKOJ1971 GODINE!!
    ZAŠTO SE NE MOŽE GOVORITI O HRVATSKOM POTMURNOM PROLJEĆU,PROLJEĆU BEZ UTAPANJA U POLITIČKE STRASTI?????

    I NAŠAO SE NEUKI ,TUTLAVI ,DEZORIJENTIRANI JELČIĆ, DA PIŠE O NACISTIČKO-KATOLIČKOM, KRVOLOČNOM PROLJEĆU. MAŠALA!!!!

    PRIJE SVEGA, O HRVATSKOM PROLJEĆU SE JOŠ NE MOŽE GOVORITI NEPRISTRANO ,ISKRENO, SVE DOK KATOLIČKA CRKVA IMA UTJECAJ NA JOŠ ŽIVE SUDIONIKE A NAROČITO NA NJIHOVE JOŠ RADIKALNIJE POTOMKE ILI NASLIJEDNIKE TE KATOLIČKE NACIFAŠISTIČKE IDEJE I PRAKSE KOJI SU NAJMANJE MISLILI NA HRVASKU POLITIČKU ILI PRIVREDNU PERSPEKTIVU 1971 GODINE.ONI SU TADA BILI VOJSKA HLADNOG RATA U SLUŽBI IDEJE I PRAKSE KATOLIČKE CRKVE ,A ONA JE BILA VAŽAN FAKTOR PROGRAMA HLADNOG RATA,VOJNOG KOMPLEKSA,PENTAGONA, KOJA ŠIRI NEZADOVOLJSTVO ,NEVJERICU ,I NESIGURNOST U NOVO- STVORENIM SOCIJALISTIČKIM DRŽAVAMA. TA IDEJA ,IDEJA HRVATSKOG PROLJEĆA ,PONOVILA JE REPRIZU TOGA POKRTETA 1991 GODINE ,ALI TADA KRVAVU REPRIZU ,SADA PRAVU NJENU IDEJU, STVARANJE PROGRAMIRANE HRVATSKE KOJA JE PO SVIM UZUSIMA STEPINČEVA BOŽJA DRŽAVA BEZ SRBA I KOMUNISTA . ZATO NIJEDAN SKUP ,MA KAKO SE ZVAO, NEMA VALJANIH ,NI POVJESNIH NI PUBLICISTIČKO POLITIČKIH ARGUMENATA DA TAJ POKRET DOBIJE SUŠTINSKU DEFINICIJU ,ŠTA JE TO BILO I ZAŠTO SE TO DOGODILO. TI SVI POKRETI I DEMONSTRACIJE IMALI SU FALANGISTIČKI KARAKTER. TREBA SE ZAPITATI TKO IH JE PREDVODIO I SLIKA JE TU . NJENI VOĐE ,BUDIŠA,ŠIME ĐODAN , TUTLAVI I NEUKI JELČI , VLADO GOTOVAC ,ČIČAK ,MARKO VESELICA, ŠENTIJA,SVE DRUŠTVO IZ KRAJEVA ,VLAK BEZ VOZNOG REDA I NAJOBIČNIJA DINARSKO –EPSKA ,TRIBALNA ,OSVETNIČKA FALANGA KOJA NIŠTA NIJE IMALA OD PROGRAMA OSIM MRŽNJE ,ONE KATOLIČKE ,TRIBALNO ANTROPOIDNO- OSVETNIČKE, JER SU TO SVE POTOMCI IZ ONIH KRAJEVA KOJI SU ČINILI BAZU STEPINČEVIH ANTROPOIDNIH KRIŽARA , VOJNIKA KOJI SU TREBALI ,PO UZORU NA NJEMAČKU ,OČISTITI STEPINČEVU DRŽAVU OD SRBA , ROMA ,ŽIDOVA I KOMUNISTA. SAVKA IM JE BILA POKLOPAC ,IAKO NE PO IDEJI ,ALI ŽELJNA KULTA I VLASTI ,JER JE IZ PLEMENSKOG SOJA KAO I DINARSKA ALAŠA KOJA JU PODRŽAVA. I NIJE NIŠTA NEOBIČNO DOŽIVJETI ,DA JOŠ DANAS SE TAJ POKRET POKUŠAVA ,DANAŠNJOJ UPRAVLJAČKOJ SRUKTURI, PREDSTAVITI KAO IDEJNI ZAČETNICI ,TAKOZVANE /TO JA KAŽEM/ TUĐMAN-ŠUŠKOVE DRŽAVE KOJA JE SVOJE UTEMELJENJE ZAPOČELA NA ISTI NAČIN KAO I ONA PAVELIĆEVA, PROTJERIVANJEM SRBA I MUSLIMANA,A KOMUNISTIMA DA SE SUDI ZBOG POBJEEDE NAD TOM STEPINČEVOM ZLOČINAČKOM ALAŠOM, 1945 GODINE.

