GLAVNE TEME

TRADICIJA I OBIČAJI ZAGREBAČKIH ČEHA

26. prosinca, 2013.

Knjiga Jarmile Kozak Marinković

Napisao: Ivan Raos

U porostorijama doma Češke besede tijekom prosinca u Zagrebu predstavljena je novoobjavljena knjiga Tradicija i običaji zagrebačkih Čeha, kojoj je nakladnik Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba, a predstavljali su je sveučilišna nastavnica Agneza Szabo i mr.sc. Jaromil Kubiček i autorica Jarmila Kozak Marinković -pritom su večer tradicijske kulture uzveličali glazbenom dopunom mladi glazbenici.

Zapravo oboje vrsnih i uglednih predstavljača osobe su dobro znane zagrebačkoj i hrvatskoj javnosti, kako prof. dr. sc. Agneza Szabo, koja je zaista uglednija hrvatska povjesničarica, a tako i magistar znanosti Jaromil Kubiček, predsjednik Vijeća češke narodne manjine Grada Zagreba.

VACLAV ILI VJENCESLAV

Povjesničarica Agneza je Szabo istakla u svom govoru da je knjiga „pomno sistematizira ukorijenjenost zagrebačkih Čeha u njihovu nezaboravnu, ali i uvijek živu povijesnu tradiciju, kao i običaje koje su oni baštinili od svojih predaka, iz svoje nekadašnje domovine Češke, i koje su uspijevali sačuvati i njegovati također i u novoj domovini Hrvatskoj. Njenim prelistavanjem, svaki će se čitatelj moći uvjeriti, da je upravo napisana knjiga Tradicija i običaji zagrebačkih Čeha izvorno svjedočanstvo o njihovoj identifikaciji i tradicijskim vrjednostima koje su aktualne i danas.“ Sadržaj knjige zaista ozbiljeno predočava povijesnu trajnost, ljepotu, tradiciju i originalnost koju potvrđuje u povjesnomu hodu s hrvatskim vrjednosnim tradicijama (jednako i europskim), iz više razloga a „ponajprije iz razloga što su sve one nastale na kršćanskim civilizacijskim i kulturološkim vrjednosnim temeljima, koje su oba na-roda, i češki i hrvatski, ali i europski, naslijedila još iz doba Rimskoga Carstva, potom i iz vremena primanja kršćanstva, dakako i kasnije.“  A nastavlja „Drago nam je što upravo navedene činjenice potvrđuju i ranosrednjovjekovni povijesni likovi, kao što su slavenski apostoli sv. Ćiril i Metod, također i zaštitnici Europe, ili pak univerzalni kršćanski sveci, kao što su sv. Ivan Nepomuk, zaštitnik Češke i Praga;  zatim sv. Vjenceslav – Václav, zaštitnik češke državnosti i naroda koji se slavi 28. rujna i čiji život ukrašavaju još i prekrasne legende, također i povi-jesnoga značenja, primjerice i ona o vitezovima Blaníka. Tu su i ranokršćanski povijesni likovi, kao što su sv. Katarina, koju je osobito štovao i sam kralj Karlo IV., inače omiljeni če-ški kralj i car Svetog Rimskog Carstva, za kojega se ističe i da je bio vrlo obrazovan.. Spome-nimo i druge istaknute žene, kao što su sv. Barbara, i sv. Lucija ili pak sv. Nikola biskup, koji je i omiljeni svetac češke djece, ali i sve kršćanske djece, također i danas.  Na ove spomendane naslanjaju se i pripreme za blagdan Božića, kao i sam blagdan, kada kršćani slave Isusovo rođenje, danas 25. prosinca, zajedno s prekrasnim običajima u pred-večerje Božića na Badnjak. Među njima je i kićenje božičnoga drvca i još mnogo toga, tradi-cijski osobito vrijednoga, također i na sam Božić. Uz  kršćanske priprave za Božić, u njihovu su žarištu i primjeri sv. kralja Vjenceslava – Václava, prijatelja siromaha koji se osobito brinuo i za njih, ali i za druge, osobito stare i bolesne osobe. Bez sumnje, svi ovi primjeri, a kojih je još mnogo u ovoj knjizi, stavljaju pomno sačuvanu tradiciju i običaje zagrebačkih Čeha i u samo žarište europske kršćanske tradicije i kulture zajedno sa širokim spektrom civilizacijskih vrijednosti koje, kao što znamo, stoje i danas. „

