GLAVNE TEME PRIČA

SRPSKI KRVAVI PIR U BORIČEVCU I DABINU VRHU

29. srpnja, 2019.

Neposredne posljedice tz. „ustanka u Srbu“ bile su četiri stotine civilnih žrtava Donjega Lapca, Velikoga Brubnja, Boričevca i Brotnja. Kada će hrvatski državni vrh stati na kraj velikosrpskom prenemaganju i lažima, stotinama izmišljenih parastosa i tisućama njihovih navodnih žrtava od režima NDH, teško je pretpostaviti, pitao se i aktualni gradonačelnik Gospića, uspješni industrijalac Karlo Starčević. U ime Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, za boravka predsjednika Ante Belje u Drvaru, o zapletima laži i krivotvorina

Napisao: Josip Frković

Gorka osjećaja u grlu, zbog trenutnoga stanja u zemlji i anemičnih i kunktatorskih vlastodržaca – ponajprije zbog činjenice da stoljetni četnički dušmani u krvlju stečenoj demokratskoj Republici Hrvatskoj u Srbu i Donjem Lapcu slave svoj krvavi pir star 78 godina, dajući užasnoj i morbidnoj povijesnoj laži legitimitet u javnosti – 27. srpnja tim je 270 kilometara dugim putom kroz Banovinu, Kordun i Liku krenulo 40-ak članova ogranaka „Hrvatskoga domobrana“ iz Kutine, Popovače i Siska. Vodio ih je moslavački dragovoljac i domobran Domovinskoga rata Slavko Davosir. Cijelim smo putom preko razglasa slušali povijesnu kronologiju srpskoga i jugoslavenskoga kameleonstva. Krenuli smo ne baš prema istom Lapcu, odnosno Srbu sa 2010. obnovljenim „spomenikom ustanku svih srpskočetničkih naroda i narodnosti“, negoli s lica zemlje topografski izbrisanu Boričevcu i Brotnju nevino stradalih 37 Ivezića. Na skretanju prema Boričevcu, broj hodočasnika provjerava ni manje ni više nego srdačno nasmiješeni mladi policajac iz Kutine. Svetu misu u crkvi Rođenja BDM vodio je mons. dr. Mile Bogović, podsjećaju na mnoge istine o „prvoj pušci“ protiv Hrvata i njenim krvavim posljedicama, te o potrebi gradnje Svehrvatskoga groba u Udbini, ponad Krbavskoga polja, za sve naše žrtve kroz dugu i tešku prošlost. Na Dabinu je šumovitu vrhu blizu Donjega Srba, prije pet godina, otkrivena masovna grobnica u koju su bacani živi ljudi, žene, djeca i starci. Među masakriranim Ivezićima u Brotnju, bilo je pola djece u dobi do deset godina starosti.

Neshvatljiva mržnja „ustanika“

Od dvije tisuće ondašnjih hrvatskih civila katolika, ostale su u Boričevcu samo još dvije duše, kazat će donjolapački upravitelj župe, vlč. Dino Rupčić. U suradnji s talijanskim okupacijskim fašistima, u jugozapadnoj Lici i sjevernoj Bosni, prvotni gerilci, pa četnički kokardaši i antifašisti, kasniji crveni fašisti, krvoločni Rađenović, Miloš Torbica, Jovo Keča, Pajo Omčikus, Gojko Polovina, Nikola Vidaković, Dušan Mileusnić, Milan Šijan i Đoko Jovanić, 27. srpnja 1941., najprije su „oslobodili“ Srb od svega nesrpskoga, a na cijelom području dviju susjednih regija na 2000 četvornih kilometara brutalno su poput svojih osmanlijskih prethodnika martologa ubili preko dvije tisuće nesrba. Vlč. Rupčić je pred vjernicima pročitao sva imena stradalih Ivezića. Po završetku svete mise i zvonko otpjevane državne himne, pred crkvenim se ulazom formira povorka s velikim raspelom Kristovim i brojnim nacionalnim zastavama. Na putu prema Dabinu vrhu i središnjem spomeniku, u povorci su i pripadnici predsjedničine Počasno-zaštitne bojne i nositelji njena vijenca, dužnosnici ličkih općina i gradova, članovi braniteljskih i zavičajnih udruga, policijski službenici. Slijedi molitva Oca biskupa u miru i vlč. Rupčića, paljenje svijeća preživjelih Ivezića na grobnici koji još uvijek traže trinaest ubijenih u divljanju četnika. Oni su 1941. neshvatljivom mržnjom Hrvate okrivljivali za propast njihove zločinačke i podjarmljivačke kraljevine, prethodno stvorivši arsenal svakovrsnoga naoružanja za četničke formacije. Uglavnom, povijesna knjiga nekadašnjega „Vjesnikova“ novinara i nakladnika, Boričevljanina Josipa Pavičića, koji je ove godine izostao iz zavičaja, precizira da je četnička brigada imala tada tisuću osvetnika i 60 članova komunista.

“Bijeli križ istine“ suvišan Sisku i Petrinji

Članovi četničke organizacije, na temelju oprobanih svih sredstava očuvanja monarhističke kraljevine, nadali su se ostvarenju velikosrpskih hegemonističkih ciljeva na štetu Hrvata. Dapače, novostvorena hrvatska država bila je glavna zapreka

dubljih hegemonističkih utjecaja, sve do jadranske obale. Uglavnom, neposredne posljedice tz. „ustanka u Srbu“ bile su četiri stotine civilnih žrtava Donjega Lapca, Velikoga Brubnja, Boričevca i Brotnja. Kada će hrvatski državni vrh stati na kraj velikosrpskom prenemaganju i lažima, stotinama izmišljenih parastosa i tisućama njihovih navodnih žrtava od režima NDH, teško je pretpostaviti, pitao se i aktualni gradonačelnik Gospića, uspješni industrijalac Karlo Starčević. U ime Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnoga društva, za boravka predsjednika Ante Belje u Drvaru, o zapletima laži i krivotvorina govorio je Josip Frković, zahvalivši upornim kreatorima hrvatskoga martirologija, mons. dr. Bogoviću na ideji i gradnji Crkve hrvatskih mučenika u Udbini, te mons.dr. Vladi Košiću za novogradnju 1943. partizanskim napadom uništene župne crkve Našašća Uzvišenja sv. Križa, te paljevinom cijeloga povijesnoga Zrina. Tada je ubijeno 290 stanovnika, a preživjelima je zabranjen povratak do današnjih dana. Ako je kultura sluškinja velikosrpske politike, lako je zaključiti da je u politici sluškinja državne vlasti. – Koristim priliku obavijestiti skup da članovi sisačkoga Ogranka „Hrvatskoga domobrana“ od 2016. godine rade na postavljanju „Bijelih križeva istine“ za ukupno 119 stratišta i grobišta žrtava jugokomunizma, gdje je u ratu i poraću život izgubilo 45.000 ljudi. Na žalost, u tom humanom poslu ne nailazimo uvijek na potporu samozvanih dogmata, boljševika, komunista i reformista, kao da nismo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj. Ilustrativni su primjeri tome gradovi Sisak i Petrinja u kojima su se ključnih pozicija domogli SF-SN! partijski zaljubljenici. Izborne odluke birača, vjerujemo, otklonit će i takve prepreke. Neka živi jedina i vječna nam domovina Hrvatska… Pod velikim su montažnim šatorom Siščani susreli vojnika HV-a, Nikolu Kovačića iz posavske Ljubljanice, unuka HDZ-ova pok. prvaka Ivana Kovačića Dadeka. T