TV KATEDRALA

Ljetni transfer

4. srpnja, 2011.

Autorica: Lucija Koviljka Rašelj

Novinarka Nove TV Ivana Petrović mora odlučiti do nedjelje sedamnaestog srpnja. Ponuda HTV-a je do tada otvorena. Trideset posto veća plaća, stalni radni odnos, radno mjesto po Ivaninu izboru. Nije nezanimljiva ponuda. Uzimajući u obzir da s potpisom ugovora za prelazak ide i poveći jednokratni novčani iznos. Koji nije javan. Znaju ga samo dvije osobe. Razumljivo, jedna je novinarka Nove TV Ivana Petrović, druga osoba je s HTV-a.

Tko je osoba koja vrbuje Ivanu Petrović za prelazak s Nove TV na HTV?
Pregovori su otvoreni pred mjesec dana, dakle još u vrijeme VD uprave na HRT-u. Tko bi mogla biti osoba toliko dalekovidna da zna da će se sada izabrani direktor Popovac s tim transferom suglasiti? I potpisati taj nepoznati, sigurno ne mali jednokratni iznos za transfer. Ili dalekovidnost nije potrebna?

Dakle, dvije su mogućnosti. Možda je pregovarač doista dalekovidan i dobro unaprijed informiran da će Popovac biti izabran za glavnog ravnatelja (predsjednika Uprave HRT-a). I osim toga, hoće li biti suglasan s tim transferom?  Druga mogućnost, za koju ne zna ni Popovac, jest da postoji siva eminencija, ili pozadinska grupa igrača koji vuku konce neovisno tko je na čelu Javne (kuće) Televizije?!

Ako je tako, onda je doista izlišno bilo sve ono jednoipolgodišnje natezanje i mrcvarenje Vijeća HRT-a, mrcvarenja javnosti, neizvjesnost zaposlenika oko izbora glavnog ravnatelja. Čemu onolike borbe oko ustrojstva Vijeća, oko zakona o HRT-u, ostavke nekih članova Vijeća, politička prepucavanja? Čemu onolika lakrdija oko izbora direktora javne TV kuće? Ako sive eminencije ili grupe imaju ovlasti vrbovati i isplaćivati povelike sume novca za transfer novinara mimo direktora i uprave.
Nije neobično kad komercijalne televizije to rade. Tamo za potrošene sume odgovaraju svom vlasniku. Zna li i vlasnik HRT-a za te i takve transfere? Zna li kako se plaćaju? Očito ne zna.

Ako je tako, onda je glavna poruka novoizabranog direktora Josipa Popovca da „ prvo treba do kraja izvršiti transformaciju HRT-a, njeno poslovanje dovesti u okvire… “ čista magla. Je li Popovac pošten ali naivan? Ili samo naivan? Zna li Popovac za takve transfere?  
Ima li možda HTV crne fondove za slične slučajeve? Za koje ne zna ni ravnatelj. Rade li se takvi transferi kroz poslovanje Orfeja? Moguće je. Nitko živ ne zna kako financijski funkcionira kćer firma Orfej. Zna se. Ponaša se kao luda kćer bogate matere.
Ili se za novinarske i autorske transfere primjenjuje onaj nekadašnji model? Naruči se, na primjer, scenarij za seriju koja nikada ne vidi svijetlo dana. Ni svjetlo ekrana. Sjeća li se itko sapunice od 100 epizoda naslova „Horvatovi“, autora Marija Mihaljevića? Mihaljević je u tim dobrim davnim vremenima dobio izdašan honorar za scenarij od svih nenapisanih 100 epizoda. Onda je duhovito rekao: „Ćao, arhitekti.“ Pa otišao raditi na radio Delnice. Bez posljedica. I bez grižnje.