    I TI JOŠ NE POSRAMLJENI ,POLITIČKI MRTVACI, TE IDEJE I TOGA NAUMA, POKUŠAVAJU NA SVAKI NAČIN VRATITI SVOJ, NIKADA U ŠIROKIM NARODNIM MASAM, OZBILJAN POLITIČKI IMIDŽ REVOLUCIONARA ,OSIM IMIĐA KATOLIČKIH FALANGISTA ,FRANKOVE PROVENIENCIJE. ONI NIKADA ,A NAJMANJE DANAS,MOGU OKUPITI IOLE OZBILJNE LJUDE KOJIMA BI JAVNOST POKLONILA NEKU POLITIČKU POZORNOST NJIHOVIM DAVORIJAMA. ONI NI DANAS NE MISLE OZBILJNO U SMISLU VEREMANA KOJE NAS JE VRATILO U PRVU POLOVINU 2O-TOG STOLJEĆA ,TIČUĆI SE STABILNOSTI DRUŠTVENO POLITIČKIH PRILIKA ,TOTALNE NESIGURNOSTI U EGZISTENCIJE I ZAPOSLENOSTI .
    PA OTKUDA TIM FALANGISTIMA, DRUŠTVENIM,POLITIČKIM I MORALNIM ANONIMUSIMA, PRAVO DA SE JAVLJAJU I U NARODU VRAĆAJU RUŽNA SIJEĆANJA NA NJIHOVE POLITIČKE HAZARDE KOJI SU NAM DONIJELI TUĐMANOVU DRŽAVU,REPLIKU NDH-AZIJE,OPLJAČKANU OD TIH NJIHOVIH POTOMAKA ,ISTIH RUŠILAČKIH PORIVA, IZ MRŽNJE, KAO I ONI 1971 GODINE. NAJMANJE JE POGODNO VRIJEME ,UPRAVO SADA,DA BI SE OZBILJNO TREBALO ILI MOGLO POZABAVITI KARAKTEROM TOGA ALAŠKOG OKUPLJANJA PO TRGOVIMA I ULICAMA 1971 ,ARLAUKAJUĆI NEKIM SVOJIM KATOLIČKIM ONOMATOPEJSKIM INTONACIJAMA KOJE BI SE MOGLE UPOREDI S VUČIJIM SA DINARE. REPRIZU KARAKTERA TOGA,ČIČKOV-BUDIŠINA,ĐODANOVOG ,JELČIĆEVOG I DRUGIH, KATOLIČKO- NACIŠOVINISTIČKOG HRVATSKOG PROLJEĆA DOŽIVJELI SMO 1991 GODUNE U VJERSKO- GRAĐANSKOM RATU KOJEG SU VODILI I REALIZRALI ,POTOMCI TIH URLIKAŠA TAKOZVANOG PROLJEĆA,SA SVOJIM OĆEVIMA KAO PREDVODNICIMA GLAVNIH STOŽERA. A DANAS SU STASALI JOŠ DEKADENTNIJI POTOMCI TIH KATOLIČKIH NACIŠOVINISTIČKIH RITERA.ONI SU JEDNOSTAVNO, TREBA REĆI,ONDA I DANAS, BILI POTOMCI STEPINČEVIH ANTROPOIDNIH KRIŽARA, OSVETNICI A NE NEKI REVOLUCIONARI U ONOM KLASIČNOM SMISLU RIJEČI, REVOLUCIONARI,KOJI ŽELE MIJENJATI POSTOJEĆE DRUŠTVENE ODNOSE NA BOLJE . U PRVOM REDU CRKVA JE BILA GLAVNI OSLONAC PENETRACIJE HLADNOG RATA DIZAJNIRAN ANTIKOMUNIZMOM KOJI JE SVE VIŠE ZAHVAĆAO SVIJET ZAPADA I POSTAO SATSATVNI DIO ŽIVLJENJA. TA ZLOČINAČKA KATOLIČKA HAJKA ,IZA KOJE JE STAJAO VOJNI KOMPLEKS PENTAGONA, O KOME JE NAJRUŽNIJE GOVORIO PREDSJEDNIK AMERIKE ,NA ODLASKU SA SVOJE DUŽNOSTI,GOSPODIN AJZENHAUER, UPOZORIVŠI ,U PRVOM REDU, SVOJE SUGRAĐANE DA SE STVORILA JEDNA VOJNA KASTA ,OSILJENA I OSAMOSTALJENA DA PREDSTAVLJA VELIKU PREPREKU DEMOKRATSKOM RAZVOJU AMERIKE. TAJ VOJNI KOMPLEKS,PREDSTAVNIK UDRUŽENOG OLIGARHIJSKOG