GLAVNE TEME PRENOSIMO

ŠVEDSKA DRŽAVA OVODOBNIH ROCKEFELLERA

9. lipnja, 2025.

Svako zdravo gospodarstvo mora poticati stvaranje bogatstva, osobito u najproduktivnijim sektorima jer je ravnoteža ključna. Previše bogatstva na vrhu, koncentriranog u rukama nekoliko pogrješnih milijardera, stavlja državu u rizik od političkih preokreta ili promjena u politici. Švedska je trenutno plodno tlo za takvu vrstu nemira

Priredio: Franjo Dobrović/ Financial Times

Svake godine provodim analizu Forbesovih popisa bogataša kako bi se uočile države u kojima bogatstvo milijardera naglo raste u odnosu na BDP, koncentrira se u obiteljskim carstvima ili se skuplja u “lošim” industrijama koje su poznatije po korupciji nego po produktivnosti. Za pretpostaviti je da države s najekstremnijim odstupanjima imaju najveći rizik od antikapitalističke pobune, za Financial Times piše Ruchir Sharma.

Ove godine znakovi upozorenja prije svega upućuju na Švedsku. Iako je mnogi progresivci još uvijek vide kao socijalni raj, Švedska je zabilježila porast bogatstva milijardera za četiri postotna boda na 31 posto BDP-a, što je najveće povećanje i najviša razina među 20 glavnih gospodarstava u analizi.

Švedska ima 45 milijardera, otprilike 1,5 puta više po glavi stanovnika nego SAD, za koji se često kaže da proživljava novo zlatno doba. Najbogatiji Amerikanac svih razdoblja bio je John D. Rockefeller oko 1910. godine, kada je njegovo bogatstvo premašilo 1,5 posto BDP-a.

Uravnotežena klasa milijardera

Danas nijedan Amerikanac nije ni blizu tog udjela. Država ovodobnih Rockefellera je Švedska, sa sedam magnata čije bogatstvo u odnosu na BDP njihove države nadmašuje ono kojeg je Rockefeller posjedovao na svojem vrhuncu.

Funkcionalno gospodarstvo stvara uravnoteženu klasu milijardera, s više “dobrog” bogatstva iz industrija poput tehnologije ili proizvodnje nego “lošeg” bogatstva iz sektora poput nekretnina ili sirovina. Ne znači to da su nekretnine ili sirovine inherentno loše. Ali one manje pridonose produktivnosti i manje je vjerojatno da će uživati široko društveno poštovanje, primjerice nego automobili ili softver.

U Švedskoj broj “dobrih” milijardera dvostruko je manji od broja “loših”. Unatoč tome što se država istaknula kao rasadnik tehnologijskih poduzetnika, samo trojica su dospjela na Forbesovu listu. Sa svega 12 posto, udio “dobrog” bogatstva milijardera treći je najniži među 10 vodećih razvijenih država.

Švedska je počela poticati stvaranje bogatstva nakon neuspjeha poslijeratnog eksperimenta s neograničenim socijalnim državnim intervencionizmom. Visoki porezi tjerali su slavne osobe i industrijalce iz države, čime je Švedska gubila mnogo više bogatstva nego što je prikupljala kroz prihode. Financijske krize početkom 90-ih godina natjerale su Švedsku da preispita svoju privrženost socijalizmu.

Švedska nije ukinula besplatnu izobrazbu i zdravstvenu skrb, koji se financiraju visokim porezima na dohodak. Ali je smanjila socijalnu državu te istodobno ukinula ili snizila poreze na bogatstvo, nasljedstvo, korporacije i nekretnine.

Bogatstvo proizašlo iz nasljedstva

Početkom 2000-ih superbogati više nisu napuštali državni prostor. Danas dominiraju. Gotovo 70 posto bogatstva švedskih milijardera dolazi iz nasljedstva, što je treći najveći udio na mojoj listi, iza Francuske i Njemačke, nastavlja Sharma.

Švedska nije jedina velika socijalna država koja je tijekom proteklih 10 godina doživjela procvat milijardera – tu spada i Francuska – ali svaka ima svoje posebne neravnoteže. Švedska se suočava s neravnomjernim porezima i jeftinim novcem. Država znatno manje oporezuje kapital nego plaće, a katkad kapital oporezuje regresivno.

Godišnja pristojba za vlasnike nekretnina ograničena je na manje od 1000 eura, što je velika pogodnost za bogate. Švedska je također držala kamatne stope znatno ispod europskog prosjeka, a niske stope obično napuhuju cijene imovine, dok bogatima olakšavaju zaduživanje za stvaranje dodatnog bogatstva.

Na zadnjim izborima politički bijes bio je usmjeren na imigrante i kriminal, a ne na nejednakost. Mnoge vodeće poslovne obitelji poznatije su po tome što daruju nego što se razmeću svojim bogatstvom, što dijelom objašnjava zašto su izbjegle političke napade. Kompozitni rang Švedske prema trima pokazateljima milijardera sada je najgori od 20 država koje pratimo i to nije dobar znak.

Počeli smo provoditi ove analize 2010. godine, piše Sharma za Financial Times, kada je procvat “loših” milijardera u Indiji doveo do otpora prema stvaranju bogatstva koji je bio dovoljno jak da uspori poslovnu aktivnost općenito.

Poticati stvaranje bogatstva

Tijekom sljedećeg desetljeća loši rezultati na pokazateljima o milijarderima najavljivali su pobune diljem svijeta, uključujući Čile, prije nego što su 2019. izbili masovni neredi protiv društvene nejednakosti, i Francusku, prije nego što su 2023. izbili prosvjedi s parolom “oporezuj bogate”. Pariški prosvjedi ciljali su najbogatije milijardere imenom i prezimenom.

Te klasne pobune mogu se zapaliti poput požara u grmlju, mijenjajući se s političkim vjetrovima. Kako je švedski ekonomist Johan Norberg opisao svoju domovinu, to je nacija “ekstrema”, sklona ignoriranju gorućih problema “dok ne postanu preveliki da bi se zanemarili i svi u istom trenutku promijene mišljenje”.

Svako zdravo gospodarstvo mora poticati stvaranje bogatstva, osobito u najproduktivnijim sektorima jer je ravnoteža ključna. Previše bogatstva na vrhu, koncentriranog u rukama nekoliko pogrješnih milijardera, stavlja državu u rizik od političkih preokreta ili promjena u politici. Švedska je trenutno plodno tlo za takvu vrstu nemira. T