Čim prava na vodu postanu tokeni, načelno se otvaraju vrata financijskom svijetu u kojem više ne sudjeluju samo poljoprivrednici, općine i opskrbljivači, nego i investitori te drugi sudionici tržišta koje zanima manipuliranje i profit.
Zanimljiv primjer iz Dubaija. Državno podržani Dubai Multi Commodities Centre dogovorio je s Aqua-Indexom razvoj digitalnog tokena koji bi trebao biti pokriven verificiranim zalihama slatke vode. Dakle, više nije riječ samo o tome da se potrošnja vode digitalno obračunava. Fizički postojeći
Napisao: Franjo Dobrović
Ono o čemu se prije nekoliko godina na Svjetskom gospodarskom forumu raspravljalo kao o modelu budućnosti danas poprima konkretne oblike: prava na vodu digitaliziraju se, omogućuje se njihova trgovina putem blockchaina te se u među trenutku pretvaraju i u tokene. Aktualni članak ZeroHedgea na osnovu nekoliko primjera pokazuje koliko je taj razvoj već uznapredovao.
World Economic Forum već se prije bavio pitanjem kako bi se voda mogla gospodarski vrjednovati, opremiti jasno definiranim pravima uporabe i iskorištavanja i raspoređivati putem tržišta. Kasnije je tome dodana tehnička infrastruktura.
Prava na uporabu
WEF je 2018. izričito naveo da bi blockchain mogao omogućiti trgovanje pravima na vodu. Poljoprivrednici unutar jednog vodnog sliva mogli bi međusobno izravno trgovati svojim dodijeljenim količinama vode na osnovu godišnjih ili mjesečnih podataka, tržišnih cijena i vremsko meteoroloških prognoza. Koncept je, prema WEF-u, nastao na radionicama i sastancima njegove Global Water Initiative, zajedno sa stručnjacima, poduzetnicima i razvijateljima tehnologije.
Godine 2021. model je postao još konkretniji. Na platformi WEF-a već su bila opisana prava na uporabu i korištenje vode, prava na skladištenje i isporuku, terminski ugovori, call-opcije, vodni krediti, pa čak i terminski ugovori na vodu kao sastavni dijelovi postojećih odnosno budućih tržišta vode. Tehnologija distribuiranog registra trebala je pomoći da ta tržišta postanu učinkovitija i transparentnija.
Godine 2025. uslijedio je sljedeći korak u obliku izvješća „Water Futures“, izrađenog zajedno s McKinseyjem. U njemu se izričito navodi da su odgovarajući mehanizmi za određivanje cijene vode bitni „stepping stones towards the creation of water markets“ – koraci prema stvaranju tržišta vode. Pri čemu bi cijena trebala odražavati troškove, ponudu i potražnju, kao i širu vrijednost ciklusa vode.
Crvena nit teško je ne uočiti:
Evidentirati vodu → definirati prava uporabe i iskorištavanja → odrediti cijenu vode → omogućiti trgovanje pravima → primijeniti blockchain → od toga stvoriti digitalnu imovinu.
I baš smo došli do te zadnje točke.
Primjer iz Dubaija
ZeroHedge ukazuje na posebno zanimljiv primjer iz Dubaija. Državno podržani Dubai Multi Commodities Centre dogovorio je s Aqua-Indexom razvoj digitalnog tokena koji bi trebao biti pokriven verificiranim zalihama slatke vode. Dakle, više nije riječ samo o tome da se potrošnja vode digitalno obračunava. Fizički postojeći temelj života postaje osnova digitalnog financijskog proizvoda.
I Chainlink već detaljno opisuje kako se prava na vodu i krediti za uštedu vode mogu tokenizirati. Pri tom se mjerni podaci mogu povezati s blockchain sustavima, tako da se prava odnosno krediti mogu digitalno verificirati, a zatim prenositi ili njima trgovati.
