Poznate su promocije knjiga i raznih događaja u Knjižnici Bogdan Ogrizović na Preradovićem trgu. Promocije, kulturna događanja, povijesna i putopisna predavanja održavaju se i u modernom prostoru u Knjižnici Augusta Cesarca na Kvaternikovom trgu, a književni susreti održavaju se i u knjižnici Božidara Adžije kao i u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu. Sve je besplatno za predavače kao i za posjetioce. Ali ne i za Aleksandar Stankovića. On, i samo on, traži honorar, jer treba kupiti novi motor. Zanimljivo je kako se Stanković u knjizi hvali da je temom o depresiji u svojoj emisiji nekome pomogao da spozna svoju bolest i da se ne ubije, ali kada o tome treba reći nekoliko riječi na tribini onda mu trebaju novci…
Tekst: Portal Tjedno
Neugodna informacija do koje smo došli nedavno neće popraviti image TV voditelja i medijske zvijezde za televizijske mediokritete, Aleksandra Stankovića. Naprotiv! Događaj koji će Stankovića staviti pod drugačije svjetlo odnosio se na prošlogodišnji, Svjetski dan mentalnog zdravlja kojeg je odredila Svjetska zdravstvena organizacija, a obilježava se svake godine 10.listopada. Cilj obilježavanja ovog dana na ovakav način je podizanje svijesti o problemima mentalnog zdravlja u svijetu kao i podrška mentalnim bolesnicima. Tim povodom zagrebačka Knjižnica Medvešćak planirala je organizirati tribinu na ovu temu, a kao glavni gost koji bi o ovom problemu mogao nešto reći, trebao je biti Aleksandar Stanković koji je o modernoj mentalnoj bolesti današnjice nedavno napisao nešto-kao-knjigu pod naslovom „Depra“. Odgovor kojeg su dobili od Stankovića, saznali smo neslužbeno, šokirao je jednako nas kao i zaposlenike i organizatore u knjižnici. Naime, Aleksandar Stanković nije odbio doći na tribinu nego je svoj dolazak uvjetovao honorarom kojeg mu Knjižnica, jednostavno, nije mogla isplatiti!
Dakle, Aleksandar Stanković tražio je da mu knjižnica plati za njegovo pojavljivanje na humanitarnom, društveno-korisnom događaju koji je sudionike trebao informirati o problemima koje mentalne bolesti čine pacijentu i okolini u kojoj ti pacijenti žive. Kako Knjižnica nije mogla platiti traženi honorar Stankoviću, od njegovog gostovanja se odustalo, a nakon toga knjižnica je odustala od organizacije ove tribine.
Drskost i licemjerje
Kako bi pokušali prodrijeti u složen mentalni sklop Aleksandra Stankovića i pronaći uzroke ovakve drskosti i licemjerja odlučili smo pročitati njegovu takozvanu knjigu, možda bi u njoj pronašli tražene odgovore. Prije analize „knjige“ za one koji ne znaju, prostori knjižnica Grada Zagreba, slobodni su i otvoreni za sva književna i kulturna događanja i nikad nikome ne naplaćuju ništa za korištenje prostora, što nije i slučaj sa drugim lokacijama i većim dvoranama u Zagrebu. Kao na primjer s Novinarskim domom u kojeg nemojte kročiti idejom bilo kakve organizacije nekog događaja bez 700 eura u džepu, bez kojih ćete na kraju ostati. Poznate su promocije knjiga i raznih događaja u Knjižnici Bogdan Ogrizović na Preradovićem trgu. Promocije, kulturna događanja, povijesna i putopisna predavanja održavaju se i u modernom prostoru u Knjižnici Augusta Cesarca na Kvaternikovom trgu, a književni susreti održavaju se i u knjižnici Božidara Adžije kao i u Gradskoj knjižnici na Starčevićevom trgu. Sve je besplatno za predavače kao i za posjetioce. Ali ne i za Aleksandar Stankovića. On, i samo on, traži honorar, jer treba kupiti novi motor. Zanimljivo je kako se Stanković u knjizi hvali da je temom o depresiji u svojoj emisiji nekome pomogao da spozna svoju bolest i da se ne ubije, ali kada o tome treba reći nekoliko riječi na tribini onda mu trebaju novci…
Njegova tzv. Knjiga mogla bi se preciznije nazvati zbirka morbidnih priča iz privatnog života pseudo-medijske zvijezde Aleksandra Stankovića izdana u cilju patološke samopromocije, društvenog sažalijevanja i medijskog egzibicionizma.
