GLAVNE TEME

STARK OTEO POBJEDU BILIĆEVIM HEROJIMA

19. lipnja, 2012.

Hrvatska ostala na pragu velikog trijumfa

Piše Zoran Milanović

Da su nas Furije nadigrale, da su odigrale onakvu utakmicu kako su nas cijelo vrijeme medijski strašili, da su naši dečki ostavili srce na terenu, hrabro se borili ali izgubili od boljega od sebe, ne bi nam teško palo. Izgubiti od boljeg i još k tome  izgubiti od europskih i svjetskih prvaka,  nije nikakva sramota. Ali boli kada izgubiš nakon što ti sudac, na ovakav način,  ukrade pobjedu. Boli ta Starkova krađa, jer nakon veličanstvene igre Vatrenih , Rakitićeve šanse života i nedosuđenog kaznenog udarca nad Čorlukom samo nekoliko minuta pred  pogodak Španjolaca, bol je najblaži opis stanja u kojem  se našla hrvatska nogometna nacija, nakon zadnjeg sudačkog  zvižduka. Zaslužili smo pobjedu nad Španjolcima,ova generacija Vatrenih imala je potencijala za ići dalje, imala je potencijala za finale i tko zna, da nije bilo Starka, mozda bi zasjeli i na sami vrh europskog nogometa.

TRAGIČAR RAKITIĆ

Dakle, što reći nakon svega. Što reći nakon dramatične noći u Poljskoj u kojoj je 11 Bilićevih heroja bilo na pragu velikog trijumfa – prolaska u četvrtfinale Eura 2012. godine. Što reći, nego šteta, velika šteta, što smo  te večeri pred sobom imali bezobraznog sudca Starka koji nas je pokrao. Jer ne dosuditi čisti kazneni udarac nad Čorlukom, u samoj završnici utakmice, nakon čega je i pao onaj sumnjivi pogodak Španjolaca, nije ništa drugo nego krađa.  Do tada su Vatreni bili doista veličanstveni. Ispunili su svaki zadatak i zamisao našeg izbornog stožera predvođenog našim velikim Slavenom Bilićem. U prvom poluvremenu cilj je bio onesposobiti Furije i ne dozvoliti im da se opasno približe našemu vrataru Stipi Pletikosi. U tome su bili nenadmašni, premda igra u tom djelu utakmice i nije bila na razini očekivane. No, drugo poluvrijeme pokazuje istinsku snagu naših Vatrenih vragova i Furijinu prenapuhanost. Tek tada su mnogi shvatili tko je zapravo taj velemajstor Luka Modrić, s kojom lakoćom se oslobađa protivnika i osvaja teren. Zahvaljujući jednom takvom velemajstorskom potezu Rakitić je imao šansu života. Luka ga je naprosto pogodio loptom u glavu, no, lopta umjesto u mrežu odbija se od španjolskog golmana. I naša klupa i cijela Hrvatska i svi naši navijači diljem svijeta u tom su trenutku skočili na noge. Na žalost Rakitić nije pogodio i zasigurno je postao najveći tragičar te utakmice visokog napona.

MOGU NAS SAMO POKRASTI

I možemo istinski žaliti za tom nerealiziranom Rakitićevom sto postotnom šansom. Žaliti  zbog nogometnog diva Maria Mandžukića, koji je trčao svih 90 minuta, zadavao glavobolju protivničkoj obrani, zbog Pletikosinih bravuroznih obrana, Srnine neuništive energije, zbog Strinića, nepogrešivog Schinenfelda, majstora Čorluke, neuhvatljivog Pranjića, gorostasnog Nikice Jelavića, i svih Vatrenih koji su igrali, ali i onih kojima je srce igralo na klupi. Jer Bilićevi dečki ostavili su svoje hrabro srce na terenu i pokazali su milijunima gledatelja širom Europe, da su najbolji i da ih nitko ne može pobijediti, samo ih može drsko pokrasti, kao što je to učinio sudac Štark, kojeg ćemo vječno pamtiti po nogometnom zlu koje je nanio našim Vatrenim herojima. No, ne treba očajavati, pred našim dečkima, bar  pred većinom njih još će biti prilike na velikim međunarodnim nadmetanjima dokazivati svoje nogometno umijeće. Jer Slaven Bilić isklesao je takvu momčad koja će već na narednom velikom svjetskom natjecanju pokazati svoje prave potencijale. Vjerojatno tada neće biti kradljivaca poput sudca Starka, koji će svojim čudnim odlukama zaustaviti pobjedonosni pohod našim dečkima.

BILIĆU KAPA DOLJE

Nakon utakmice sa Španjolskom mnogi su vjerojatno osjetili i žal za našim izbornikom Bilićem. Sada kada je sve završeno treba pošteno reći – Biliću kapa dolje. Od 65 utakmica na kormilu vatrenih samo je osam izgubio. Bio je i napadan, i omalovažavan, no stoički je sve istrpio. Bilić je bio  veliki igrač, sada je veliki izbornik i nada sve čovjek i pol.. Zato  Biliću – ‘Sretno ti bilo u Lokomotivu’! No, uvjeren sam da priča o Biliću kao izborniku naše reprezentacije nije završena. Vratit će se Bilić jednoga dana, u naponu svoje trenerske snage, na čelo Vatrenih i tada će s nekim novim klincima, poput Modrića i Mandžukića,  krenuti u nove pohode ka europskim visinama. Bilić je zaslužio s Vatrenima možda čak dostići Ćirine nedostižne nogometne vrhunce. Iskreno vjerujem u to. Iskreno vjerujem da Bilić odlazi da bi se jednoga dana vratio. Vratio da osvoji ono što su mu je sudac Stark oteo u Poljskoj.