IZDVOJENO

UZ NJEMAČKU JEDINO JE ZAGREB U EUROPI IZBJEGLIČKU KRIZU ODRADIO NA ZADOVOLJAVAJUĆI NAČIN

7. listopada, 2015.

Ova Vlada je četiri godine u sukobu sa svima pa čak i s vlastitim glavnim gradom. U četiri godine mandata ove koalicije nije održan ni jedan sastanak između Vlade i Grada Zagreba. Nekad davno, su se barem jednom mjesečno održavali sastanci vodećih ljudi Zagreba i Vlade. Zagreb je četvrtina Hrvatske po stanovništvu, a u svemu ostalom je preko pedeset posto. Vlada je cijeli mandat otvoreno jurišala na Grad uključujući i hapšenja s vrlo tankim ili nikakvim dokazima

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Dr. Pavle Kalinić aktualni je pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama. Rođen je 1959. u Zadru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1982. Magistrirao je 1987. s temom “Zapadnoevropska radikalna ljevica i terorizam”. Doktorirao je 2012. s temom “Politika administracije Georga W. Busha i islamski terorizam”. Objavio je dvanaest knjiga.
Ekspert je za Bliski istok i zaista je začuđujuće kako ga mediji rijetko kontaktiraju po tom pitanju.
S gospodinom pročelnikom razgovarali smo u prostorijama Ureda za upravljanje u hitnim situacijama.
Bili ste jedan od ključnih ljudi u rješavanju izbjegličke krize u Zagrebu. Kakva je trenutna situacija i je li Milanovićeva Vlada od tog problema uobičajeno napravila još veći problem?
– Grad Zagreb je odradio i odraditi će svoj dio posla kad god bude trebalo. Pokazali smo i dokazali da smo spremni kad treba te da se na nas može računati. U ovom trenutku imamo spremno tri tisuće mjesta i to će postati aktualno tek kad Njemačka zatvori granice. Lančana reakcija će biti zatvaranje granica Mađarske i Slovenije što će u Hrvatskoj otvoriti pitanje – A što s onima koji su se zatekli u Hrvatskoj?
Svi peru ruke i žele se što više odmaknuti od tog problema, koji se jednostavno ne može izbjeći. Mi u Gradu Zagrebu smo pokazali da se možemo nositi s tim i ako to netko bude od nas zahtijevao, u vrlo kratkom roku, možemo preuzeti odgovornost na nivou države. Siguran sam da Ured gradonačelnika Grada Zagreba, Ured za socijalnu skrb i Ured za upravljanje hitnim situacijama to mogu riješiti brže i bolje od bilo koga drugog u Republici Hrvatskoj. Spremni smo i za plan A, B, C, D, E ili X-Y/Z …
Sa svim ovim što se događalo Vlada je bila iznenađena kao što je iznenađena sa svim onim što spada u uobičajeni opseg poslova vlade. Vladi, t.j. MUP-u dali smo na ispomoć naše resurse, naše Urede za socijalnu skrb, za zdravstvo, promet… sve Holdingove podružnice, ali upravo naše učešće i učešće MUP-a pokazalo je da Državna uprava za zaštitu i spašavanje još uvijek nije zaživjela dalje od dobrih želja. To smo vidjeli i kod poplava. Vojska je slagala vreće, a civilna zaštita i DUZS su uobičajeno bili nevidljivi.

Koliko je izbjeglica ostalo u Zagrebu?
– Na Velesajmu nema nikoga. Postoji tihi dogovor između Hrvatske, Slovenije i Mađarske
da sve izbjeglice odmah idu dalje. Naravno, dok ih Njemačka prima. U medijima postoji natezanje – Milanović sam protiv svih – što je dijelom normalno jer je predizborno vrijeme i sve tzv. elite na Balkanu i oko njega se pokušavaju svim silama održati na vlasti. Manipulira se informacijama u medijima, ali koliko Zoka i drugari šutjeli o tome, uz Njemačku, u koju je ušlo preko osamsto tisuća ljudi, u Europi je još jedino Grad Zagreb izbjegličku krizu uspio odraditi na zadovoljavajući način. Bez žice, suzavca i policijskih kordona kojima se iživljava na nemoćnima.