Dakle, ima li HRT crne fondove? Očito ima. Inače, otkud sredstva za razne transfere zvijezda? Ako ima takve fondove, novoizabrani će Josip Popovac imati doista težak, bolje rečeno neizvediv zadatak “izvršiti trasformaciju… i dovesti financijsko poslovanje u red i okvire kakvi priliče javnom državnom servisu”. Kojemu hrvatsko društvo daje beneficije kakve komercijane TV kuće mogu tek sanjati. Komercijalnim TV kućama uskraćeno je pravo okititi se onim prelijepim epitetom kao HRT. Javna kuća.
Pouzdan izvor informacija s Nove TV ne želi otriti tko je HTV-ov pregovarač u transferu Ivane Petrović. To mi je razumljivo. Moj izvor, nazovimo ga Klara X, je  novinar. Novinar koji štiti svoj izvor. Dok tako radi, ima informaciju. To je princip uzajamnosti. Princip samoodržanja.
Ženka aligatora pred opasnosti svoje mlade strpa u usta i pliva dalje dok opasnost ne prođe. Ne otvara usta i ne guta ni pljuvačku, znajući da bi s njom progutala i svoje mlade. Iznimno, ali stvarno rijetko, dok ženka aligatora tako pliva i mlade drži u ustima, naiđe neki neoprezni nadobudni mladi gnu. Serviran kao na pladnju. Ženka aligatora nagonski otvori usta i zagrize neopreznog gnua. Zalogaj zbog kojeg se ponekad zanemari i potisne čak i majčinski instikt. Kamo li ne nepisani etički kodeks.
Ponudila sam uobičajenu sumu za dodatne informacije. Ništa. Moja ponuda je ovaj put odbačena s dozom gnušanja. Toliko je sramotno bila mala. Ali za tu malu sumu mi je izvor s Nove TV dao nekoliko drugih informacija. Za mene, siroticu, ipak dragocjenih. Tako doznajem, direktorica informativnog programa Iva Gačić pita Petrovićku je li možda nezadovoljna na Novoj TV. Petrovićka shvati da joj direktorica Gačić očigledno zna za hateveovsko vrbovanje. Kaže Gačićki da nije (ne)zadovoljna. Tonom koji savršeno iskazuje uvrijeđenost i blago razočaranje. To je onaj poznati izraz lica što opisuje besmislenost takvih pitanja. Pa tko bi mogao biti nezadovoljan na Novoj TV? Uz takvu direktoricu kao što je Gačićka.

Siniša Svilan, koji sigurno nije uključen u transfer novinarke Ivane Petrović na HTV-u, svejedno zadovoljno trlja ruke. Makar se Ivana još nije odlučila. On uvjek trlja ruke. Zna kako često i najbezizgledniji pregovori dobiju pozitivan obrat. Tijek zna iznenaditi. Tijek ovisi o kvaliteti ponude. Kao kod ženke aligatora. Ne obazire se na staru šepavu zebru ili ocvalog bika. Ali mladi gnu je rijetka poslastica.
Odigrala sam opet onu cool varijantu. Ono, kao, ne vjerujem. Kažem, u nedostatku kvalitetne i prave informacije u priču publici ubaciš Svilana. To svi puše. Iako znamo da Siniša skoro nikada ne igra prljavo. Makar bi to kuloari htjeli plasirati. Moj izvor zagrize moju cool udicu i doda: Kolegice Koviljka, vi ste stvarno početnica u ovom zvjerinjaku. Ne trlja Svilan ruke bez veze. Nikada. Taj  igra na velike uloge.

Znači, u priči o transferu novinarke Petrović u igri su veći ulozi?, upitala sam, pokazujući puni interes. Naravno. Za našu Ivanu dobijemo tri HTV novinara. I plus Hloverku. To je igra Siniše Svilana. Da Hlo napokon odradi barem dio duga prema Novoj TV. Dobro, složim se, jasno mi je to, nju ionako više nitko neće, a svima je ostala dužna. Zanima me tko su onih troje novinara koje vam u zamjenu za Petrovićku daje HTV. To za tako malu sumu nećeš doznati, odgovori mi.

