TOMAŠEVIĆ OD BRITANSKE STIPENDIJE KEŠIRAO STAN OD 600 TISUĆA KUNA, A BORIĆ OD BANDIĆA DOBILA STAN NA DOLCUI
23. svibnja, 2021.Novce nije mogao uštedjeti od stipendije koja mu je jedva pokrivala troškove života. Postavlja se pitanje porijekla keša kojim je financirao kupnju svoga prvog stana? Ako Tomašević se deklarativnog zauzimanja za transparentnost želi preći na stvarnu transparentnost neka prvo pokaže vlastite račune i porijeklo love pa će opravdati povjerenje svih koji su mu dali glas u prvom krugu izbora za zagrebačkog gradonačelnika
IZVOR: www.imperijal.net
U imovinsku karticu Tomašević je upisao stan od 39 m2 koji je kupio gotovinom. U rubrici način stjecanja stavio je: ‘Kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada, kupnjom od drugih izvora dohotka, kupnjom od imovine i imovinskih prava, prodajom imovine‘. U tom stanu registrirao je i stranku Zagreb je naš a njegova supruga Iva Mertić Tomašević obrt Omček preko kojeg pruža usluge kao trenerica joge. Postavlja se pitanje kako je mlađahni aktivist civilnog društva zaradio 600.000 kuna do svoje 32 godine.
Pogledamo li Tomaševićevu biografiju vidjet ćemo kako je od 2007. do 2012. bio predsjednik Zelene akcije. Ta se udruga obilato financirala iz višemilijunskih ali i donacija iz proračuna RH. Tomašević zasigurno nije mogao računati na financijsku pomoć svojih roditelja u godini kada je kupovao stan u kešu. Naime, kao što smo objavili u prethodnom članku njegovi roditelji Ivanka i Smiljan Tomašević imali su hipotekarni kredit od 35.000 eura kode Zabe koji je izbrisan 2018. iz vlasničkog lista.
Dakle, u to su vrijeme otplaćivali svoju kuću katnicu u Zaprešiću 2013. kada su donirali HDZ-u ukupnom iznosu od 10.000 kn. Zato Tomašević u rubrici stjecanje imovine nije ni mogao staviti kao izvor novčani dar obitelji i slično. Prije kupnje tog stana Tomašević je imao adresu u Cerničkoj 31 u Zagrebu. Vlasnici stambenog objekta na toj adresi u spomenuto vrijeme bili su članovi obitelji Husedžinović. Među njima i Feđa Husedžinović koji je osnivač tvrtke Zeleni globus. Sada je na toj adresi višekatnica.
Očito Tomašević nije bio vlasnik stana u Cerničkoj ulici. Zanimljiv podatak pronašli smo u vlasničkom listu zgrade u Valjavčevoj u kojoj je Tomašević vlasnik stana i gdje je registrirao svoju stranku Zageb je naš. Naime, jedan stan posjedovao je konorverzni hrvatski kamatar Miro Čalušić koji je proglašen mrtvim ali u taj podatak sumnjaju službena tijela pa se postupak protiv njega vodi i dalje. Potkraj travnja objavljeno je kako će hrvatsko pravosuđe suditi mrtvacu jer su njegove žrtve uvjerene kako je inscenirao vlastitu smrt da izbjegne odgovornost.
Tako će na sudu biti Čalušićev otac Frano koji je nasljednik imovine svoga sina za kojeg se eto ne može sa sigurnošću reći niti da je živ niti da je mrtav. Stan Čalušića je u prizemlju za razliku od Tomaševićevog koji je na drugom katu. Prema podacima koje smo pronašli u vlasničkom listu kandidat za zagrebačkog gradonačelnika upisao se kao vlasnik u svibnju 2014. godine a stan je kupio 30. travnja 2014. od Biserke Jermić. Stan se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, smočnice i hodnika.
