U KAKVO RUHO ODJENUTI ISTINU

U KAKVO RUHO ODJENUTI ISTINU

19. kolovoza, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Lucija Koviljka Rašelj

Katedrala duha’, termin koji je genijalni Antun Tonći Vrdoljak svojedobno dao HRT-i je postao jezična baština. Koja se ne da zanemariti ni zaobići. Neki ljudi jednostavno ostavljaju trag u vremenu u kojem žive. Za sva vremena. Na neke druge, pak, ni vrijeme ne uspijeva ostaviti traga.

Sada nažalost pokojni Ivan Milas, Zmijavčanin, reče svojedobno jednu istinu u hrvatskom (tada državnom) Saboru koja bje dočekana na nož. Od  političke ljevice, a osobito desnice. Što zapravo, kao što to biva i kao što se zna, uvjek govori više o njima nego o biti izgovorenog.

Uostalom, i na HTV-i je izjava pokojnog Ivana Milasa prilagođavana (vađena iz konteksta) i prema potrebi korištena kako je i kada je kome odgovaralo. Desnima kao dokaz nedovoljne domoljubnosti i podcjenjivačkog stava spram hrvatske pameti i tako dalje. Lijevima kao dokaz da Milas kao vrlo blizak suradnik predsjednika novostvorene države ne cijeni visoku poziciju koju je po njima nezasluženo zauzeo. Dakle normalna hrvatska situacija rekla bih. Dva Hrvata tri stranke. Tri Hrvata kompletno višestranačje.

U zračnoj luci u Frankfurtu svojedobno sretoh dvojicu gastarbajtera Zmijavčana. U verbalnom prijeporu o Milasu. Jedan od njih brani riječi o hrvatskoj pameti o kojoj je Milas u Saboru prozborio. Drugi ne imajući boljih argumenata osporava bilo kakvu pamet Milasovu. Taj drugi u nedostatku boljih argumenata doslovno reče: „Ma ko njemu čevapdžiji dade pečat na čuvanje. I to državni. Jadna ti je država koja njemu dade da čuva pečat. On je jednom zamalo izgubio mrca (mrtvaca) koga su mu bili dali na čuvanje. Znači da njegova  pamet ne vrijedi ni jednu jedinu marku“.

Obojica tih Zmijavčana bila su odjevena u izrazito zelene karirane košulje i još izrazitija tamna prugasta odijela. Zašto se toga sjećam. Dakle, ta dvojica, u nedostatku vlastite pameti pričaju o tuđoj, a u nedostatku ukusa ističu vlastiti neukus.

Na HRT-i je nedavno objavljeno uputstvo o odijevanju voditelja i urednika. Da vam ne prepričavam koliko je to uputstvo nepismeno i debilno. Kao da ga je pisao osobno Mislav Stipić. Ili Sabina Škrtić. Sjećate li se to je ona „dama“ iz Kanfanara. Koja eto piše i upute o odijevanju na HRT-i.

Voditelji odjeveni po tim uputama izgledat će kao ona dvojica u frankfurtskoj zračnoj luci. Pa Petar Vlahov neće moći pokazati svoje prelijepe bicepse. A polovica HTV gledatelja ih možda nije vidjela. Sabina želi da svi na HTV-i izgledaju kao ona. Da ih se ne da gledati. Gledateljstvo HTV-e mora  staviti maske na oči da ne vide voditelje. Jer sada nalikuju Sabini. Ili još gore. Nalikuju Mislavu Stipiću. Kome je inače direktor Josip Popovac oduzeo druge ovlasti. ‘Sve što napiše i naredi Mislav, obavezno ignorirati’, naredio je Popovac. Jezik kojim govore voditelji na HTV-i nije uopće bitan. Ni istina nije bitna. Bitno je kako su odjeveni voditelji.

Nekoliko jezičnih primjera sa HTV-e. Kažu: ‘Fadil Hadžić je dobio nagradu Vladimir (a) Nazor (a) za životno djelo’.  Gledatelji su Fadila Hadžića već ispratili na vječni počinak pa znaju da nije ‘dobio’,  nego mu  je nagrada dodijeljena posthumno, a uručena je valjda nekome njegovom. Sigurno ne njemu.

Katja Kušec kaže: ‘Nacionalni zračni prijevoznik Croatia airlines je u prvih šest mjeseci imala povećanje putnika od 17%.’ Gledatelji sa povezom na očima znaju da je Croatia imala povećanje pometa putnika…’

Meteorolog Čapka kazuje svojim poznatim pravilnim naglascima: ‘Palágruža i Dubrôvnik su imali temperátúru 22 stupnjeva celziusa dok je na Platkű izmjeréno tek sedam stupnja’.

U emisiji Pola ure kulture, povodom dodijele neke književne nagrade, doznajemo neprijepornu istinu: „Proučavajući odluke žirija lako je doći do zaključka da veza između nagrade i stvarnog umjetničkog dosega nagrađenog djela jest sasvim proizvoljna“

U ‘Drugom formatu’ voditeljica sugovorniku tepa:“Vi kolega pišete briljantne stihove. Samo što se to po mom mišljenju drugačije radi“

Maja Sever najavljuje reportera koji se javlja iz ‘srpskog Sarajeva’ gdje je premješten silovatelj Paravanja. Taj se gad inače preziva Paravinja, a Sarajevo je ostalo srpsko samo u nekim još opijenim glavama.