Koliki su do sada troškovi prihvata, smještaja i prijevoza izbjeglica?
– Troškovi su veliki, postoji mogućnost da se dio naplati iz EU fondova, ali Hrvatska ih najvjerojatnije neće uspjeti naplatiti, kao što je uostalom podbacila i u korištenju sredstava u predpristupnim i svim EU fondovima koji su nam bili na raspolaganju kad smo postali punopravna članica. Na Velesajmu sada imate složenih 2500 madraca i ti će se madraci nakon ovog morati baciti, jednako kao i većina posteljine. Uz to imate troškove postavljanja wc-a, tuševa… A tome morate dodati troškove vlakova i autobusa. A to je iz dana u dan sve veći trošak koji će možda, jednog dana, jednim dijelom biti naplaćen !

Milanović upropastio i stranku i državu

Što kažete na Milanovićevu domoljubnu fazu?
– Ne radi se tu o nikakvoj domoljubnoj fazi, već o pokušaju da se po svaku cijenu osigura još jedan mandat. Jer, ako to ne uspije, izgubit će sve svoje pozicije. Izbacit će ga iz stranke i nakon što mu istekne još jedan mandat, bit će nezaposleni bivši premijer. Prije pet-šest godina rekao sam da je bolje da upropasti stranku nego državu, a on je upropastio i stranku i državu. Iako se ne smije zanemariti ni uloga Sanaderovog i Jadrankinog HDZ-a u uništavanju države.

Zbog izbjegličke faze premijer Milanović je ušao u konflikt s Mađarskom i Srbijom …
– Lako je za konflikt s Mađarskom. Ova Vlada je četiri godine u sukobu sa svima pa čak i s vlastitim glavnim gradom. U četiri godine mandata ove koalicije nije održan ni jedan sastanak između Vlade i Grada Zagreba. Nekad davno, su se barem jednom mjesečno održavali sastanci vodećih ljudi Zagreba i Vlade. Zagreb je četvrtina Hrvatske po stanovništvu, a u svemu ostalom je preko pedeset posto. Vlada je cijeli mandat otvoreno jurišala na Grad uključujući i hapšenja s vrlo tankim ili nikakvim dokazima. Radilo se o klasičnom političkom obračunu koji je u potpunosti demistificirao hrvatsku demokraciju kao autokratski režim gdje se policija bavi političkim obračunima u funkciji daljnjeg ostanka na vlasti. Takav juriš na glavni grad zadnji put je pokazao Franco kad je jurišao na Madrid, samo što je on bio fašist, a ovi današnji jurišnici kažu da su socijaldemokrati i liberali. No nažalost, ne vidim nikakvu razliku između jurišnika u 20. stoljeću od onih u 21. stoljeću.

Hoće li Milanović uspjeti sačuvati premijerski položaj?
– Sačuvao Milanović mandat ili ne sačuvao, ovakva Hrvatska nema nikakvu sadašnjost, a još manje budućnost. Svojedobno sam predlagao (2001) da bi SDP trebao ići u koaliciju s HDZ-om, nakon Sabora HDZ-a na kojem je Sanader u vrlo diskutabilnim «demokratskim » izborima preuzeo kontrolu nad HDZ-om uz pomoć Glavaša i Šeksa, bez kojih bi ostao provincijski političar. Smatrao sam da bi to bilo neko stabilnije rješenje za državu. Međutim, danas, ni to više nije rješenje, jer i SDP i HDZ su relikti prošlosti, dok se istovremeno nisu pojavile nove stranke, s mladim ljudima koji imaju viziju, jer mladi koji bi mogli nešto napraviti ubrzano napuštaju Hrvatsku, ili su se posvetili isključivo sebi, smatrajući da je sve što bi trebali raditi, vezano uz politiku, u potpunosti gubitak vremena. Žalosno je što narod trpi dok ga se pljačka! 25 godina ga se pljačka i narod šuti. To je najveći problem. A trošiti vrijeme na tajkune je uzaludno jer u pravilu se radi o kriminalcima kojima je politika dopustila da to naprave nekažnjeno. Rijetki su oni koji su se obogatili radom, stvarajući nove proizvode koji su svima potrebni. Hrvatski tajkuni su nastali pljačkajući ono što je stvoreno u socijalizmu, te pljačkajući sve one Hrvate koji plaćaju porez u koji dragi tajkuni zavlače svoje ručice kao u svoju privatnu kasicu prasicu, a to pravosuđe posredstvom politike tolerira i za to u RH danas nema rješenja osim nove nacionalizacije! Ali tko bi to trebao provesti? Oni koji blenu u TV serije?

