GLAVNE TEME

U SRBU JE POČELA BALVAN REVOLUCIJA

21. srpnja, 2013.

Nakon Šešeljevog govora na mitingu 25.  srpnja 1990.

Piše: Ante Matić

Predsjednik Autohotne Hrvatske stranke prava, Dražen Keleminec, i njegovi najbliži stranački suradnici stalno protestiraju. Nedavno su prosvjedovali ispred zgrade Vlade protiv Vladine odluke o neizručenju Perkovića i izglasavanju spornog zakona o zastari politički motiviranih ubojstava. Prije su više puta protestirali zbog izručenja hrvatskih časnika Haaškom sudu. Protestirali su i protiv ulaska u Europsku Uniju.

Najnoviji prosvjed pripremaju za Srb 27. srpnja. Istina, taj se dan godinama slavio kao dan ustanka naroda u Hrvatskoj protiv Nezavisne Države Hrvatske. To se u Jugoslaviji slavilo i nastavilo što je, mora se priznati, apsurdno, ako se zna da su toga dana 1941. poklani Hrvata civili, točnije, hodočasnici koji su se vraćali s hodočašća iz Drvara. To četničko-komunističko-partizansko klanje u Srbu i okolnim mjestima nastavlja se slaviti u slobodnoj, neovisnoj Republici Hrvatskoj. Vođa dežurnih prosvjednika, predsjednik A-HSP-a Keleminec, priprema žestok prosvjed u Srbu i kaže: „Hrvatska vlast, Pupovac i četnik Stanimirović u Srbu slave ubijanje Hrvata.“

PUČKI TRIBUN IZ KOPRIVNICE

Pravaši su uvijek trebali biti britki poput svojeg vođe Ante Starčevića. Često su se gubili u prosječnosti, a neki od njihovih vođa više djeluju kao liberali, jer izostaje oštrina kakvom se dičio Otac domovine. “Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah. Izdajica ćemo imati dok se narod neosvesti,” rekao je Ante Starčević veliku misao, koja se tiče i današnjih Hrvata. Razjedinjeni pravaši nemaju snagu pokazati desnu opciju.

Keleminec je pučki tribun iz Koprivnice, kajkavac koji zna gdje su njegove međe. Često usamljen u borbi za svoje viđenje zemlje, četiri puta zaredom organizira prosvjed u osporavanom Srbu, gdje je počeo navodni ustanak Srba u II. svjetskom ratu, podržan od hrvatskih komunista i partizana. U školskim udžbenicima godinama se servirala laž kao povijesna istina. Pogotovu se nije smjelo govoriti o selu Boričevcu. Stradanju Hrvata u Boričevcu, Srbu i okolnim mjestima od 1945. do 1990. bila su tabu tema.

Keleminec se ne slaže s krivotvorenjem povijesti. Pokušava ukazati na očite činjenice koje se ignoriraju i politiziraju.

Prosvjede u Srbu organizira već četvrtu godinu zaredom, kako kaže, da prestane postojati srpska i komunistička laž o Boričevcu i Srbu. Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović pod izlikom antifašističkog ustanka u Hrvatskoj žele prikazati da je četništvo također bilo antifašizam.

Prvo, u Srbu je 27. 7. 1941. počinjen četnički zločin prema hrvatskom stanovništvu. Drugo, 25. 7. 1990. u Srbu je održan skup kojem je nazočio Vojislav Šešelj i tada je počela balvan revolucija, ubijanje i protjerivanje Hrvata.

Sada Milorad Pupovac, kojemu su braća sudjelovala u ubijanju i protjerivanju Hrvata, zajedno s četnikom Stanimirovićem to slavi, i to uz pokroviteljstvo vlasti Republike Hrvatske.

U SRBU BRANI HRVATSKU

„Iz Beograda svake godine stižu četnici koji imaju status dragih i željenih turista. To je pravo stanje danas u Hrvatskoj.“

U pozivu na prosvjed u Srbu stoji: “U Srbu se brani Hrvatska.” Na taj način žele skrenuti pažnju Hrvaticama i Hrvatima da bi, ako dolaze na proslavu u Čavoglave, trebali doći i u Srb da jednom zauvijek kažu dosta četničkom derneku i provokatorima Pupovcu, Mesiću, Stanimiroviću…

Na pitanje ima li problema s hrvatskom policijom odgovara da dosad nisu imali problema. Danas je u tom kraju stanje zabrinjavajuće. Nisu vraćeni Hrvati protjerani iz Boričevca, niti im je vraćena oduzeta zemlja i sva druga imovina. Neki ni danas nemaju pojma o ubijanju i protjerivanju Hrvata iz tih srpskih enklava u Hrvatskoj.

Budući da Pupovac i Stanimirović pripremaju proslavu u Srbu za 27. srpnja, Keleminec im poručuje: „Pupovcu i Stanimiroviću, sretan vam put u vašu Srbiju i tamo organizirajte četničke derneke.“

Mene pak, koji ovo pišem, silno zanima: hoće li i ove godine na tom četničkom derneku biti ljudi iz vrha hrvatske državne vlasti!? I, napokon, zašto se konačno Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ne izjasni o zločinima u Boričevcu?