Najprije izmjeriti, a zatim digitalno upravljati ZeroHedge navodi još jedan primjer: u SAD-u se podzemne vode kartiraju iz zraka. Kalifornijski Department of Water Resources za to koristi takozvane Airborne Electromagnetic Surveys. Helikopteri lete s velikim elektromagnetskim mjernim sustavima iznad pojedinih područja te izrađuju detaljne prikaze geoloških struktura i podzemnih spremnika vode. Samo mjerenje službeno služi boljem upravljanju podzemnim vodama; ZeroHedge ga tumači kao jedan od elemenata šireg sustava digitalnog upravljanja vodom.
Oracle Utilities, prema materijalu na koji se ZeroHedge poziva, obrađuje podatke s više od 100 milijuna mjernih uređaja diljem svijeta. Ovodobni sustavi mogu prepoznavati obrasce potrošnje, navodnjavanje i curenja te opskrbljivačima pružati sve detaljnije informacije o upotrebi. Sve to zajedno stvara infrastrukturu koja tehnički omogućuje ono što je prije nekoliko desetljeća bilo gotovo nezamislivo: ucrtati izvore vode, evidentirati raspoložive količine, mjeriti individualnu potrošnju, digitalno dodjeljivati prava uporabe i iskorištavanja i ta prava naposljetku trgovati na digitalnim tržištima.
Od javnog dobra do financijskog proizvoda
Zagovornici tvrde da takva tržišta ni na koji način ne bi privatizirala vodu. I na platformi WEF-a izričito se naglašava da se ne prodaje sama voda, nego prava na upotrebu i iskorištavnje vode koja dodjeljuje država. Međutim baš tu počinje ključno političko pitanje.
Kakvu korist ima stanovništvo ako voda formalno ostaje javna, dok se prava na njezino crpljenje, skladištenje ili uporaba i iskorištavanje određuju cijenom i postaju predmet trgovanja?
Onaj tko kontrolira prava iskorištavanja i uporabe možda ne posjeduje rijeku, jezero ili podzemne vode – ali kontrolira gospodarski pristup njima.
A čim prava na vodu postanu tokeni, načelno se otvaraju vrata financijskom svijetu u kojem više ne sudjeluju samo poljoprivrednici, općine i opskrbljivači, nego i investitori te drugi sudionici tržišta koje zanima manipuliranje i profit.
WEF danas i sam opisuje Civic Ledger kao tvrtku koja radi na „digitalization of water rights and credits“ i na „water markets of tomorrow“.
Makar nije potrebno prihvatiti svaki ZeroHedgeov zaključak. Iako tvrdnju da se suše namjerno izazivaju i ostvaruju programski izvođenim Chemtrails i HAARP vrjemsko meteorolgijskim manipulacijom kako bi se nestašica vode potom koristila kao opravdanje za tokenizaciju nije potkrijepljena izvorima predočenima u članku.
Eto i ove godine tijekom ljeta gledamo kako nas potkupljeni znanstvenici i vladini dužnosnici kao uvjeravaju da se vodostaj čak i najvećih europskih rijeka (poput Dunava) i jezera spustio na rekordne nizine zbog koje kakvih lažnih promidžbenih izmislica i dosjetki kojima se Komisijini i državni dužnosnici kao i europski zastupnici redovito služe kako bi što uvjerljivije zastrašivali i plašili Europljane, ni ne želeći čuti istinu, ni što se krije iza toga.
Naravno da i ovoljetno isparavanje vode iz Dunava i drugih manjih rijeka poput Drave i jezera nije slučajno, nego se organizirano na uobičajen programski način izvodi, kako bi se riječni ili jezerski vodostaji na određenom području sveprimjetno smanjivali – čime se slikovito izaziva panika i strah među europskim narodima i stanovništvom, zastupnicima i dužnosnicima koji ionako ništa o svemu tome ne znaju ili vrlo malo toga, nego kako dužnosnici EK, EU ili vlada promidžbenim proglasima s podatcima opskrbe potkupljene glavne velike medije kako bi učestalim danonoćnim ponavljanim stajalištima u izvješćivanjima prikazivali kaotičnu situaciju i širili strah i paniku. T
