Furiozno s furijom
Piše:Zoran Milanović
Kada je u 39. minuti Andrea Pirlo briljantnim udarcem s 18 metara prebacio naš živi zid i uz malu Rakitićevu pomoć, doveo Italiju u vodstvo od 1:0 prva misao koja mi je pala na pamet u tom trenutku bila je: ‘Pa nije sramota izgubiti od budućih europskih prvaka!’ Jer to što su superiorni Talijani prikazali do Pirlovog pogotka protiv prilično anemičnih, konfuznih i pomalo uplašenih Bilić boysa bilo je upravo fascinantno. Dakle uz fenomenalnog Pirla, obranu Vatrenih kao i živce hrvatskih navijača nemilosrdno su razvlačili Mario Balotelli i Cassano, pa je pravo čudo da nam Talijani nisu zabili još koji pogodak u prvih 45 minuta. No, ponajviše zahvaljujući bravuroznim obranama Stipe Pletikose koji je panterskim skokovima u 37. minuti skinuo zicere Marchisiju Hrvatska je dočekala drugo poluvrijeme sa samo jednim golom u mreži.
NEUMOLJIVI ĆIRIN ĐILKOŠ
Vjerojatno su u tim trenutcima mnogi naši navijači vjerovali da će Vatreni u nastavku utakmice morati zaigrati bolje, jer gore od onih prvih 45 minuta gotovo da i ne može, a i uzdali su se u tradiciju naše nepobjedivosti od 1994. godine u utakmicama s Italijom. Iako sam i sam bio obeshrabren igrom naših dečki u prvom dijelu utakmice, nekako sam stalno u sjećanje prizivao onu čuvenu utakmicu od prije točno deset godina kada je Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu 2002. pod vodstvom Mirka Jozića, nakon vodstva Italije od 1:0 čudnovatim golovima, najprije Olića a potom i Mikija Rapajića preokrenula rezultat u našu korist. Potajno sam se nadao, uostalom kao i brojni naši navijači, da bi ulogu Olić Ole slavonskoga lole u ovoj utakmici s Italijom mogao preuzeti još jedan veliki Slavonac, a tko drugi nego Super Mario, Ćirin Đilkoš i novi neprikosnoveni ljubimac navijača Vatrenih. I upravo je naš Mandžo, u 72. minuti utakmice briljantno reagirao na Strinićev ubačaj i zakucao loptu Buffonu iza leđa. Tako se san našeg Super Maria da se nađe oči u oči s Buffonom na najljepši mogući način pretvorio u stvarnost.
FURIOZNO PROTIV FURIJA
Mandžukić je dakle svojim super golom, trećim na ovom Euru, u samo dvije utakmice, opet rasplamsao naše navijačke strasti i ulio vjeru da bi Vatreni u srazu s europskim i svjetskim prvacima Španjolcima mogli izboriti plasman u četvrtfinale. Naravno da bi se to dogodilo igra svih naših reprezentativaca morala bi biti na najvišoj mogućoj razini. Vidjeli smo kako su Španjolci deklasirali Irce, stoga Hrvatska ne bi smjeli više nikada a pogotovo ne protiv takvih Španjolaca ponoviti igru kao onu s Italijom iz prvog poluvremena. Jer samo furioznom igrom protiv Furija možemo se nadati uspjehu. A furiozna igra podrazumijeva da svi naši Vatreni budu poput Super Maria Mandžukića, koji se nije dao fascinirati ni u utakmici s Ircima ni protiv višestrukih svjetskih prvaka Talijana,a neće sigurno ni protiv Španjolaca. Upravo je on svojom igrom i ostavljanjem hrabrog srca na terenu fascinirao svoje protivnike pa i velikog golmana Buffona koji je u 72.minuti morao kapitulirati pred naletom našeg nogometnog terminatora. Još ako uz Super Maria konačno proradi i Super Luka, koji u svojim zlatnim nogama ima toliko umijeće da sam može riješiti utakmicu onda je naš optimizam u očekivanju presudne utakmice sa Španjolcima opravdan. Ova generacija Vatrenih s Bilićem na čelu zaslužuje plasman u četvrtfinale Eura 2012. A prođemo li Španjolce onda se svašta može dogoditi. Pa čak i to da Furije svoj neuspjeh u srazu s Vatrenim pravdaju riječima:’ Nije sramota izgubiti od novih europskih prvaka! 
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.