Pokušala sam s forom da ja ne vidim u svemu tome neku tako veliku igru. Vidjet ćeš kad pređu. Cilj je razbucati informativni program Nove TV. Oni su trojanski konj. Netko je podmazao Siniši da ih se primi a da ih se HTV napokon riješi. To traje još od vremena Sutlića. On ih se nije mogao rješiti jer mu je Sanja Sarnavka predočila raznorazne dokaze o njima kao osobama s posebnim potrebama. I te fore.
Mučila sam se kako izabrati samo tri novinara s HTV-a koji imaju posebne potrebe. Za koje se zalaže i brine Sanja Sarnavka. Na HTV-u ih ima preko trideset. Na primjer: Robi još traži oca, Maja je frustrirana jer nije svojedobno odabrala uspješna generala kao Vesna i Silvana. A Lela je… Možda Ivo Lončar! On je osoba koja ima neizlječivu potrebu da mu HRT kupi novog VW Passata. Onog je poderao prevozeći iz Slavonije zaslužene kobasice i šunke. I luk. I krumpir. I umjetno gnojivo. I traktorske gume… Nije ni Vlahov. Taj je svoje posebne potrebe počeo zadovoljavati na ekranu. Pokazujući bicepse u uskim košuljama bez rukava. Nije ni Sanja Petričević. Ona pak zadovoljava svoje posebne potrebe tražeći svaki tjedan drugo mišljenje. Što znači da ne vjeruje. Nikome. Ni sebi. Čak ni Ani Milić. Sumnja da je ‘Al Jazera’ opsjela Milićku. U liku šejtana. Koji Gorana Milića stalno natače viskijem i vuče u kockarnicu.
Tako sam nehotice pročešljala razne novinarske likove koji trebaju pomoć jer imaju sva prava ugroženih osoba. Osoba s povećanim potrebama. Imaju pravo na pomoć Sanje Sarnavke. Osoba kojih se nije mogao riješiti Vanja Sutlić. Pa sad i on sam treba pomoć.
Ali, pomislih, izabrani direktor Popovac ima egzekutore koji će to znati obaviti. Dobro je Javnoj kući imati Popovca. Sad kad je izabran, on više nema posebnih potreba. Taj će samu Sarnavku smjestiti u sigurnu kuću. A zatim će joj omogućiti česte nastupe u Javnoj kući.
Nova TV bi mogla uzeti Nevenu Rendeli, pomislih. Voli se i slikati. Može biti maskota Red Karpeta. Ona također ima posebne potrebe. Njoj se, jadnici, sve obratno ostvaruje. Umjesto da joj narastu sise, a guza se smanji, kod nje je obrnuto. Zato pati. Čak i obični Vinko Filipić od nje ima veće sise….

Učinilo mi se u jednom trenutku da će mi moj izvor informacija reći još nešto od presudnog značaja za naš medijski milje. Ali izvor je naglo zašutio i pojačao na full glasnoću monitora na kojem je Milanović uobičajeno arogantno davao izjavu upozoravajući hrvatsko građanstvo.
“Skandalozno! Ova se vlast mješa u poslove neovisnih institucija. To već postaje zabrinjavajuće.“
Tek je sada, jadnik, to primjetio, pomislih. Uto na ekran iziđe premijerka. Bez broša.
„Milanović je nervozan jer mu nije uspjelo zaustaviti da svršimo.“ Mislila je očito reći „da dovršimo pregovore“ pa nisam reagirala. I inače rijetko reagiram na premijerku. Stvar je s premijerkom definirana i jasna.
Moj izvor iformacija je i dalje zadivljeno gledao u monitor na kojem je maločas bio muškarčina Milanović. Trajalo je kratkih pet minuta dok zaljubljeni srsi nisu izgubili onaj paralizirajući intezitet. Potom prezirno dobaci monitoru s kojeg je premijerka otkrila naciji dugo skrivanu istinu. Ma šta ti znaš o svršavanju, stara rospijo.

Stajala sam još neko vrijeme u hodniku Nove TV. Prošao je Svilan i nešto značajno klimao glavom. Potom je izdao nekoliko strogih naredbi onim svojim ženskastim glasićem. Mene nije ni pogledao. Na moju veliku žalost. Kako li sam ja nebitna Svilanu, pomislih. Skoro nebitna kao Mislav Bago.
Prošla je hodnikom i direktorica Gačićka. Odmjerila me od pete do glave i zaključila da ja nisam osobito grlo za njezin informativni tor. Zatim je projurila i Ivana Ivančić. Ne treba ni spominjati da je ona urednica dnevnika Nove TV. To se na njoj vidi. I na dnevniku se vidi. Sve je zbrkaniji. Sve ostalo mi je na Novoj TV izgledalo na mjestu. Teklo ko po špagi. Tečno da tečnije ni sam elokventni Mislav Bago ne bi izgovorio. Služeći se video-zidom. Koji su mu onomad zaboravili dostaviti na aerodrom. Da i on ispod roza kišobrana vidi papu Ratzingera.

Na Novoj TV sve teče profesionalno. A nemaju onaj društveni epitet kao HTV. Javna kuća. Na Novoj TV rade program. Imaju gledanost. Mlate i pare. Zašto ne! I televizija je ipak samo posao.
Ali, očito zauzeti pravljenjem programa, ljudi na Novoj TV ipak ne znaju što im HTV-ovci u ljetnom transferu spremaju. HTV sad može sve. Sad, kad imaju pravog direktora, mogu opet nastaviti raditi pizdarije.