GLAVNE TEME

SLOVAČKA SAVJETUJE DA ZA EU

13. prosinca, 2011.

Predavanje veleposlanika Slovačke Republike Romana Supeka u Europskom domu u Zagrebu

Priredio: Janko Bučar

Hrvatska će za nekoliko dana potpisati Pristupni sporazum s Europskom unijom. Međutim, građani će se na referendumu morati izjasniti žele li ili ne žele da Hrvatska stupi u Europsku uniju. Stoga bih želio s barem nekoliko misli pridonijeti raspravi o prednostima i nedostatcima članstva u Europskoj uniji. Ujedno shvaćam da je danas mnogo teže raspravljati o toj stvari nego što je to bilo prije nekoliko godina, budući da Europska unija u sadašnjosti prolazi kroz vrlo složeno razdoblje. Priča Slovačke bi zato mogla biti Hrvatskoj određena inspiracija.

HRVATI I SLOVACI

Povijesni odnosi između hrvatskog i slovačkog naroda oduvijek su bili tradicijski i prijateljski bliski. Ne samo time što smo nekoć živjeli zajedno u jednoj velikoj monarhiji, ne samo u dijeljenju zajedničkih vrijednosti, već prije svega snažnom voljom naših naroda za slobodom i nezavisnošću. Te vrijednosti su nas vodile stoljećima i pomogle su nam sretno završiti proces gradnje naše suvremene državnosti. Bio je to doduše složen put, ali uspjeli smo ne samo našim trudom, već i uz pomoć prijatelja.

Republika Slovačka je mlada država, slično kao i Republika Hrvatska, no za vrijeme kratkih 20 godina svoje moderne povijesti postigla je izrazite političke i gospodarske uspjehe, postala je članom UN-a, OSSE, Vijeća Europe, NATO-a, OECD-a i njezina potpuna integracija do EU je bila završena tek ulaskom u Schengen i eurozonu. Početno nepovjerenje stranih ulagača bilo je postupno svladano i današnja ekonomija Slovačke je izgrađena na značajnom udjelu izvoza. Slovačka, slično kao i Hrvatska, nije imala mnogo vremena uskladiti se povijesno, kulturno, mentalno i društveno sa svim problemima i cijelo društvenim procesima za koje su druge zemlje imale mnogo duže razdoblje. Upravo zato Slovačka može u mnogome biti Hrvatskoj inspiracija, ne samo u sličnosti veličine zemalja i broju stanovnika, već i u sličnosti gospodarskih problema s kojima se suočavaju obje zemlje.

I SLOVAČKA JE IMALA DUG PUT

Pristupanje Slovačke Europskoj uniji bio je dugotrajan proces koji je započeo potpisom Asocijacijskog sporazuma između Republike Slovačke i Europske zajednice 1993. godine. Godine 1995. Slovačka je službeno predala zahtjev o pristupanju EU te je 15. veljače 2000. započela pristupne pregovore koji su bili uspješno završeni u prosincu 2002. na Kopenhaškom summitu. Nakon potpisivanja Pristupnog sporazuma 16. travnja 2003. i završetka ratifikacijskog procesa u svim zemljama članicama EU, Slovačka je 1. svibnja 2004. godine postala punopravnim članom EU. Za vrijeme tog dugotrajnog procesa su se oblikovale, ali i mijenjale spoznaje i stavovi javnosti prema ulasku Slovačke u Uniju. Reakcija na nedovoljnu informiranost javnosti o posljedicama ulaska bila je prihvaćanje Komunikacijske strategije vlade Republike Slovačke za pripremu građanstva na članstvo u EU još 1999. godine. Glavni ciljevi te komunikacijske strategije bili su informiranje građana o pravima i obvezama Slovačke nakon ulaska u EU. Strategija je podijelila proces na tri faze:

1. informacijsku fazu od 1999. do 2000. za čije se vrijeme trebao postaviti temelj jasnih informacija o EU i pojedinih sastavnica integracijskog procesa;
2. faza uvjeravanja od 2001. do 2003. za vrijeme koje se trebala stvoriti prointegracijska atmosfera i
3. mobilizacijska faza od 2004. do ulaska čijim je ciljem bilo mobilizirati građanstvo prije referenduma o ulasku u EU.