„Knjiga koja je pred nama sastoji se iz dva glavna dijela. Prvi glavni dio temelji se na po-vijesnom prikazu odabranih primjera koji čvrsto stoje na tradiciji i običajima zagrebačkih Čeha, ali u oslonu na dvanaest mjeseci  kalendarske godine i njihovu baštinu, koja se i danas njeguje u zagrebačkih Čeha. O tome vrlo dobro govore i pomno sročeni naslovi ili poglavlja knjige kao što su, primjerice: Novogodišnji običaji u zagrebačkih Čeha, ili Tradicijski običaji i proslave kroz mjesec veljaču,  ili izvorne Mesopustne svečanosti, u čijem su žarištu  Dan sv. Valentina kao i tradicijska Valentinska zabava, ali i Pepelnica kao početak korizmenog vremena. Spomenimo i druge vrjednosne tematske cjeline kao što su  Proljeće u znaku čeških običaja i druženja u koje je uključen i izvorno češki tradicijski običaj „iznošenja Smrtke i dobrodošlica proljeću“, kao i običaji uz blagdan sv. Josipa, potom i kulturološki vrjedna Tradicija i značenje Češkog bala – Český bál, što  je sve vrlo dobro prikazano i s povijesnoga aspekta.“ Stoga  i ostali dijelovi ove knjige ukrašeni su s vrjednim poglavljima „ kao što su  Odabrane teme iz čeških uskršnjih običaja, koji se i danas pomno njeguju zajedno s tradicij-skim običajima bojanja pisanica, kao i značenjem čeških uskršnjih peciva. Spomenimo i izvorno češku Filipojakubskou noc ili Veliku vatru koja svoje korijenje vuče još iz doba starih Kelta, a najavljuje dolazak proljeća. Na ovaj povijesni prikaz, kao i običaje, naslanja se za če-šku tradiciju i znamenito poglavlje Pozdrav proljeću, odnosno Slavlje máje – ukrašenog mla-dog drvca, koje zagrebački Česi slave zajedno sa svojim prijateljima, razumije se  i s onima koji nisu Česi. Tu je i znamenita proslava Majčinog  dana – Svátek matek koja se redovito održava druge nedjelje u svibnju, slično kao i u većine  drugih naroda širom  svijeta.“

Zapravo nije moguće sad navoditi i sva druga bitna poglavlja ove knjige, ipak ćemo spomeniti i Lipanjska druženja s građanima grada Zagreba, ili pak osobito zanimljiva poglavlja kao što su Češke žetvene svečanosti koja nam donose bogatstvo odabranih primjera iz dragocjene baštine češke tradicijske kulture. U njihovu su žarištu i sv. Medard, uz kojega se tradicijski vezuje kad se (najavljuje vrijeme), potom i sv. Ivan Krstitelj, uz kojega se uz druge tradicijske obi-čaje, kao što su „Paljenje Ivanjskih krijesova  – Pálení svatojánských ohňů” vezuje i vrijeme za odlazak u polje i skupljanje ljekovitih i začinskih biljaka, tzv. „svetoivanjskih začina“ – „svatojánské koření“. 

Spomenimo još  i središnje „ljetno“ poglavlje  pod naslovom U žarištu ljetnoga vremena – odmori i hodočašća. Naime, uz tradicijski odmor kao i poznata višestoljetna marijanska ho-dočašća, ponajprije se ističe Blagdan Velike Gospe – Svátek Nanebevzetí Panny Marie sa sla-vnom tisućljetnom tradicijom Marijanskog svetišta u Velehradu. Ističem da upravo i ovo sve-tište po svojim kršćanskim vrijednosnim porukama trajno povezuje i češki i hrvatski narod, ali i cijelu Europu.  Kako i na koje sve načine, uvjeriti će se svaki čitatelj i ovoga  poglavlja.

