GLAVNE TEME

JALOVI POHOD INTELEKTUALACA

1. svibnja, 2013.

Teorija i praksa svjetlosnim godinama udaljeni elementi

Piše:Saša Radović

Ovih dana grupa intelektualaca kreće u pohod za spas Hrvatske. Oni, navodno, grade platformu za izlaz iz krize i preuzimaju kormilo Hrvatske. S obzirom na to da je grupa koja je i javno obznanila imena na skupu u hotelu Antunović zaista respektabilna, akcija se čini dobrom i optimističnom. Znanstvena podloga nije upitna, u vrhu te skupine nalaze se svjetski poznati eksperti iz raznih područja. Ali!!!

Sav taj cijenjeni skup preskače osnovnu školu i upisuje se u srednju. Slično bi bilo u trci na 100 metara da neki trkači startaju s pola staze. Usain Bolt bi izgubio trku.

Naši znanstvenici dobro trče u tom drugom dijelu staze, dobro detektiraju stanje u Hrvatskoj, a vjerojatno su im dobre i smjernice budućnosti. Ali, ono najvažnije, zapravo kapitalno u ovoj priči – zanemaruju! Sukob teorije i prakse ruši cijelu koncepciju ove (nažalost!) imaginarne akcije. Ništa, ama baš ništa i nikome ne koristi neka virtualna platforma spasa, planovi ekonomskog oporavka temeljenog na znanstvenim parametrima ili na iskustvima drugih zemalja – jalovi su ako nema provedbe. Nije završen prvi razred, nije stvorena mogućnost realizacije.

Obećanja brzog izlaska iz krize i skorog blagostanja „u zemlji s bogatim prirodnim resursima“ svima se čine vrlo prihvatljivom varijantom – no to je danas utopijska varijanta. Ma kako bio savršen, perfektan i besprijekoran plan izlaska iz krize – vladajuća vrhuška Hrvatske i moćni, umreženi krim milje – neće ga prihvatiti! Razlog je logičan, planovi koji bi garantirali boljitak pučanstva morali bi sadržavati civilizacijske norme i humani pristup, a to ne odgovara vladajućoj garnituri. Reći i provesti, na primjer:“ Ne sagriješi bludno! Ne ubij! Ne ukradi! Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga! … 10. Ne poželi hiže, ni polja, ni sluge, ni službenice, …“, kosi se sa svime što se događalo dva desetljeća i što se i danas događa. Ta dva desetljeća (i nešto više!), ustroj koji je omogućio bogatstvo vladajućoj eliti doveden je do savršenstva; stvoreni su zakoni koji omogućavaju zakonitu pljačku, sudovi koji reagiraju na svaki mig s Gornjeg grada, te jaki i učinkoviti represivni mehanizmi. Najveći doprinos legalizaciji 98% nezakonitih privatizacija i zaštiti umrežene politike i kriminala stvaranje je DORH-a, institucije koja ima funkciju tužiteljstva – samo političkim mrtvacima i nepodobnima.

U ovakvoj konstelaciji savršeno ustrojenih mehanizama za krađu svih resursa vlastite domovine, u potpunosti je terminiran pojam morala. Srozane su u kaljužu i takve moralne vertikale kao što su, porodica, brak, djeca, domovina, Crkva…  

EGZISTENCIJALNI STRAH

Grupa intelektualaca morat će shvatiti da je za spas Hrvatske potrebno znatno više od sramežljivih deklaracija. Temeljni problem svih naših intelektualaca koji kruh svagdašnji zarađuju u Hrvatskoj, strah je za vlastitu egzistenciju. Profesor u gimnaziji, ravnatelj neke državne institucije ili sveučilišni profesor, jednim migom s Markovog trga – izgubit će posao. Ako mu supruga radi i ona će izgubiti posao. Treba vagati svaku riječ, jedna nijansa previše može biti pogubna. Neposlušnom, cijenjenom prof., dr. sc., ostaje gajenje cvijeća u dvorištu, ako ima dvorište.

Na raznim skupovima svjedočio sam spomenutom strahu. Na nedavnom predavanju jednog našeg eminentnog ekonomista iz vodeće garniture, odlično su definirani pokazatelji današnjeg stanja. No, uzroke (pljačka, krađe, crni milijuni…) ni jednom sugestijom Ljubo Jurčić nije spomenuo ni u naznakama, ni konkretno. Cijenjeni ekonomist (sudjelovao u vlasti!) nije naznačio ni jedno ime, ni jedan segment vlasti koja je prouzročila rasap ove države. Dva i pol sata taj profesor zanimljivo je tumačio ekonomske odrednice u Americi, Kini…, ali nije spomenuo da su hrvatski zločinci pokrali milijarde i doveli nas do prosjačkog štapa. Ni riječi o nekom rješenju, o promjeni vlasti…

Slično, ali još zanimljivije bilo je u Puli na nastupu genijalnog Davora Pavune. Spominjem nastup, a ne predavanje, jer to je bio više nego sjajan show. Sve je rečeno, sve, od silne pohvale naše tradicije do spomena naših prirodnih prednosti. Prirodno smo bogati, pametni smo, sportaši su nam sjajni, sve je perspektivno, ali!!! Pavuna također ne spominje uzrok svih naših zala, uzrok britkog ruba egzistencije koji reže korijene hrvatskog bića. Ne spominje ni jedno ime, prezime, ne spominje brojeve, milijarde… Nije rekao da ćemo za tridesetak godina izumrijeti u gladi i neimaštini koju su nam priredili naši „domoljubi“. Na tom optimističnom i zanimljivom skupu nije bilo nikakvih naznaka rješenja, kako isplivati iz živog blata, iz kaljuže nemorala i siromaštva? Kako na Markov trg instalirati vlast naroda?

Pavuna nema egzistencijalni strah, radi vani, ali postoje raznovrsni strahovi.

JALOVOST PRIČE

Vraćajući se na srž problema, na jalovost svake priče koja nema suvisli početak, ni kraj – naša grupa intelektualaca mora shvatiti da stvaranje platforme za izlazak zemlje iz dužničkog ropstva – nije dovoljno. Tu vašu (ili našu!) intelektualnu platformu, ta crna slova na bijelom papiru, oni „odozgo“ – bacit će u koš za smeće.

Teorija i praksa u ovom su našem slučaju, svjetlosnim godinama udaljeni elementi. Početak, ona osnovna škola ili prvih 50 metara u trci na 100 metara – danas je imperativ svakog pozitivnog pomaka. Bez tog početka, uzaludan nam je svaki pokušaj planiranja kula u zraku. Prvi razred osnovne škole rješenje je Markovog trga, uspostava vlasti kojoj će primaran biti hrvatski čovjek a ne privatni računi u inozemstvu. Moramo vratiti

opljačkane milijarde državi, moramo konfiscirati nezakonito stečenu imovinu, moramo zaboraviti „nevoljne“ dugove koje je neodgovorno, bez volje naroda uzimala elita – i ne vraćati kredite! Tek nakon tog prvog koraka prema gore, možemo razmišljati o platformama, strategijama, studijama, planovima…  

Draga i cijenjena gospodo, Jurčiću, Pavuna i ostali intelektualci, razmislite(!) – podučite nas kako da svladamo prvi korak na teškom usponu do opstanka!

Anno Domini MMXIII.