Horor „Depra“
U „knjizi“ Depra, Stanković otkriva, ono što svi malo inteligentniji gledaoci HTV-a odavno znaju – da je bolestan. Obolio je od bolesti zvane depresija, ali nije točno poznato kada. U knjizi najavljuje prve simptome depresije nakon dobivanja nagrade za novinara godine 2010. godine, a nekoliko stranica kasnije tvrdi da je depresiju dobio nakon rođenja djeteta. Za nenormalne je tako nešto normalno. Što se tiče depresije koju je zaradio s dobivanjem novinarske nagrade, možda bi mu se stanje moglo popraviti kada bi tu nagradu vratio. Ionako ju nije zaslužio nego ona pripada ekipi od 20-tak ljudi koji sudjeluju u stvaranju i pripremi emisije Nedjeljom u 2 i koji mu pišu pitanja koje će postaviti gostima za koje ne zna kako se zovu. Što se tiče tvrdne da je „odepresivio“ nakon rođenja djeteta, tu ne možemo reći ništa pametno.
U „Depri“ Stanković objavljuje najintimnije pojedinosti iz svojeg privatnog, obiteljskog i poslovnog života kao bi opisao koliko je teško okolini živjeti s njim i koliko je teško Stankoviću živjeti i raditi sa svojom socijalnom okolinom, kolegama i drugim normalnim ljudima. Međutim, njegove kolege, novinarski pretplatničko-proračunski-crvi koji žive u vladinoj medijskoj kući imali su premalo karaktera i hrabrosti i onoga što bikove razlikuje od volova, da se požale svojim šefovima kako se s tako bolesnom osobom ne može raditi. Za ilustraciju navest ćemo nekoliko citata iz „knjige“, koja je realna opasnost za sve zdrave, da nakon njezinog čitanja i sami obole od depresije ili medijskog PTSP-ja.
Najjači Stankovićevi citati su sljedeći:
- Pišem kako bi pomogao sebi.
- Stojim pred vratima i čekam da ih netko otvori.
- Na poslu sam spavao.
- Antidepresivi mi omogućavaju da podnosim život.
- Prodajom knjige zaradit ću za motor koji za pet sekundi ide do sto…
Ima toga još. Koliko god hoćete
Kontejner
Pokojni beogradski novinar Aleksandar Tijanić , jednom je bio gost u Stankovićevoj emisiji. Nakon učestalih provokativnih pitanja, šokirani gost postavlja Stankoviću protupitanje:
- Stankoviću, jel’ znate što ste vi? – Vi ste kontejner nepotrebnih informacija!
Čitajući „Depru“ mogli bi dopuniti Tijanića novom psihoprofilnom činjeničnom konstatacijom:
Aleksandar Stanković je hodajući enciklopedija poznatih i nepoznatih psihičkih poremećaja! To on sam za sebe tvrdi i tako se opisuje. Pored depresije, Stanković kaže da je mizantrop, vjerojatno i hipohondar, da pati od anksioznosti, senilnosti… Da je introvertan, egoist… Liječenjem depresije postao je ovisnik o antidepresivima i tabletama. Puno previše.
Da su kod njega bolesti opasno uznapredovale, dokaz je i svojevremeno njegov let-tri-image sa napadnim brčinama. Kasnije je ipak odustao od takvog izgleda što je bio dokaz da je terapija ipak malo djelovala.
Nijednoj bolesti ni bolesniku se ne treba rugati. Ali zbog čega, ako je čovjek bolestan, zašto ga mučiti s vođenjem emisije koja je mučenje za njega, njegovu ekipu i svemalobrojnije HTV gledaoce. Ponekad nema depresije samo za vrijeme emisije, možda zbog adrenalina, ali zar će TV gledaoci plaćati pretplatu za neku emisiju koju će Stanković koristiti kao svoju terapiju. Zar će se svi psihički bolesnici početi liječiti pisanjem knjige o svojim problemima i simptomima? Po ovoj logici, koju novu knjigu možemo očekivati od Stankovića u budućnosti? O njegovim seksualnim disfunkcijama ili, nešto kasnije, o Alzheimerovoj bolesti?
Da, slažemo se, Stanković je bolestan i kao takav trebao bi ići na bolovanje, ili još bolje u invalidsku mirovinu. Korist od ovakvih rješenja bila bi višestruka.
Teško je razumjeti i goste koji pristanu doći u njegovu emisiju, za koje izjavljuje da bi ponekad zaboravio ime gosta ili ne bi mogao koncentrirano pratiti njegove odgovore, pa bi samo čitao napisana pitanja bez njegovih nesuvislih kvazi-provokativnih potpitanja. Možda dolaze iz sažalijevanja.
I na kraju, šaljemo mu poruku u njegovom stilu kako on piše u „knjizi“:
- Idi bre Aco, pa se leči!
Modernim izrazom, nakon svega što je ovdje napisano možemo reći: Stanković je fake! Kompletan „lažnjak“. T