Britanska stipendija
Prije kupnje tog stana Tomašević je dakle mogao imati prihode u Zelenoj akciji ali primati i druge honorare ili dnevnice. No, postavlja se pitanje je li u svojim poreznim prijavama navodio prihode koji su u korelaciji s navedenom vrijednosti uloženom u stan. U njegovoj službenoj biografiji piše sljedeće za godine 2012. – 2013.: ‘Nakon što je završio preddiplomski i diplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, odlazi na Sveučilište u Cambridgeu zahvaljujući britanskoj stipendiji Chevening i stipendiji sveučilišta Cambridge Overseas Trust. Na tamošnjem Odsjeku za geografiju kao jedan od najboljih studenata završio je magisterij iz područja okoliša, društva i razvoja, a magistarski rad je obranio na temu održivog razvoja gradova’.
Tomašević je pisao o tim danima te naveo kako studenti žive skromno u kampusu te imaju možda za nijansu bolje obroke od studentskim menzama kod nas. Tako je na portalu Srednja.hr dostupan članak iz rujna 2013. u kojem piše: ‘Mnogi hrvatski studenti sanjaju o pohađanju fakulteta na prestižnom britanskom Sveučilištu u Cambridgeu, a bivšem studentu FPZG-a Tomislavu Tomaševiću je to pošlo za rukom. Nakon što je završio preddiplomski i diplomski studij politologije na spomenutom fakultetu, prijavio se za Chevening stipendiju koju nudi britansko veleposlanstvo te dobivši istu, poslao prijavu na četiri studija u Velikoj Britaniji. Kada je doznao da je upao na sva četiri, odlučio je upisati studij okoloIša, društva i razvoja na geografskom fakultetu u Cambridgeu.
Podijelio je s nama svoju priču te otkrio je li mu protekla godina studija izgledala kao na engleskim filmovima za mlade. Svi koji upišu studij u Britaniji, moraju izvaditi studentsku vizu, a upravo je ona bila prepreka Tomislavu da nađe studentski posao. Međunarodna viza ograničava broj sati koliko studenti mogu obavljati neki posao, a kako je dobivao stipendiju, ističe da nije imao mogućnost zaposlenja. Za skroman studentski život potrebno oko 8 000 kuna. S obzirom da je Chevening stipednija bila dostatna za sve troškove studiranja, kao i sami put, dobivši financijsku potporu i od strane zaklade – Cambridge Overseas Trust (COT), Tomislavovo studiranje pokrila su ta dva izvora po pola‘ – objavljeno je na Srednja.hr.
Dakle, novce nije mogao uštedjeti od stipendije koja mu je jedva pokrivala troškove života. Postavlja se pitanje porijekla keša kojim je financirao kupnju svoga prvog stana? Ako Tomašević se deklarativnog zauzimanja za transparentnost želi preći na stvarnu transparentnost neka prvo pokaže vlastite račune i porijeklo love pa će opravdati povjerenje svih koji su mu dali glas u prvom krugu izbora za zagrebačkog gradonačelnika.
Zagorkin stan na Dolcu
Na zagrebačkom Dolcu 8 nalazi se otmjeno uređen stan s mnoštvom umjetničkih djela koji je pripadao najslavnijoj hrvatskoj književnici Mariji Jurić Zagorki. Taj je stan odlukom gradonačelnika Milana Bandića dodijeljen 22. siječnja 2014. Centru za ženske studije kojeg vodi Radojka – Rada Borić. Stan površine 134,12 m2 nalazi se na prvom katu ulične zgrade u samom srcu Zagreba. Centar za ženske studije upisan je u registar udruga 29. srpnja 1998. a u registar neprofitnih organizacija 10. kolovoza 2009. Na web stranici piše kako udruga provodi razne projekte a na prvom mjestu piše ‘Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke – kreiranje Stalnog postava i programa, upravljanje stanom i stvaranje Zbirke MJ Zagorka….’
Upisano je i kako su ostvarene financijske potpore: iz EU fondova, državnog proračuna, proračuna Grada Zagreba i od drugog inozemnog javnog ili privatnog donatora. Na web stranici Grada Zagreba navedeno je kako će Centar za ženske studije ‘Prostor će koristiti za provođenje kulturnih, znanstvenih, umjetničkih programa u vezi s istraživanjem i promocijom života i rada Marije Jurić Zagorke, te provođenje drugih kulturno – obrazovnih programa‘. Zapisano je i sljedeće: ‘Provedenim očevidom utvrđeno je da Udruga koristi prostor’.
