GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

ŠOKAČKA RIČ U GOVORU, KNJIŽEVNOSTI I MEDIJIMA

11. svibnja, 2016.

Potrebna je primjena različitih strategija čuvanja od izumiranja i zaborava slavonskog dijalekta kako bismo što više građe skupili, deponirali, tekstno zabilježili, lingvistički dokumentirali i digitalizirano konzervirali pa i muzealizirali.

Napisao: Ivan Raos

Predavanje dr. sc. Anice Bilić, znanstvene savjetnice i upraviteljice Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima o muzealizaciji slavonskog dijalekta održano je u četvrtak 5. svibnja 2016. u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Šokački govor

Govoreći na predavanju dr. sc Bilić istaknula da je slavonski dijalekt najarhaičniji dijalekt štokavskoga narječja koji arhaičnim osobinama svojih očuvanih govora čuva vezu s najstarijim hrvatskim razdobljima jezične kulture u Hrvata. Pojasnila je u čemu se sastoji muzealizacija slavonskog dijalekta, koja podrazumijeva njegovo čuvanje i zaštititu od propadanja kako bi ostao sačuvan budućim naraštajima, prije svega održavanjem kroz razno razne manifestacije, kao što je Šokačka rič pa i znanstveni skup Slavonski dijalekt koji se svake godine održavaju u Vinkovcima (počeli su 2003.), obje manifestacije osmislila je dr. sc. Anica Bilić. „Potrebna je primjena različitih strategija čuvanja od izumiranja i zaborava slavonskog dijalekta kako bismo što više građe skupili, deponirali, tekstno zabilježili, lingvistički dokumentirali i digitalizirano konzervirali pa i muzealizirali.“ Bitski je „nek naš slavonski dijalekt nadalje živi u govoru, u nastavi, u medijima, književnosti pa i u scenskom izražavanju. Zaštititi ga treba na kreativan način, a ne samo kroz dokumente“, kazala je dr. sc. Anica Bilić. Dok ranije mnogi nastavnici u školama nisu bili skloni slavonskom dijalektu, međutim u skladu s njezinim riječima, danas u Slavoniji nema školske priredbe bez šokačkog govora.

Izim slavonskim dijalektom, dr. sc. Anica Bilić bavi se i istraživanjem novije hrvatske književnosti, poglavito malim i nepoznatim hrvatskim književnicima 19. i 20. stoljeća, ujedno i hrvatskim latinizmom u Slavoniji, slavonistikom ali i kulturizmom i književnom geografijom. Svoja kroatistička, slavonistička, latinistička, kultursko/kulturologijska i dijalektologijska istraživanja objavljuje u knjigama, zbornicima radova sa znanstvenih skupova kao i znanstvenim časopisima u tuzemstvu i inozemstvu. Izim Šokačke riči i znanstvenog skupa Slavonski dijalekt, u Vinkovcima je osnovala 2015. novu književnoznanstvenu manifestaciju Knjiški Krnjaš, koja je započela odmah prošle godine s javnim djelovanjem.

Zapravo Vinkovci su najstariji eurposki grad s vrlo zanimljivim urbanim naslijeđem koje je slojevito nastajalo u kontinuitetu koji traje više od 8 tisuća godina, i koje se očituje s raznoraznim kulturskim arhološkim materijalnim ostatcima i tragovima iz pojedinih razdoblja ljudske civilizacije. Tijekom svje povjesnice Vinkovci su se postupno razvijali i mnogo puta obranili, međutim ona traje više od 8 tisućljeća, a u ovodobnici nastoje održavati donekle i promicati urbanost gradskog kontinuteta najstarijeg grada Europe i svijeta.

Starčevačka kultura

Eto i Akademija uz druge bi institucije Republike Hrvatske trebala baš taj kontinutet „najstarijeg europskog grada“ jasnije isticati pa i znanstveno propitivati kojeg Vinkovci s ponosom održavaju i čuvaju, jer su se kao grad postupno razvijali u kontinuitetu koji traje više od 8 tisućljeća, pritom su čuvali običaje i otkrivenu baštinu, pa imaju što za pokazati. Naročito su bogata nalazišta iz Starčevačke kulture (neolitičke kulture) koja je kultursku postojanost uvjerljivo izražavala tijekom VI. tisućljeća pr. Kr. Međutim u ovodobnici baš ta se Starčevačka kultura pokazljivo dokazuje s mnogobrojnim uščuvanim arheloškim ostatcima koji naveliko govore o onodobnom životu starih Ilira, a kakvih nalazaka i kulturskih ostataka o kasnijim razdobljima koji uvelike govore i o životu stanovništva u nadolazećim epohama, uokolo i u samim Vinkovacima zaista ima mnogo.

Akademik Josip Užarević u uvodnom govoru nazočnim je ukazao na to koliko je svojim djelovanjem dr. sc. Anica Bilić zadužila Slavoniji, pa i koliko je pridonijela da Vinkovci postanu kulturska minimetropola istočne Hrvatske.T