NATO je najveći tour-operator u Europi

Kako će završiti ova izbjeglička kriza?
– Izbjeglička kriza je stalna. Samo ponekad jača ponekad slabija. A da je uočimo nismo u stanju bez kontroliranih medija koji to počnu pratiti kada vlasnici po nalogu krupnog kapitala moraju odraditi svoj dio posla.

Otkad su ovakve granice na Bliskom istoku?
– One su tu još od 1916. godine, kada je dogovorena podjela interesnih sfera između Francuske, Velike Britanije i Rusije. Poslije Prvog svjetskog rata, na podjelu Bliskog istoka upliv su imale i SAD. Krupni kapital želi imati apsolutnu kontrolu nad naftom, plinom te njihovim tokovima. Tu su korijeni krize koja traje do danas. Mnogi se šale da je NATO danas postao najveći tour-operator u Europi. Najviše su turista doveli u Europu u zadnjih petnaest godina. No ispod tog vica surova je stvarnost. Arapsko proljeće je bilo uvod u ovo što se sad događa. Jedna od laži svjetskih medija je da je Arapsko proljeće počelo u Tunisu!?! A zapravo je počelo u Zapadnoj Sahari, međutim tamo su marokanske snage, uz potporu obavještajne strukture Francuske, brzo ugušili prosvjede i zahvaljujući kontroliranim medijima sve je zataškano. Arapsko proljeće nije se dogodilo iznutra nego je, kao uglavnom kao sve destabilizacije, uvezeno izvana. Nešto slično, strana intervencija uz američku, barem prešutnu, podršku, se kasnije dogodila u Bahreinu gdje su šijiti većina. No sunitska je Saudijska Arabija poslala svoje snage sigurnosti, 2011., koje su ugušile prosvjede u Bahreinu te je tako sačuvana dominacija sunitske manjine nad šijitima. Udruge za ljudska prava ostale su tihe a mediji još i tiši, nevažno je li s Bliskog istoka ili zapadnog, tradicionalno, demokratskog svijeta.