Nije dakle važno kako govore voditelji na HTV-i, važno je da su odjeveni kao Mislav Stipić i ružni kao Sabina Škrtić.

Dotle Vrdoljakova katedrala  pak neutralno izvješćuje o sporu oko samostana Dajla. HTV se mora držati neutralno jer se tako sigurno neće zamjeriti kleru u Vatikanu  ni kleru na Kaptolu. Hateveovci stvarno vjeruju da su katedrala. A katedrala je kao što je znano vlasništvo klera. U koje se gledateljstvo nema pravo miješati.

Naime Crkva u Hrvata, po uputama iz Vatikana (Italije), inzistira na još trideset i nešto milijuna eura za već obeštećeno nekadašnje vlasništvo dominikanskog posjeda, tumačeći hrvatskoj pastvi kako je to samo unutarcrkveno pitanje. I sukladno svome nauku o praštanju, prašta kancelaru Porečko-Pulske nadbiskupije. Koji se hrabro pozvao na istinu koja bi inače bila lako dokaziva kad istina ne bi bila unutarcrkveno pitanje. Istina koju inače Crkva zagovara i poštuje u svom siromaštvu. Zato je Crkva oprostila kancelaru. Uljudno su mu rekli: ‘Oprosti se s poslom’!

A biskupu Milovanu su još nježnije rekli. ‘Sukladno crkvenom nauku o praštanju ti ćeš biskupe Ivane uživati u blaženom siromaštvu ostatak svog života’. Jer to je isto u skladu s istinoljubivosti Crkve. Da bi ušao u krug patnika, biskup Ivan Milovan mora živeći u siromaštvu tek zaslužiti naklonost nekog budućeg velikodušnog  pape. Koji će onda ispaćenog biskupa Milovana, na nagovor, inače nepogrešivih iredentističkih predlagača, u budućnosti beatificirati.

Crva očito voli svoju istinu. I zna praštati. HTV-i gola istina izgleda nedovoljno lijepom pa ju odijevaju u svoje ruho. Zato će ubuduće biti lako voljeti voditelje odjevene kao Mislav Stipić.

ISTINA. Svi se na nju pozivaju i u nju kunu. Ništa se ne demantira tako promptno i strasno kao istina. Riječi i način na koji se to radi su prema potrebi odjevene u različito ruho.

Nadbiskup Bozanić zabrinuto poručuje: „Pokajte se, uvrijedili ste Papu“    Predsjednik Josipović poručuje. „Smijenite ministra  vanjskih poslova jer on nije u mom rangu“ Milanović poručuje: „Ne trebamo karijerne veleposlanike. Imam svoje ljude koji žele karijeru“.Premijerka poručuje: „Idem radije na Trsat nego u Mariju Bistricu“. Iako kardinal govori tečnim hrvatskim jezikom.

Ostaje dakle samo pitanje. Pitanje koje se uporno nameće kako zapravo prikazivati istinu. Pitanje koje i dalje lebdi nad umornom zemljom Hrvatskom. Ali bogme lebdi i odgovor i neumoljivo se sam nameće.

ISTINA je najbolja kad je GOLA. Bez prigodnog ruha.

Zato poručujem!

Antunu Vrdoljaku: Odrecite se izrečenog o HTV-i kao katedrali duha. Priznajte da ste se grdno zajebali. Ili samo šalili. Ljudi će Vam tek tada moći ostalo vjerovati.

Dvojici s aerodroma u Frankfurtu: Skinite odijela i bez srama obucite radne kombinezone. Hrvatske se djevojke ne pale na napirlitane pjetliće. Osim na nogometaše.

Mislavu Stipiću i Sabini: Otiđite s HTV-e. Odmah.

Nadbiskupu i kardinalu Bozaniću: Pokaj se. Uvrijedio si svoj narod i njegovu pamet. Uvrijedio si domovinu. Uvrijedio si istinu. Iz karijernih pobuda.

Predsjedniku Josipoviću: Ministar nije Vašega ranga. Za istinu rang uopće nije bitan. Vjerujte. Uzdignite se predsjedniče iznad sušte forme. I prizemne politike.

Milanoviću Zoranu: Ne mamuzaj bezdušno konja kojega još nisi uzjahao.

Premijerki Hrvatske: Osvrni se ponekad. Vidjet ćeš svoj siromašni hrvatski narod anđele.

Draženu Budiši: Na koliko glasova u Drnišu stvarno može računati čovjek kao Ti.

Guverneru HNB-e: Koja je službena novčana valuta u našoj domovini?

Dragim tv gledateljima: Hrvatsku stvarnost ni Istinu ne može učiniti boljom ni najsjajnije ruho!

Do tada slobodno budimo goli. Vaša Koviljka. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<