AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

SRBI KOJI SU SE BORILI NA HRVATSKOJ STRANI NEMAJU SNAGE ZA JAVNE ISTUPE

7. travnja, 2025.

Svaka čast Srbima koji se nisu dali zavesti, koji su od prvih dana nosili i kape sa hrvatskim znakovljem. Međutim, nakon hrvatske pobjede u ratu, za njih se gotovo i nije čulo. Tada je na političku i inu scenu stupio notorni i kontraverzni Milorad Pupovac sa svojim suradnicima i „poklopio“ sve svoje sunarodnjake koji su bili na „drugoj strani“, jer pravio se, kao i danas, da ne zna što je bilo

Napisao: Mladen Pavković

Snimljen je dokumentarni film „Braća po oružju“ o hrvatskim građanima srpske nacionalnosti u redovima Hrvatske vojske, koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu protiv velikosrpskog agresora.

Nije ih bilo tako mnogo kako se govori i piše, ali bilo ih je.

Danas se oni gotovo i ne spominju, pa je dobro što će i jedan dokumentarni film napokon progovoriti i o ovoj temi.

Hrvatska pobjeda

Međutim, autori filma ističu da ovim filmom žele „skinuti stigmu da je Hrvatska ratovala protiv Srba“, odnosno da nastoje kazati da je  „ratovala protiv ideologije velike Srbije“ (Večernji list, 6. travnja 2025.).

Istina je, Hrvatska nije ratovala (samo) protiv Srba, već i protiv Crne Gore, JNA, domaćih izdajica, protiv nesklonih svjetskih politika te „crvenih, crnih, zelenih“ i svih ostalih vragova.

Da smo ratovali protiv „ideologije velike Srbije“ oslobodilački rat sigurno ne bi trajao godinama, već bi sve bilo okončano za nekoliko tjedana ili mjeseci.

Nu, svaka čast Srbima koji se nisu dali zavesti, koji su od prvih dana nosili i kape sa hrvatskim znakovljem. Međutim, nakon hrvatske pobjede u ratu, za njih se gotovo i nije čulo. Tada je na političku i inu scenu stupio notorni i kontraverzni Milorad Pupovac sa svojim suradnicima i „poklopio“ sve svoje sunarodnjake koji su bili na „drugoj strani“, jer pravio se, kao i danas, da ne zna što je bilo.

Srbi koji su čitavo vrijeme ostali na hrvatskoj strani, još uvijek, nažalost, nemaju snage  javno kazati, poglavito u lice, raznim pupovcima, klasićima, markovinama, goldsteinima i sličnima, da neprestano izvrću povijest, govore neistine i da jedino što znaju je to da na njihov teret  – „mlate pare“!

Pupovac i njegovi suradnici ni jednom  nisu isticali Srbe koji su se borili protiv nereguliranih bradatih vojnih jedinica, a još manje da su Srbi izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku.

Čudi nas da Srbi koji su bili s oružjem na hrvatskoj strani nikada se ne pojavljuju na komemoracijama, ne polažu vijence i ne pale svijeća, i ne klanjaju se žrtvama „velikosrpske ideologije“. Ako to i čine, ne čine to javno, kao da se boje što će im reći jedan Pupovac.

Agresor i žrtva

Čudi nas također da Srbi koji su istinski prihvatili Hrvatsku kao svoju domovinu nikada ni jednom riječju  (svaka čast iznimkama) nisu  protestirali protiv bljuvotina koje kontinuirano i besramno objavljuju Pupovčeve ili Miloševićeve Novosti.

„Braća po oružju“, kako su nazvali Srbe koji su bili u Hrvatskoj vojsci, trebali bi se i morali više uključiti u pronalaženje Hrvata koje su srpski i ini agresori odveli i ubili, (ti ljudi nisu „nestali“) da im barem majke mogu zapaliti svijeću.

Dakle, zahvaljujući i ovom filmu, očekujemo da se Srbi koji su sudjelovali protiv agresije na Republiku Hrvatsku, „probude“ i da javno kažu ono što ni pupovci dosad nisu rekli: Tko je  u ovom ratu bio agresor, a tko žrtva? T