Koji je glavni nesporazum između šijita i sunita?
– To je kao razlika između grkokatolika i pravoslavaca. Razlika je samo u jednom detalju. Grkokatolici priznaju Papu, a pravoslavci ne, a obred je identičan. Šijti priznaju Muhamedovog rođaka Aliju i njegove potomke za jedine prave nasljednike Muhamedove svjetovne i duhovne vlasti – kalife i imame. Šiti ujedno smatraju da je Kuran jedini osnov vjere. Oni su inače otprilike oko 10% svih muslimana, dok suniti čine oko 90%. Sukob između šijita i sunita je potaknut izvana, a pravi problem koji će tek zakuhati situaciju ili koji zakuhava situaciju na Bliskom istoku je stavljanje kurdskog pitanja na dnevni red, i to ne prvi put u zadnjih stotinjak godina. Radi se o otprilike 30 do 40 milijuna ljudi koji nemaju svoju nacionalnu državu. Propustili su sve dosadašnje prilike, iako je upitno jesu li su bile izvedive. Intervencijom SAD-a i Velike Britanije u Iraku, 2003. ta država se raspala na tri nekadašnja pašaluka. Južni u kojem žive šijiti, koji su oko polovice stanovništva u Iraku, oko 20 posto su suniti, a na sjeveru Iraka također imate sunite Kurde, koji su sada dobili jedan oblik federalne jedinice. Danas imate oko 5 do 6 milijuna Kurda s naznakama državnosti. Zbog situacije oko Kurda, primjetili ste kako je zbog toga Turska jako zabrinuta. Turska se umiješala u sukob u Siriji želeći eliminirati Assada ali su, na pritisak Washingtona, odlučili podržati ih u napadima na Islamsku državu ali vrlo malo napadaju ISIL-u, ali zato malo više udaraju po Kurdima. Jedna granata ode prema ISIL-u, a dvije prema Kurdima kojih u Siriji ima oko dva milijuna i oni u pravom smislu kontroliraju taj svoj teritorij koji se proteže uz južnu tursku granicu. SAD su iskoristili situaciju, kako bi dobili saveznika na terenu, i Kurdima su skinuli zabranu naoružavanja, jer su ih prije svrstavali među terorističke organizacije. I tu su Turci prepoznali opasnost, jer ako se Kurdima u Siriji da neka autonomija ili kakva takva federalna jedinica, Erdogan je pravilno uočio kako je onda na redu Turska – odnosno definiranje teritorija na kojima su Kurdi, a njih u Turskoj ima između 12 i 16 milijuna, ovisno tko ih prebrojava. Time se bitno ugrožava teritorijalna cjelovitost Turske, koju će ona braniti svim sredstvima ma kakve savjete dobivali od SAD ili bilo koga drugoga. Danas u borbi protiv ISIL-a Amerikanci i Britanci napadaju iz zraka, a na zemlji se bore Kurdi. No ulaskom Rusije u borbu na strani Bašara al Assada bitno se mijenja slika Bliskog Istoka i američko-britanski planovi morat će uvažavati novog moćnog igrača koji zajedno s Sirijom, Iranom i Irakom (šijitskim dijelom) zasigurno ima svoju viziju Sirije ali i cijelog Bliskog istoka koji je do sada bio u rukama američkih i britanskih planera – od 1916. godine.

Vaša zadnja, dvanaesta knjiga po redu, ima naslov “Sekularni korijeni modernog islamizma”. Je li ova izbjeglička kriza sekularna posljedica modernog islamizma?
– Među izbjeglicama Sirijci su manjina. Prve izbjeglice koje su došle s potvrdom MUP-a na Velesajam bila je jedna afganistanska obitelj. Muž, žena i troje djece. Čovjek je rekao da je rođen 1978. i od kada zna za sebe živi u ratu i strahu. Sada mu je dosta, ne želi da njegova djeca, a ni on sam ostatak života provedu u ratu. Svaki put kad izlazi iz kuće on ne zna tko će ga zaustaviti, pretresti i hoće li ga ubiti. Inače su iz šire okolice Kabula, iz Bagrama gdje se nalazi aerodrom, otprilike kao Velika Gorica pored Zagreba. Među izbjeglicama je bila i jedna skupina Iranaca, bili su mi zanimljivi jer su imali dosta velike križeve oko vrata – iranski kršćani. Glavnina ljudi koji dolaze u Europu su obrazovani ljudi, inženjeri, liječnici, profesori…. U Zagrebu, unatoč raznim dezinformacijama objavljenim u medijima, nije zabilježen ni jedan incident.

Europa nema političare s vizijom

Jesu li oni prikriveni budući teroristi kao što to neki pričaju i što će se u budućnosti događati, hoće li se zbog izbjeglica Europa promijeniti?
– Svi koji ulaze trebali bi proći sigurnosnu provjeru. Kako to radi SOA i MUP ne znam ali znam da sigurno nemaju ljude s perfektnim znanjem arapskog, farsija i drugih potrebnih jezika u ovoj izbjegličkoj krizi. Čak da ukupno u Europu dođe i deset milijuna ljudi, što je deset milijuna ljudi na preko petsto milijuna stanovnika u Europskoj uniji. Prema tome to je oko 0,5 posto. Ali i tih 0,5 posto je dovoljno da iskulja onaj sveprisutni fašizam od kojeg se Europa nikad nije uspjela izliječiti.

