KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

SUMRAK EKSTREMNE DESNICE

4. lipnja, 2013.

Piše: Srećko Jurdana

Drugi krug lokalnih izbora pokazao je, među ostalim, da aktualni (retuđmanizirani) HDZ ipak nije tako silan kao što ga voli prikazivati njegov predvodnik. Još uvijek osvajaju razna sela i županije, ali nikako nisu u stanju probiti urbani blok, što nimalo ne začuđuje s obzirom na njihov pedigre i retoriku. Kandidat SDP-a – stanoviti Ivo Baldasar – u Splitu je nadmašio hadezeovca V. Ivaniševića (koji “gentleman” postojano izgovara “džentlemen”) za svega šestotinjak glasova, ali to je zapravo trijumfalni preokret uzme li se u obzir činjenica da je gradom do jučer komandirao jedan mimikrirani hadezeovski militant (imenom Kerum). Njegovo otkrivanje spomenika Tuđmanu u Splitu nekoliko dana prije izbora predstavljalo je labuđi pjev HDZ-a kao takvog.

BAD LOSER KARAMARKO

Iako se u prvom krugu euforično ponadao da je za stranku dobio Vukovar, Karamarko ga je u drugom uvjerljivo izgubio, i poraz prokomentirao – ivaniševićevski rečeno – krajnje “nedžentlemenski” (“SDP je pobijedio autobusima”). Bilo je to izokretanje stvarnosti ili potpuna laž s njegove strane: analitika je pokazala da je isključivo HDZ dopremao u Vukovar glasače organiziranim specijalnim prijevozom, što im ipak nije presudno pomoglo u političkome osvajanju grada koji je njihov slavni utemeljitelj 1991. godine brutalno izdao. Gospodin Karamarko predstavio se na Vukovaru kao “bad loser” koji vlastite podmuklosti prebacuje na protivnika. Njegov politički balon splasnuo je netom što se počeo napuhavati, i ne može mu mnogo pomoći ni programirani teatar (Karamarkovog glavnog agenta) Vase Brkića koji je – sortirajući glasove seljana i suseljana – izbore proglasio “HDZ-ovom pobjedom”. Većina stranih medija opisala je situaciju upravo suprotno.

JAKOVČIĆEV SUHOZID

Osim Zagreba – gdje se Milan Bandić predvidljivo potvrdio kao nepobjediv – SDP nije osvojio ni Pulu i okolinu, što bi gospodin Milanović – po riječima Ivana Jakovčića – morao shvatiti kao jasnu poruku kako stvari u Istri realno stoje. Prevedeno: ne isplati se previše igrati na Damira Kajina. Čovjek je buntovnik i reformator, možda i poštenjačina, ali nema još dovoljno moćan alat za probijanje Jakovčićevog istarskog suhozida. Na drugoj strani, pobjeda Ivice Vrkića u Osijeku otvara za SDP spektar mogućnosti. Odnosi se to u prvome redu na demontiranje Glavaševog stroja za maglu u Slavoniji. Ekstremna nacionalistička desnica počela je tamo gubiti uporište pod nogama, što je za Hrvatsku svakako pozitivan fenomen.

DEGLAVAŠIZACIJA SLAVONIJE

Nakon gubitka Osijeka i nekih satelitskih područja, Branimir Glavaš može u Mostaru – vjerojatno je tamo znatno više izvan zatvora negoli u njemu – jedino gutati pilule za umirenje. Kao HDZ-ov ekstremistički disident – kojeg su Sanader i Šeks pustili da pobjegne nakon presude za ratne zločine – do jučer je još kako-tako održavao daljinsku kontrolu nad svojom gubernijom, no danas mu je već izmakao glavni grad, čime se otvorio prostor za “deglavašizaciju” zemlje Slavonije. Napokon, može se zaključiti. Regija dvadeset godina živi pod Glavaševom čizmom, a u Osijeku su razna gradonačelnička imena – Kramarić, Đapić, Bubalo – funkcionirala isključivo kao Glavaševa ticala ili ekstenzije koje su, djelujući pod različitim političkim koprenama, ostvarivale njegove “vizije”. Na scenu je sad stupio Ivica Vrkić, politička lisica ljevije orijentacije, svojedobno omladinski rukovodilac-suradnik Savke i Tripala, koji je devedesetih u jednoj fazi – kad mu je bivstvovanje u oporbi postalo zamorno – započeo koketirati s Tuđmanom. Njegov je suvremeni zadatak oslobađanje grada od psihoterora Glavaševih rezidua i obnova osječkog starog srednjeeuropskog duha. Je li on dorastao tome revolucionarnome izazovu ? Ili će djelovati komforno, u stilu varijante Zlatka Kramarića? Razvoj događaja ovisi i o Zoranu Milanoviću.

Preko pobjede Vrkića SDP dobiva mogućnost dugoročne infiltracije u zone pod tradicionalnim nadzorom ekstremista, što bi u optimističkoj konačnici trebalo uroditi eliminacijom Glavaševog HDSSB-a s političkog lica zemlje. Slabljenje ekstremne desnice jedna je od evidentnih posljedica lokalnih izbora, koja bi se u perspektivi mogla preliti i na HDZ. Što su, uostalom, tipovi poput Keruma i Glavaša, ako ne “izvorni hadezeovci” koji su krenuli samosvojnim žešćim putem? Sumrak njihovih pokreta na neki način je i udarac za njihovo izvorno vrelo nadahnuća, dakle za HDZ koji pod Karamarkovom upravom želi oko svoga barjaka okupiti svekoliku nacionalističku desnicu. Rezultat u Splitu može se opisati kao poprilično tragičan za HDZ: unatoč predviđanjima da će u drugom krugu hadezeovac uvjerljivo potući esdepeovca zahvaljujući glasovima kerumovaca, to se nije dogodilo, što je indikator da SDP ima bitno više tihih simpatizera nego što gospodin Karamarko zamišlja.