Vlada je također 2003. godine odobrila Strategiju predreferendumske kampanje o ulasku Slovačke u EU koja je bila dijelom treće, mobilizacijske faze. Referendum se održao 16. i 17. svibnja 2003. godine, mjesec dana nakon potpisivanja pristupnog sporazuma. Odaziv slovačkih birača na referendumu o ulasku u EU bio je ključan, budući da je, prema slovačkim zakonima, na glasovanje moralo izaći više od 50 posto svih birača. Na referendumu je sudjelovalo 52,15 posto svih birača zapisanih na glasačkim listama, međutim 92,46 posto građana glasovalo je za ulazak Slovačke u EU. No usprkos neosporno uspješnom rezultatu referenduma u Slovačkoj, budući da je taj referendum bio jedini uspješan u cijeloj slovačkoj povijesti, postavilo se pitanje relativno niskog odaziva birača. Prema analitičarima koji su se bavili uzrocima i posljedicama održanog referenduma ustanovilo se da na odluku o sudjelovanju na referendumu utječe tip kampanje, njezino vremensko trajanje, ali i intenzitet. To je uloga političkog marketinga. Mediji, političari, stranke, stručna javnost, nevladine organizacije stvaraju atmosferu očekivanja nečega što ima osnovni društveno-politički značaj i može utjecati na daljnji razvoj. No, znanstveno je dokazana činjenica da je slovačka javnost integraciju do EU većinom podupirala dugi niz godina bez obzira na političku rascjepkanost društva ili koalicijsko-oporbene tabore.

SLOVAČKA KAO PRIMJER

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju realno će je se dotaknuti promjene koje taj pristup donosi. Slovačka je taj nimalo lagan put već apsolvirala te je svjesna svih prepreka i napora s kojima se trebalo suočiti i čemu se trebalo prilagoditi. S promjenom položaja zemalja u europskom prostoru neizbježno se transformira ne samo ekonomija, već i cijelo društvo.

Mnogo si Hrvata danas postavlja pitanje što će im donijeti Europska unija. Kao primjer može poslužiti Slovačka koja je i zahvaljujući članstvu u Uniji zabilježila posljednjih godina značajan gospodarski napredak. Moram konstatirati da je Slovačka ulaskom u EU mnogo više dobila. Danas bismo u mnogim pogledima bez Unije živjeli teže. Nije pritom riječ samo o vanjskopolitičkim doprinosima, već i o shvaćanju prednosti članstva u EU od strane građana koje prirodno zanima kakve konkretne prednosti im donosi integracija. U Slovačkoj danas nitko ne sumnja da se ulaskom u EU povećao politički i ekonomski ugled zemlje.

Kakve je to prednosti Slovačka osjetila nakon ulaska u Uniju? Vrlo praktično su to osjetili građani koji, osim što se njihovoj zemlji podigao rejting u svijetu, više na primjer nisu morali čekati na graničnim prijelazima. Male zemlje kao što su Hrvatska i Slovačka se mogu vrlo teško gospodarski razvijati bez uključenja na zajedničko europsko tržište, a pristupanjem slovačkog gospodarstva na to tržište građanima su se otvorile i mnoge nove mogućnosti za rad, ali i obrazovanje. U državi se učvrstio demokratski sustav te su se povisile sigurnosne mjere, a time i sigurnost građana, budući da EU ima svoje mehanizme i instrumente, ali i povećanu razinu suradnje.

