STANIMIROVIĆ JE 1991. ZA VUKOVARSKU BOLNICU REKAO DA JE PAO POSLJEDNJI USTAŠKI BASTION

STANIMIROVIĆ JE 1991. ZA VUKOVARSKU BOLNICU REKAO DA JE PAO POSLJEDNJI USTAŠKI BASTION

6. listopada, 2015.

Isprana-biografija-skriva-dr.-Vojislava-Stanimirovica-!-VIDEO
Jedino što možemo zaključiti je činjenica da je šteta što 1991. vukovarska bolnica nije bila u Afganistanu, jer tada bi netko možebitno zapazio da ova zdravstvena ustanova nije raketirana „pola sata“ već – mjesecima, pa bi možda „svjetska zajednica“ i pronašla kakvog-takvog krivca

Napisao: Mladen Pavković

Zrakoplovi američkih koalicijskih snaga ovih su dana na zaprepaštenje cijeloga svijeta navodno zabunom izvršile zračni udar na bolnicu u Kunduzu na sjeveru Afganistana. Ubijeno je najmanje 19 zaposlenika i pacijenata, među kojima i troje djece. Bombardiranje, koje je osudio i glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon, prema riječima članova Udruge Liječnici bez granica trajalo je „više od pola sata“. Odmah je zatražena istraga, pa ako sud dokaže da je „bombardiranje bolnice bilo planirano“ tada je riječ o – ratnom zločinu – izjavili su visoki povjerenici za ljudska prava UN-a.

Svakodnevno oko 700 granata

Kao prvo, ovaj čin je za svaku osudu. Međutim, sad se postavlja pitanje, sjećaju li se visoki dužnosnici Ujedinjenih naroda (UN) vukovarske bolnice, koja je jedan od poznatijih simbola stradanja Grada Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena oružane velikosrpske agresije s početka devedesetih godina? Granatiranje ove bolnice od strane Srba i zločinačke Jugoslavenska narodne armije (JNA) počelo je sredinom kolovoza 1991., a od tada, pa sve do 20. studenoga 1991. na bolnicu je svakodnevno padalo prosječno oko 700 granata. No, bez obzira na to, liječnici i ostalo medicinsko osoblje je danonoćno radilo, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. Dr. Vesna Bosanac, tadašnja ravnateljica bolnice, iz dana u dan slala je apele za pomoć, odnosno obavještavala svijet o raketiranju ove zdravstvene ustanove, o čemu je moja malenkost priredila i knjigu „Apeli dr. Vesne Bosanac“. Na njezine apele nikada nije bilo zadovoljavajućeg odgovora, pa čak ni od međunarodnog Crvenog križa i Europske misije, koje nisu mogle ili htjele pomoći. A kad su pomogle, tada je već uglavnom bilo kasno. Nakon 20. studenoga 1991. iz potpuno razrušene bolnice je planski odvedeno više od 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice te pogubljeno na Ovčari.

Bolnica “Sv.Sava”

Hrvati ovaj zločin nikada neće zaboraviti. No, bez obzira na sve, postavit ćemo i pitanje, gdje je bio glavni tajnik UN-a, gdje su bili svi drugi diljem svijeta kad su iz dana u dan kao „kruške“ padale granate po vukovarskoj bolnici, koja je bila prepuna ranjenika? Također nas zanima, tko je i kada proveo istragu o ovom ratnom zločinu, kakav se ne pamti u Europi nakon II. svjetskog rata, te zbog čega do danas nitko nije kažnjen što je bolnica sravnata sa zemljom? Kad je okupiran Vukovar, ratni zločinac dr. Vojislav Stanimirović, koji je nakon toga bio i ravnatelj ove bolnice koja se tada zvala „Sv. Sava“, među ostalim je izjavio da je „pao posljednji ustaški bastion, a to je vukovarska bolnica“! Ni taj i takav nikada nije izveden pred lice pravde.
Stoga, jedino što možemo zaključiti je činjenica da je šteta što 1991. vukovarska bolnica nije bila u Afganistanu, jer tada bi netko možebitno zapazio da ova zdravstvena ustanova nije raketirana „pola sata“ već – mjesecima, pa bi možda „svjetska zajednica“ i pronašla kakvog-takvog krivca.
No, oni koji su rušili ratnu vukovarsku bolnicu, a to su, kako bi rekla Vesna Pusić i slični, „neki, a ne svi Srbi“ moraju odgovarati – milom ili silom!T

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code