Zašto onda desnica diže toliku paniku o narušavanju kršćanske Europe?
– Neznanje je moć, napisao je George Orwell. Mediji u Hrvatskoj ne služe da informiraju nego da sustavno zaglupljuju. A ne zaglupljuju samo u Hrvatskoj nego i u SAD-u, Velikoj Britaniji, Mađarskoj … Zapad je propagirao slobodan protok kapitala, roba, usluga i ljudi, a vidimo da schengenska Europa nije dugo izdržala. Već na par stotina tisuća ljudi pala je ta „liberalna” Europska Unija koja se pokazala kao tigar od papira.

Što mislite o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu?
– Orban je lice i naličje „liberalne” Europe. Najveći nedostatak Europe danas je nepostojanje političara koji imaju viziju. Nisu to ni Angela Merkel, ni James Cameron, ni Francois Hollande. Pa vidite što izjavljuje Njemački ministar – kako će vratiti izbjeglice u Hrvatsku i Sloveniju jer da se tu humano postupa s njima, a u Mađarskoj i Grčkoj ne! Pa zamislite na što je spala ta jadna Njemačka kad ima takvog ministra? Kako se može očekivati bilo kakva budućnost Europe kad u jednoj Njemačkoj takav poluinteligent može biti ministar? Ova kriza pokazuje da je „liberalni kapitalizam“ mrtvo slovo na papiru, pa time i sama ideja bilo kakve Europske Unije.

Zašto bogate arapske zemlje Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar odbijaju prihvatiti izbjeglice iz Sirije?
– Možda idu, mi to ne znamo. Ljudi na Bliskom istoku su također odrasli na američkim i europskim filmovima i mnogi misle da kad dođeš u Ameriku odmah poslije aerodroma trebaš se samo sagnuti i pokupiti lovu koju okolo raznosi vjetar. Tako isto misle o Njemačkoj, skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji. Ta slika je stvorena kod nekih ljudi i to je prvi val. Drugi val će nastati kad oni što su stigli jave svojoj obitelji, svojim rođacima i prijateljima da su stigli. Tada kreće novi val.

Kakva je razlika između mudžahedina i talibana?
– Velika je razlika. Talibani su bili dočekani kao svijetlo na kraju tunela. Afganci su bili umorni od muđahedina koji su istjerali sovjetsku vojsku iz zemlje ali te oslobodioce bilo je nemoguće namiriti. Talibani su pokušali ujediniti zemlju, što im nije uspjelo, poglavito na sjeveru gdje Paštuni nisu većina. Za njihovo vrijeme proizvodnja opijuma je drastično smanjena, kasnije kad je opet došla “demokracija” za par tisuća posto se povećala proizvodnja opijuma i ostalih derivata maka. Al-Qaida je stasala u Afganistanu ali ona danas već spada u prošlost. Došle su nove generacije i organizacije koje su krvoločnije i bolje organizirane i vodstvo im je još obrazovanije nego li su to bila vodstva koja su im prethodila.

Kome ISIL prodaje naftu ako je u ratu sa šezdesetak država svijeta?
– Evidentno da netko od njih kupuje naftu. Bilo koja kompanija to radi pod uvjetom da ima dovoljno potencijala da tzv. nezavisni mediji o tome ne pišu.

A gdje je Izrael u cijeloj ovoj izbjegličkoj krizi?
– Izrael danas nema ni jednog, vojno gledano, ozbiljnog protivnika. Odavno nema Libanona, nestala je Sirija, nestao je Irak i opasnost tzv. istočnog fronta. Jordan je čvrsto pod kontrolom SAD-a. Egipat malo manje jer je Washington bezrazložno žrtvovao Mubaraka. U Egiptu se situacija može preko noći promijeniti. Predsjednik al-Sisi, uz pomoć vojske, drži trenutno situaciju pod kontrolom, ali je pitanje do kada. SAD su u Egiptu napravile veliku grešku, i teško da se to može u kratkom roku popraviti, ako se uopće može popraviti!

Je li počeo Treći svjetski rat?
– A zar je Drugi svjetski rat završio?

Vi ste prvi predložili da se zračna luka u Zagrebu nazove po Franji Tuđmanu, imate li novih prijedloga?
– Da, uskoro će se aerodrom u Zadru zvati po blaženom Alojziju Stepincu.T