To znači da je udruga Rade Borić i prije nego što je osmislila projekt Zagorka već bila korisnik navedenog prostora u vlasništvu Grada Zagreba. Ugovor je sklopljen ‘na određeno vrijeme od 5 godina, koji se neće moći produžiti bez provođenja javnog natječaja‘. Na web stranici koju je kreirao Centar za ženske studije zagorka.net piše: ‘Posjetite Zagorkin stan! Očekuje vas stalni postav Memorijalne zbirke Zagorka – možete vidjeti Zagorkin namještaj, pisaći stroj na kojem je otipkala najnapetije stranice svojih romana, stara i nova izdanja njezinih knjiga i još mnogo toga...’. Navodi se kako je Zagorkin stan otvoren za individualne posjete četvrtkom od 11 do 19 sati a za grupne posjete obvezna je prethodna najava.
Foto galerija otkriva kako je Zagorkin memorijalni stan impresivno mjesto za udomljavanje jedne udruge – konkretno Borićkine. Lideri Možemo kredibilitet građana gradili su na otporu Bandiću i bandićizmu kao modelu vladanja. Netko bi pomislio kako su oni ostali po strani kada su se dijelili gradski prostori i stotine tisuća kuna iz gradskog zagrebačkog proračuna. No, iste godine kada je Bandić Borićkinoj udruzi dodijelio memorijalni Zagorkin stan od 135 m2 bio je i financijski galantan. Tako je kao gradonačelnik Zagreba, 14. listopada 2014., potpisao zaključak kojim je dodijelio 170.000 kuna preko Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport i to za sufinanciranje programa i aktivnosti podupiranja ženske kulture u 2014. godine.
No, Centar za ženske studije nije ostao uskraćen ni novaca iz državnog proračuna RH. Tako je HDZ-ova ministrica kulture 18. srpnja 2018. Nina Obuljen Koržinek potpisala odluku o financiranju, odnosno dodjeli bespovratnih sredstava Centru za ženske studije i lokalnoj akcijskoj grupi Zagorje – Sutla iz Zagorskih Sela za projekt ‘Za BITI +54 – Na Zagorkinom tragu: baština i inovativnost” u maksimalnom iznosu prihvatljivih troškova od 695.319,93 kuna. Rada Borić je izvršna direktorica Centra za ženske studije ali i zaštitni znak te udruge. Svojim punim imenom Radojka, s kojim je izašla na izbore 2017. i postala gradska zastupnica u Zagrebačkoj skupštini potpisala je statut Centra za ženske studije koji je deponiran u registru udruga.
Zanimljivo je kako je kao likvidator te Borićkine udruge naveden Centar za žene žrtve rata – Rosa. Ovlaštene osobe te udruge su Nela Pamuković, Neva Tolle i Adriana Bego. No, pogledamo li u imovinsku karticu Rade Borić tamo žemo pronaći kako je ona članica i te udruge ali i brojnih drugih udruga. Tako je vidljivo kako je članica splitske Kordinacije ženskih grupa – Seka, zatim članica je udruge koja egzistira na njezinoj kućnoj adresi u zagrebačkoj ulici Hrgovići na Jarunu a koja se zove Nova – udruga za demokratizaciju i održivi razvoj te još jedne Intermundia – udruženje za prostorne prakse. Na mozaikveza.hr vidljivo je kako je Borićka zastupnica i likvidatorica udruge Nova.
Borićka je bila direktorica u tvrtci Moderata consulting ali sada je jedini vlasnik i direktor njezin suprug Nenad Klapčić. Tvrtka egzistira u njihovom stanu na Jarunu. Borićka je u imovinskoj kartici navela kako je i članica udruge Futurist. Zanimljivo je kako i ta udruga egzistira na njezinoj kućnoj adresi. Puni naziv te udruge je: Forum za unaprjeđivanje transformacijskog upravljanja razvojem institucija i sustava. Ta je udruga osnovana u travnju 2010. Zastupnik Futurista je Nenad Klapčić, inače jedan od osnivača IDS-a. Borićka je navela kako je u toj udruzi od 2015. Zanimljivu tužbu podigla je udruga Futurist. Nazvala je kompliciranim dugačkim nazivom vjerojatno kako bi stvorila efekt uvjerljivosti kod nadležnog tijela – Županijskog suda u Zagrebu.