Životna razina u Slovačkoj se osjetno povisila čemu je pridonio posebice stalni ekonomski rast koji je imao utjecaj na plaće, smanjenje nezaposlenosti, a osvijestila se i potreba za komforom i kvalitetom življenja. Kao primjer ću navesti samo nekoliko statističkih podataka. Dok je u Slovačkoj 2000. godine BDP po stanovniku predstavljao 4 100 eura, a 2003. godine, dakle prije ulaska, 5 500 eura, 2010. godine je to već bilo 12 400 eura. Rast BDP-a u 2000. godini predstavljao je samo 1,4%, dok je 2003. godine to bilo već 4,8%, a nakon ulaska u EU nadalje je dinamički rastao, kada je 2007. godine dosegao već izvrsnih 10,5%, što je pripadalo najboljima u Europskoj uniji. To jasno pokazuje ubrzani rast nakon ulaska u Uniju. Važno je napomenuti da udio eksporta u ukupnom BDP-u je veći od 88%, dakle Slovačka je životno ovisna o eksportnim mogućnostima, a članstvo u EU joj nudi mnogo bolje mogućnosti nego kakve  bi imala kada bi bila izvan EU. Ekonomski rast imao je naravno utjecaj i na rast plaća. Prosječna plaća 2000. godine iznosila je 380 eura, a 2010. godine je to bilo 770 eura, dakle dvostruko više. Također se i nezaposlenost u Slovačkoj bitno promjenila. Dok je 2000. godine bila na razini od 18,8%, 2011. godine je pala na 13,1% usprkos gospodarskoj krizi koja je pogodila i Slovačku. Inflacija je 2000. godine predstavljala 12,2%, ali 2010. godine je bila tek 1%, što jasno pokazuje stabilizaciju slovačkog gospodarstva.

Za vrijeme ulaska Slovačke u EU mnogo se pričalo o tome što će se dogoditi s nacionalnim suverenitetom i identitetom kada zemlja pristupi Uniji. Važno je naglasiti da bez obzira na stupanj političke i gospodarske integracije Unija ne funkcionira kao jedinstvena država. Dio suvereniteta Slovačke se doduše prenio na razinu zajedničkog odlučivanja u Uniji, ali iz određenog pogleda se to pokazalo i kao prednost, budući da su se na taj način mogli bolje očuvati pojedini nacionalni interesi što ne bi bilo moguće izvan granica Unije.

ULAZAK U EU DONOSI BOLJITAK

Prednost ulaska u EU osjetila se dakako i na području obrazovanja. Premda su slovački studenti mogli studirati u zemljama EU i prije 2004., zahvaljujući članstvu u Uniji te su se mogućnosti proširile. Iako su Slovaci izgubili pravo na neke od stipendija koje su dotada mogli dobiti od fondova kao građani «trećih zemalja», na drugoj su strani dobili mnogo više – dobili su pravo studiranja na sveučilištima država članica po istim uvjetima prema kojima studiraju studenti državljani te iste zemlje. Nakon ulaska u EU mnogo slovačkih studenata otišlo je studirati izvan granica države, ponajviše u Veliku Britaniju, Njemačku, Austriju i Francusku. Slovačka je nakon pristupanja Uniji slobodno mogla sudjelovati u različitim programima u području obrazovanja, stručne pripreme i mladeži, kao što je primjerice program Sokrat II, današnji Erasmus, koji je usmjeren na potporu cijelo životnoga obrazovanja posredništvom učenja stranih jezika, na potporu mobilnosti i suradnje na europskoj razini. Program Leonardo da Vinci II orijentiran je na tvorenje europskog obrazovnog prostora posebice u području stručnog obrazovanja, a program Mladež (Youth) na potporu neformalnih aktivnosti mladih ljudi partnerskih krajina.

