TV KATEDRALA

TV- Katedrala duha

19. svibnja, 2011.

Piše: Lucija Koviljka Rašelj

Mnogi se sjećaju kako je svojedobno Antun Vrdoljak, samoprozvani Tonći, izjavio da je HRT katedrala duha. Stari dobri Tonći je znao ubosti solidno,ali i omanuti katastrofalno. Naime, danas je žalosno vidjeti do kud se srozala ta njegova katedrala. Danas u njoj, u upravi i čelnim programskim pozicijama, harače neke samoproglašene veličine i provode takav neprofesionalni zulum da katedrala više nalikuje nekoj tekiji u kojoj vehabijski vrbuju mlade mudžahedine za slijedeći teroristički bombaški napad na nevinu tv publiku.

Pitanje je; je li najnovija smjena Hloverke Novak Srzić njezin definitivni odlazak na marginu gdje joj je, usput rečeno, već odavno zasluženo mjesto, ili će opet kao Feniks, u ovom bi slučaju bilo primjerenije kazati kao Babaroga, opet odnekud uskrsnuti i ponovo zauzeti neku od čelnih pozicija te s te pozicije provoditi nasilje nad ono malo neovisnog preostalog novinarskog i autorskog življa to jest novinara.

Hoće li opet,  nakon nekog vremena u kome će se pritajiti, stanoviti minorni Renato Kunić opet izroniti i poslušnički neselektivno rastjerati novinare tzv. vanjske suradnike, a istovremeno ostaviti u plandovanju novinare „unutarnje“ suradnike (stalno zaposleni, koji jesu zaposleni formalno, ali realno ne rade), a da ih se pritom automatski ne etiketira negativnim predznacima (i znacima) kako su suradnici neke udbe i klike koju  vodi Hloverka Novak ili njezina protivnica Tena Perišin.

Hoće li političke vrhuške i dalje među novinarima imati svoje stalne komitete i podružnice tako zauzdane u politikanstvo da se nikako ne mogu posvetiti ozbiljnom novinarskom poslu, objektivnosti i istinitom izvještavanju gledateljstva, a da se pritom ne zamjere (za skoru budućnost) nekom novom Kuniću, ili da ih se ne proglasi izdajicama ili disidentima trenutnih „Kunića i Srzića“

Ima li šanse za HRT. Uz ovakvu upravu sigurno nema, ali možda nakon provedenog natječaja, dakle za dvadesetak i nešto dana, ipak ima. Kuloari na Prisavlju šapuću da bi mogao doći Zlatko Mateša ili Ivica Vrkić. Obojicu ih tv publika poznaje od ranije. Mateša je bio premijer hrvatske Vlade i predsjednik Olimpijskog odbora i još je, Vrkić je bio s Vesnom Škare čelni čovjek mirne reintegracije Podunavlja, i jedan mandat, doduše ne pun, glavni direktor HRT-e.

Pa što bi čovjek mogao očekivati od ove dvojice, od jednog od njih, koji god bude izabran (imenovan) u devastiranoj sredini, osiromašenoj moralno i profesionalno, u sredini zatrovanoj nepotizmom i poslušničkim kadrovima ovoj ili onoj politici, raspadom svih kriterija koji bi je od tekije u kojoj treniraju teroristi ponovo pretvorili u katedralu. Nadajmo se da ima šanse.

Neku je večer zasjala mala iskra novinarske i ljudske hrabrosti kad je Dijana Čuljak (urednica) ugostila Anitu Malenicu. Obe su tu večer uljepšale treći dnevnik: Čuljakova svojom decentnom novinarskom hrabrošću i mirnom rutinom starog profesionalca, a Malenica svojim zahuktalim načinom pucanja u samu sridu, bez imalo okolišanja rekla; Mesić je samo bivši Predsjednik, neki to jednostavno namjerno zaboravljaju, rekla je za Josipovića korektni i sasvim dobri Predsjednik, (osjetila sam da novinarka Malenica nudi za nju neuobičajen fini izraz „sasvim korektni živući Predsjednik“ premda neki misle da takvog Hrvati još nisu zaslužili. Malenica je još dodala; slabašna  i neaktivna koalicija „kukuriku“, loša i potkupljiva Vlada, oštri i kao takav svima poznati Kajin. Za Kajina  je ubojita Malenica precizno rekla da taj može biti i u krivu ali ga ne treba braniti i tumačiti ni sam Jakovčić.

Dakle ima li „Katedrala duha“ (HRT) šanse? Teško pitanje, jel da?