Tužba je nazvana ‘udružna tužba zbog provođenja teže – ponovljene i produljene neizravne diskriminacije na osnovi društvenog položaja?. Podignuta je 24. siječnja 2016. godine. U uvodu piše i: ‘Istoga dana s iniciranjem ove tužbe, tužitelj dostavom ove tužbe poziva tuženike da se izjasne prihvaćaju li pokretanje postupka mirenja s tužiteljem, čemu istječe rok temeljem Zakona o mirenju 9. veljače 2016. Ne dobije li tužitelj od tuženika – obavijest o prihvaćanju pokretanja postupka mirenja kod od tužitelja predloženog izmiritelja pri Centru za mirenje HOK-a ...’.
Dalje u tekstu piše kako Udruga FUTURIST – Forum za unaprjeđivanje transformacijskog upravljanja razvojem institucija i sustava podnosi ‘tužbu u ime zaposlenih (stručnih savjetnika, stručnih suradnika i drugih zaposlenih) u HOK-u, područnim obrtničkim komorama i udruženjima obrtnika (ukupno oko 240 osoba); kolateralnu korist od okončanja postupka temeljem ove tužbe u korist tužitelja ima i oko 80.000 obrtnika, odnosno oko 180.000 ljudi u Hrvatskoj (obrtnici i njihovi radnici zajedno)‘. Iz tužbe je vidljivo kako se Futurist pokušavao nametnuti kao antikorupcijski faktor što je vidljivo iz sljedeće formulacije ‘FUTURIST – Antikorupcijski Tim posebno se zalaže za transparentnost upravljanja, poslovanja i djelovanja obrtničkog komorskog sustava’.
No, postavlja se pitanje je li udruga Futurist uopće imala punomoć obrtnika koje je želejla predstavljati tom tužbom ili se samoproglasila njihovim zastupnikom i podigla fantomsku tužbu. U Imovinskoj kartici Borićka je navela kako je od svibnja 2016. do srpnja 2020., dakle prije ulaska u Sabor, bila zapsolena kao savjetnica u Futuristu. Među supružnicima Borić – Klapčić očito postoji mrtva utrka u broju udruga preko kojih djeluju. Tako je Klapčić zastupnik udruge Kongres službenika za informiranje. Klapčić je čak bio i član Transnacionalne radikalne stranke u kojoj su bili i Zdravko Tomac i Tereza Ganza Aras i Milivoj Kujundžić.
Očito se od silnih obveza i skoka iz jedne udrugu u drugu Borićka poprilično umorila proteklih godina. Iskopali smo jedan detalj koji ilustrira kako je dva puta izgubila osobnu pa je morala poduzeti poništenje preko Narodnih novina. Na kraju spomenimo kako Rada Borić nije odlikovana od Tuđmana kao što su to Urša Raukar i Vili Matula – druge dvije uzdanice Možemo o čemu smo objavili zasebni članak. No, ni nju nije mimoišlo odlikovanje.
Primila ga je u mandatu predsjednika Ive Josipovića. Odlikovana je ‘redom hrvatskog pletera, za osobiti doprinos u promicanju i zaštiti ženskih prava u Republici Hrvatskoj, zemljama regije i na području Europske unije, višegodišnji doprinos u borbi protiv nasilja nad ženama te u radu sa žrtvama ratnih silovanja‘. Tu je odluku Josipović potpisao u srpnju 2013. Tako je Rada prvo dobila odličje od Ive Josipovića a potom su prema njoj široke ruke i galantni na račun gradskog i državnog proračuna bili i Milan Bandić i HDZ-ova Nina Obuljen Koržinek. Zar ne kažu – tko umije njemu dvije. T
2 komentara
Uskoči u raspravuRadojka je odlikovana od Josipovića a ne od Tuđmana. Tako bar piše u tekstu…
hvala, ispravit ćemo