ČEŠKA BESEDA U ZAGREBU

S pravom svoje mjesto u knjizi nalazi i veliki češki državni praznik koji se slavi svake kalendarske godine 28. listopada, kao  Dan uspostave samostalne Čehoslovačke ili češki: 28. října – Den vzniku samostatného Československa, i njegova je geneza u svojim bitnostima ovdje pomno prikazana. Pomno su zabilježeni i Dani Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba, koji se obilježavaju svake kalendarske godine 14. listopada,  u spomen na dan  osnutka Češke besede Zagreb.  Uz povijest uspostave te svečanosti, navedena su i brojna kulturološka djela, kao i knjige u nakladi ove danas renomirane ustanove. Sve u svemu u dojmljivo se u povijesnom prikazu govori o nastanku Češke besede Zagreb, koja je  osnovana 1874. Godine, kao (kulturno i prosvjetno društvo Čeha u Zagrebu). Njezini su članovi su pripadnici češke narodne manjine „odnosno građani češkog podrijetla, ali  i ostali građani Grada Zagreba i okolice koji prihvaćaju Statut Češke besede, udruge koja uz ostale kulturološke vrjednosti njeguje češki jezik, pismo i običaje češke manjine u Republici Hrvatskoj“.  Dok drugi dio knjige sadrži autoričine spoznaje o kulinarskoj baštini zagrebačkih Čeha, a koje baš nimalo ne zaostaju za europskim specijalitetima (ipak imaju svoje osobite specifičnosti). Koje se dokazuju na prigodnim blagdanima, obiteljskim i drugim svečanostima. Autorica knjige pomno je sistematizirala a pritom nastojala prikazati spoznaje i naputke „načine njihove pripreme iz pisanih rece-pata kojima također pripada iznimna tradicijska vrjednost“, izrazito češke kulinarske baštine.

Pritom ističe „knjiga je ukrašena pomno odabranim likovnim prilozima koji daju doda-tnu dokumentiranu vrjednost cjelokupnom sadržaju ove vrjedne knjige. Također ističem da je autorica ove knjige gospođa Jarmila Kozak Marinković uložila u prikupljanje svekolike građe, kao i njeno uobličavanje, doista mnogo znanja i truda. Ali su uz autoricu, također vrlo mnogo znanja i truda, osobito u suradničkom smislu uložili su i članovi Uredništva ove knjige: gospodin Jaromil Kubiček, predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba i gospodin Juraj Bahnik, predsjednik Češke besede Zagreb. Bez njihova znanja i erudicije, kao i strpljivosti, ali i upornoga rada, ova knjiga ne bi mogla ugledati „svjetlo dana“  i ne bi mogla biti ono što jest – vrijedna knjiga koja s pravom nosi zanimljiv, pa ako hoćemo i izazovan naslov  Tradicija i običaji zagrebačkih Čeha.“ Zato s ponosom u svom opširnom govoru na predstavljanju i znalački sročenom prdgovoru recezentica dr. sc. Agneza Szabo čestita svima suradnicima ove vrjedne knjige, a čitateljima želi radosno i korisno čitanje.

Predstavljač mr.sc. Jaromil je Kubiček pomno isčitavao radne tekstove ovog autoričinog djela tijekom njegovog nastajanja, pa i onda kad je dobivalo konačne obrise „neprestano sam razmišljao na koji način i u kojem opsegu bi zapravo trebalo predočiti  čitatelju ove  knjige svu veličinu s ljubavi posvećenog vremena, napora, energije i domoljubnog nadahnuća koje su generacije zagrebačkih Čeha okupljene oko svoje  udruge – „majčice“ Besede, unosile u  očuvanje tradicija  i običaja  koje su iz „stare domovine“ Češke donijeli sa sobom njihovi preci. Zagrebačka sredina u odnosu na sve ostale u kojima u većem ili manjem broju obitavaju pripadnci češke nacionalne manjine u Hrvatskoj  po svemu je specifična i „lakše ranjiva“ u očuvanju svoje samobitnosti. Naime, u prošlosti je vrlo često bila  prinuđena djelovati i u nepovoljnim uvjetima, te  izložena mnogo jačim asimilacijskim pritiscima u odnosu na manje gradske ili ruralne sredine. Zbog svega navedenog, broj zagrebačkih Čeha se rapidno smanjivao prigodom svakog  desetogodišnjeg popisa stanovništva.“

