Sisački autobus štovatelja stoljeće i pol duge vojničke domobranske tradicije, policajci su zaustavili kraj „Intersparpova“ trgovačkoga centra, na mjestu odakle se Bleiburško polje i sveta misa jedva naziru. Zapovijedili su, bez obzira na stare i bolesne, pješački maraton od 2,5 kilometra do skupa od petnaest tisuća Hrvata. Kroz nekoliko minuta, međutim, autobus „Autoprometa“ projurio je kraj pješaka?!. Nekoliko časaka poslije, autobus se vraća na polaznu parkirališnu točku, do koje će hodočasnici u povratku iznova pješaćiti
Gotovo sat i pol bezrazložna čekanja u nepreglednoj subotnjoj koloni autobusa i osobnih vozila hrvatskih hodočasnika na slovenskoj strani međe s Austrijom, s pravom je – baš na dan 51. komemoracije komunističkim bleiburškim i križnoputaškim žrtvama – ozlojadilo preko pet tisuća ljudi. Poštovatelja žrtava londonsko-beogradskih imperijalističkih i četničkih genocidnih egzekutora iz svibanjskih dana 1945. Bilo je to iza 10.30 sati, u vrijeme kad su – da nije bilo naručene i nepotrebne demonstracije austrijske oružane žandarmerijske sile – još mogli stići na molitvu u mjesnom groblju Loibla, u procesiju i na središnje zadušničko misno slavlje mons.dr. Želimira Puljića, nadbiskupa zadarskoga i predsjednika BKH, na blagdan sv. Leoplolda Bogdana Mandića. Među onima što su prevalivši dvjesta kilometara naporna puta nadomak cilja postali frustrirani i poniženi bili su i članovi sisačke, petrinjske i popovačke udruge „Hrvatskoga domobrana“, te brojnih braniteljskih i domoljubnih udruga. Glasni komentari ogorčenih, nakon višemjesečne medijske galame o „najvećem poratnom fašističkom skupu“ u Europi, kretali su se od podsjećanja na doprinos hrvatskih predaka procvatu i prvosvjetskoj obrani bečke k.u.k. carevine, naših djedova, do spominjanja podvala halapljive slovenske politike po uzoru na srbijansku. Po čijem su se ponižavajućem nalogu tako ponijeli nositelji vlasti uljuđene Republike Austrije, potomci onih koji su za Drugoga svjetskoga rata i poratnih masovnih ubojstava pola milijuna vojno poraženih i razoružanih hrvatskih civila, žena, djece i staraca, bili ponizni građani Hitlerova nacističkoga Trećega Reicha, pitali su se mnogi.
Maltretiranje hodočasnika iz prijateljske Hrvatske
I dok su s početka kolone zustavljenih vozila do nestrpljivih i okašnjelih dopirale vijesti da žandari mlađahnoga premijera Kurza (Srbi mu ime pišu, prostački fonetski! – nap.a.) strogo legitmiraju, pregledavaju svaki busni bunker i svaku vrećicu, čak i knjigu, na graničnom slovensko-austrijskom prijelazu zaustavljeni su i deseci veteranskih motorista. Bilo je to pravo maltretiranje hrvatskih hodočasnika koje su na rubu Bleiburga dočekala dva šugava neokomunistička prosvjednika s parolama „Heraus, naci!“. Navodno ih je na skupu usred grada bilo i čitavih stotinjak, a izostali nisu ni uvezeni dokolički „revolucionari“ zagrebačke Radničke fronte koji posvud vide fašiste i ustaše. Sisački autobus štovatelja stoljeće i pol duge vojničke domobranske tradicije, policajci su zaustavili kraj „Intersparpova“ trgovačkoga centra, na mjestu odakle se Bleiburško polje i sveta misa jedva naziru. Zapovijedili su, bez obzira na stare i bolesne, pješački maraton od 2,5 kilometra do skupa od petnaest tisuća Hrvata. Kroz nekoliko minuta, međutim, autobus „Autoprometa“ projurio je kraj pješaka?!. Nekoliko časaka poslije, autobus se vraća na polaznu parkirališnu točku, do koje će hodočasnici u povratku iznova pješaćiti. „Das ist doch ein grosses Shweineri!“, doviknuo je stotinama dokonih žandarskih promatrača kraj isto toliko kombija iz duge povorke maltretiranih. Pitali su i neke hrvatske policajce mogu li ih zaštititi od bezobrazluka uniformiranih sudionika velikih žandarskih manevara usred zajedničke Europske Unije. Uzalud.
Ministar ratni Srbije prešutio vijenac za đenerala Dražu
Pred oltar na otvorenom Siščani su stigli na pola nadbiskupove propovijedi. Smještaju se iza borova drvoreda i kraj špine s pitkom vodom. Ipak će se mnogi još stići i pričestiti. U velikoj gužvi, kad je iza blagoslova sudionika s oltara civilni govor počeo pokrovitelj, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković. Dočekuje ga negodovanje. „Otvarajte masovne grobnice, otkrivajte komunistima istine!“, podvikuje vremešni gorštak ispod Dinare, pokazujući i crvenu zviždaljku što će je upotrijebiti pri spomenu srbijanskih laži o Jasenovcu. Trobojne svijeće domobrana na mjesto ispod spomenika za pogubljene Hrvate odnosi korpulentni agent hrvatske (SOA) Sigurnosno-obavještajne službe. Hvala mu za pomoć hodočasnicima koji se vraćaju i koji ponižavanja, kao i tisuće drugih, na bestijalnom stratištu Churchilovih i Staljinovih (Šapajev-Titovih) žrtava nisu zavrijedili. Tijekom vožnje na mobitelima pregledavamo internetske informacije o komemoraciji. Umirujuće, premijer Plenković u subotnjoj šetnji s malim sinom… Neizostavni srbijanski dužnosnik Aleksandar Vulin, kroatomrzac, psihički bolesnik i ministar ratni kukavne gubitnice Srbije u srazu s Hrvatskom, oglašava se priopćenjem. Veli da je Bleiburg slika kakvu naša zemlja želi u Europi. Među vijestima i ona o vijencu Vojske Srbije na spomenik ravnogorskog četničkoga vojvode đenerala Draže Mihailovića?! Oglasio se i neizostavni Zuroff, koji još traži istinu o nečasnoj „Judenfrei“ raboti u Beogradu i Srbiji 1941. ili da Miloševićeva potrčka podsjeti na savezništvo Srbije s Hitlerovim Trećim Reichom. A Hrvati, deseci i stotine tisuća razoružanih ratnih gubitnika, zlokobne 1945. masovno su ubijani bez suda i pravorijeka. T