FINANCIJSKOG KAPITALA ,TEHNIKE I TEHNOILOGIJE, KOJA SE RAZVILA U DOBA II SVIJESTSKOG RATA TRAŽE PODRUČJA GDJE ĆE GA OPLEMENITI ,A NAJ BRŽA I NAJEFIKLASNIJA METODA JE RATNA UPOTREBA KOJA BI UJEDNO POPRAVILA REZULTATE DRUGOG SVIJETSKOG RATA I POVRATILA SIGURNOST U KATOLIČKOJ CRKVI I NJENIM SLIJEDBENICIMA DA JE AMERIKA GOSPODAR SVIJETA I POKROVITELJ KRŠĆANSKE TRADICIJE I PLJAČKAŠKOG NAČINA ŽIVLJENJA. METODA HLADNOG RATA ,A POSEBNO NA VOJNOM PLANU, PRUŽILA JE ŠANSU VOJNOM KOMPLEKSU , NABRIJAN ZA ,AKO TREBA NOVI , TREĆI SVIJETSKI RAT, DA SE VRATE IZGUBLJENA PODRUČJA NA KOJIM JE ZAPADNO KRŠĆANSTVO IMALO APSOLUTNI UTJECAJ, TO JE BILA ISTOČNA EVROPA I BALKAN. A KADA JE KATOLIČKI UTJECAJ U PITANJU ONDA JE I SIGURNOST KAPITAL- ODNOSIMA ZA EKSPANZIJU NABUJALE SNAGE AMERIČKE TEHNOLOGIJE SIGURAN ,A KOJA SE VEĆ SMJESTILA U ZAPADNOJ NJEMAČKOJ I ČEKA START DA KRENE NA ISTOK. BILO JE TADA NA ZAPADU MALIH MOZGOVA DA SU POTCIJENILI SNAGU SOVJETSKOG SAVEZA I NARAVNO SNAGU NOVO FORMIRANIH SOCIJALISTIČKIH ZEMALJA ISTOČNE EVROPE. POZNATO JE DA JE KATOLIČKA CRKVA ,NJEN ZLOČINAČKI STOŽER,VATIKAN,
    BILA AKTIVNI SUORGANIZATOR EKSPANZIJE NACIZMA ODMAH POSLIJE I SVIJETSKOG RATA DO POSLIJEDNJIH DANA ŽIVOTA III REICHA.
    TAJ HLADNI RAT JE 4O GODINA POTICAO NEMIRE U SVIJETU ,VEĆE I MANJE RATOVE ,A EVROPA JE BILA NA PRAGU RATA. SREĆA JE BILA ŠTO SU SE VOJNE SNAGE OBADVA VOJNA BLOKA IZJEDNAČILE U RAZORNOSTI SVIJETA PA SE AMERIČKI VOJNI KOMPLEKS ISPUCAVAO NA PODRUČJIMA NA KOJIM JE BIO OSIGURAN KAKAV TAKAV RATNI USPJEH I GEOSTRTEŠKA I GEOPOLITIČKA DOMINACIJA. POZNATI SU RATOVI U VIJETNAMU,KAMBODŽI ,LAOSU ,U JUGOISTOČNOJ AZIJI , DA BI SE POSLIJE PRENIJELI U AFRIKU I NA SREDNJI ISTOK.
    TAKO JE HLADNI RAT UTEMELJIO SVOJE POLITIČKE KORIJENE I U JUGOSLAVIJI PUTEM NAŠE KATOLIČKE CRKVE ,KOJA JE BILA DUHOVNI SAVEZNIK ZAPADNOG HEGEMONISTIČKOG ROBOVLASNIČKOG DRUŠTVA U KOJEM ONA DIJELI MATERIJALNE I DUHOVNE DIVIDENDE SA POZICIJA VLASTI . ONA JE BILA NAJBOLJI GARANT ŠIRENJA NESIGURNOSTI I ČUVANJE KONZERVATIVNIH KRŠĆANSKIH ODNOSA KOJIMA JE SUŠTINA ROBOVSKI ODNOSI. TAKO JE I HRVATSKO ZLOČINAČKO CRNO PROLJEĆE BILO PRODUKT HLADNOG RATA U REŽIJI KATOLIČKE CRKVE, KOJA JE BILA DUHOVNA MAŠINA CIJELE ZAPADNE EKSPANZIVNE ROBOVLASNIČKE FRTUTME KOJA SE NIJE ZAUSTAVILA DO RUŠENJE BERLINSKOG ZIDA.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code