835 ČEHA U ZAGREBU

Ipak kao darak za božićne i novogodišnje blagdane odjeknula je u prostorima Češkog narodnog doma u Zagreba vijest koju je objavio Državni ured za statistiku 17. prosinca 2012. (rezultati popisa stanovništva Republike Hrvatske, iz travnja 2011.). „Tih dvadeset mjeseci isčekivanja rezultata činilo se zagrebačkim Česima kao čitava vječnost, jer  se temeljem tih rezultata upravo trebala očitovati i preispitati učinkovitost višegodišnjeg zajedničkog i predanog rada Češke besede Zagreb i Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba na učvršćivanju češkog nacionalnog identiteta u Zagrebu. I…. trud se napokon isplatio. Nakon nekoliko desetljeća zabrinjavajuće stagnacije, broj pripadnika češke nacionalne manjine u Zagrebu se povećao za neveliki broj – za 22 pripadnika, s broja 813  2001. godine na 835 pripadnika 2011. godine. To je zaista malen „korak“ u povećanju apsolutnog broja, ali u našem poimanju važnosti zaustavljanja stagnacije broja Čeha  taj „korak“ imao je isti značaj kao u rečenici koju je izrekao čovječanstvu Neil Armstrong  1969. godine nakon aluniranja svemirskog broda Apollo 11 i nekoliko ostvarenih koraka po Mjesečevoj površini: „Ovo je malen korak za čovjeka, ali velik za čovječanstvo.“ Ako parafraziramo njegove tada izrečene riječi, one bi u našem slučaju trebale glasiti: „Ovo je malen korak u povećanju broja zagrebačkih Čeha, ali važan za budućnost i opstojnost  njihovog nacionalnog identiteta u hrvatskoj metropoli, Gradu Zagrebu“. Zahvaljujući takvom rezultatu popisa, pomakao se i broj Čeha u ukupnom poretku među  ukupno 22 nacionalne manjine u Gradu Zagrebu s devetog na osmo mjesto po brojnosti. Isto tako, Grad Zagreb kao županija druga je po veličini „aglomeracija“ Čeha u Republici Hrvatskoj, nakon Bjelovarsko-bilogorske županije s 6.287 Čeha. Ako ulazimo još detaljnije u  statističku analizu, Zagreb se po brojnosti Čeha nalazi na četvrtom mjestu među gradovima – općinama u kojima žive Česi u Hrvatskoj, iza Grada Daruvara s 2485, Općine Končanica s 1110 i Grada Grubišnog Polja  s 1109 pripadnika češke nacionalne manjine.“

Zapravo Kubiček je uvjeren da će nakon ovog, pomalo podužeg uvoda čitatelj ove knjige spoznati zašto se Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba odlučilo u suradnji s autoricom Jarmilom Kozak Marinković objaviti ovu knjigu (s ovim naslovom i  ovakvog sadržaja). Knjiga je inače  sedmi naslov objavljen sa strane Vijeća i četvrti u ediciji Česi Zagrebu- Zagreb Česima, osnovanoj 2009. godine. Vijeće je objavljuje u prigodi ovogodišnjeg obilježavanja svoje desete godišnjice djelovanja i ususret obilježavanju 140. godišnjice osnutka Češke besede Zagreb (najstarije udruge Čeha u Hrvatskoj), i jedne od najstarijih u Europi –  koju će proslaviti 2014. godine.

Knjiga Tradicija i običaji zagrebačkih Čeha po svojoj je koncepciji a sadržajno je višeslojan i specifičan uradak, a tako je strukturirana da uspijeva „obraniti“ razlog zašto se u njemu posebno naglašavaju tradicija i običaji zagrebačkih Čeha.  „Česi su se na područje današnje Republike Hrvatske počeli organizirano doseljavati koncem 18. stoljeća s geografski relativno širokog područja – od krajnjeg sjeverozapada Češke do  sjeveroistoka Moravske. Češki doseljenici su sa sobom „donosili“ svoje lokalne običaje i narječja češkog jezika.  Naselili su se pretežito na području današnje Bjelovarsko-bilogorske, Sisačko-moslavačke, Požeško-slavonske i Brodsko-posavske županije. U Zagreb su se najintenzivnije doseljavali sredinom 19. Stoljeća, ali i kasnije, kada se grad  sve više razvija u kulturnom i gospodarskom smislu. Naseljavali su ga tada pretežito činovnici, glazbenici, glumci, novinari, sportaši, gospodarstvenici, liječnici i sveučilišni profesori. Razvojem gospodarstva i industrije u 20. Stoljeću, a posebno nakon Drugog svjetskog rata, sve je veći priljev Čeha iz ostalih krajeva Hrvatske u Zagreb, jer su u njemu nalazili zaposlenje i nastanili se u njemu nakon završenog školovanja. Društveni život zagrebačkih Čeha odvijao se po tradiciji u Češkoj besedi. Zbog specifičnosti urbanog života i raznolikih običaja koje su novodoseljeni Česi sa sobom donijeli, stvorila se u zagrebačkoj češkoj zajednici specifična subkultura koju se može smatrati kolijevkom njegovanja baštine i običaja Čeha u Hrvatskoj.