Potrebno je kazati da je ulazak imao i pozitivne i negativne posljedice na tržište rada. Pozitivna strana bila je ta da je građanstvo dobilo više prilika za rad. Mnogo se ljudi zbog boljih uvjeta zaposlenja i većih plaća preselilo u Veliku Britaniju, Irsku ili Češku što je međutim donijelo negativne posljedice zemlji, budući da se pojavio povećan odljev kvalificirane, obrazovane radne snage. No, i građanstvo s manjim stupnjem obrazovanja također je dobilo priliku zaposliti se u drugim zemljama što je pozitivno utjecalo na njihov standard i financijsko stanje. Međutim, povećanjem životne razine u Slovačkoj, dakle i plaća, nakon nekoliko godina ti su se ljudi počeli vraćati natrag. Mogli bismo reći da je nezaposlenost, nakon ulaska u Uniju, a prije početka svjetske krize, bila u Slovačkoj u stalnom opadanju. Posljedica krize bio je lagani porast nezaposlenosti. Kriza, koja se dotaknula svih zemalja, bi ipak imala utjecaj na nezaposlenost bez obzira na to je li Slovačka u EU ili nije. No, važno je naglasiti da Europska unija ne donosi gotova rješenja za probleme poput nezaposlenosti i niskih plaća, već je to u prvom redu u nadležnosti pojedine države. Europska unija nije ono što će riješiti naše probleme, već je okvirom unutar kojega se ti problemi mogu riješiti.

SVAKA ZEMLJA POSEBNA PRIČA

Članstvo Slovačke u Uniji je utjecalo i na turizam koji je vrlo važna gospodarska grana u Hrvatskoj. Na velike promjene u turističkom sektoru imalo je utjecaj ukidanje granica, posebno nakon pristupanja Schengenskom sustavu. I eurozona je imala pozitivan utjecaj na povećan promet ljudi i robe. No trajni je rast prihoda od turizma prije svega povezan i s  povećanjem kvalitete usluga. Nužnim poboljšanjem infrastrukture u svrhu unaprjeđenja gospodarstva osnažio se i slovački turizam. Zaslugom eurofondova se povisio broj hotela, pansiona i daljnjih pružatelja usluga turizma na selu. U Slovačkoj se međutim pojavio i jedan problem, vezan uz Schengenski sustav, a on je vezan uz potrebu posjedovanja vize za posjetitelje iz «trećih zemalja» koji vrlo često posjećuju slovačke Tatre, no potrebno je reći da to nije isključivo problem Slovačke kao zemlje, već da se s njim susreću sve zemlje članice  Schengenskog sustava.

Proces integracije Slovačke u EU pogodovao je u velikoj mjeri ulasku stranog kapitala i stranih investicija u zemlju. Dok je godine 1998. prije uvođenja investicijskih poticaja u praksu godišnji priljev predstavljao 0,61 milijardu eura, nakon uvođenja investicijskih poticaja već je 2002. godine to bilo 6,2 milijardi eura, odnosno deset puta veći. Međutim, slovačka je vlada pritom morala stvoriti povoljne uvjete atraktivne za strane investitore, odnosno, izgrađenu infrastrukturu, primjerenu cijenu obrazovane radne snage, porezne olakšice i poticaje. Inozemni kapital pozitivno je utjecao na zaposlenost u Slovačkoj, a inozemni investitori bili su privučeni niskom stopom PDV-a, investicijskim poticajima i prije svega potporom za otvaranje radnih mjesta, oslobođenjem od poreza na određeno razdoblje te davanjem građevinskih površina. Danas je jasno da je tek mit misao da će strani investitori nakon ulaska pokupovati sve nekretnine u toj određenoj zemlji jer za to mora postojati razlog.

Također se prije ulaska u Uniju mislilo da će se cijena nekretnina naglo povećati, ali danas se Slovačka navodi kao primjer onih zemalja u kojima se cijena nekretnina nakon pristupa nije bitno mijenjala. Još u vrijeme pregovora cijene nekretnina su neprestano rasle, dakle odmah nakon ulaska u Uniju cijene su stagnirale. Nastankom ekonomske krize, primjerice, cijene stanova u Slovačkoj su stagnirale ili im se cijena snižavala, a u nekim se regijama bitno snizila. Cijene građevinskih i poljoprivrednih površina su se umjereno povisile, ali ne uglavnom pod utjecajem zanimanja stranih investitora, već prije svega rastom ekonomske snage domaćih investitora. No, povećalo se i tržište nekretnina uključujući tržište u susjednim državama pa se samim time proširila ponuda.

Ukidanjem carina te slobodnim kretanjem usluga i kapitala poduzetnici su dobili nove poslovne prilike, što je za Slovačku i zemlje EU imalo za posljedicu rast uzajamne trgovine. Uvođenjem zajedničkog carinskog prostora otpali su troškovi na carinske kontrole i kontrole putovnica te također na zaštitu granica. Omogućavanjem slobodnog kretanja osoba, robe i radne snage jednoznačno se ubrzalo putovanje i trgovinska razmjena. Kao negativna strana za državu javlja se gubljenje carinskih prinosa što je međutim kompenzirano većom dobiti.

VAŽNO JE DA SE GOSPODARSTVO PRILAGODI

Premda ulazak u EU ima mnoštvo pozitivnih strana, Slovačka je osjetila i poneku negativnu. Proces globalizacije općenito ne ostavlja mnogo prostora za zaštitu malih gospodarstava te njihov održivi razvoj, stoga se i slovačko gospodarstvo moralo prilagoditi da bi bilo konkurentno sposobno na europskom tržištu. Problematika poljoprivrede je jedna od najtežih i najkompliciranijih pitanja EU. Stare zemlje članice imaju eminentno zanimanje očuvati dosadašnju politiku izravnih potpora u agrosektor, budući da je čak 42,5% proračuna EÚ je namijenjeno za taj sektor. Ova problematika je veliki izazov za nove zemlje članice da zajedničkim nastupom očuvaju svoje vitalne interese.

S obzirom na dosadašnje iskustvo može se reći da negativnu stranu ulaska čine kratkoročno visoki troškovi s kojima se zemlja suočila u to vrijeme. Ti su troškovi uglavnom bili povezani s restrukturalizacijom industrije, premještanjem radnika iz manje konkurentnih u konkurentnije industrijske grane te prihvaćanjem europskih regulativa i njihove primjene uključujući i zaštitu okoliša. No ipak, dugoročnu korist od svega toga imalo je društvo u cjelini. To se prvenstveno odnosilo na modernizaciju proizvodnje, nova radna mjesta, smanjivanje cijena na domaćem tržištu zbog povećane konkurencije, efikasniju administraciju i sudstvo, čišći okoliš zbog uvođenja strože regulative o zaštiti okoliša te na pristup programima i fondovima EU koji su namijenjeni razvoju i projektima.

Nakon potpisivanja ugovora o pristupanju Hrvatskoj će biti otvorena vrata do mnoštva raznih mogućnosti i prilika, od političkih i gospodarskih, pa sve do obrazovnih i kulturnih, a na njoj i njezinim predstavnicima će biti odluka na koji način i u kojoj mjeri će svi potencijali koje Unija pruža biti korisno iskorišteni. Prirodno je da Europska unija posjeduje i pozitivne i negativne karakteristike, no kada se situacija sagleda općenito može se zaključiti da integracija u Uniju malim zemljama, kao što su Hrvatska i Slovačka, znači mnogo više koristi i sigurnosti nego nedostataka te da poboljšava životni standard naših građana i pozitivno utječe na njihovu životnu razinu.

Proširenje Europske unije je jedan od prioriteta vanjske politike Slovačke koji se jednoznačno izjašnjava u korist integracije zemalja zapadnoga Balkana u Europsku uniju. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju bit će uspješan primjer, ohrabrenje i važan poticaj ostalim zemljama zapadnog Balkana i njihovim integracijskim ambicijama, pri čemu je već danas jasno da je Hrvatska imala značajan utjecaj u stabilizaciji sigurnosne situacije na Balkanu. Na mnoge će načine Hrvatska postati izvor iskustva za zemlje regije kao što su njoj to dosada bile zemlje srednje Europe.