SKULPTURE OD TVORNIČKOG OTPADA

SKULPTURE OD TVORNIČKOG OTPADA

28. studenoga, 2014.

gstimac otv 01 Custom

Izložba „Recesija“ Gorana Štimca u Gliptoteci HAZU od 29.studenoga do 20.prosinca

Priredio: Ivan Raos

Goran Štimac izlože svoj najnoviji ciklus skulptura naslovljen izložbom Recesija koja se održava u Gliptoteci HAZU (Galerija I.), otvorit će se u subotu 29. studenoga 2014. u 12 sati – ostaje otvorena do 20.prosinca 2014.

 Sklonost svakodnevnom i trivijalnom, konstruktivnoj gesti i umjetničkoj improvizaciji, recikliranju, montaži, samo su neki od karakterističnih pojmova koji bi mogli poslužiti kao tematski okvir i uvod u razgovor o kiparstvu Gorana Štimca. Zapravo o njegovoj izložbi Recesija koja se održava u zagrebačkoj Gliptoteci HAZU, koja svojim sadržajem i ikonografijom na neki način predstavlja paradigmatsko mjesto za razumijevanje njegove umjetnosti kao spoja estetike otpada, radymadea i istraživačkog procesa u odnosu na jezik i strukturu djela i samu prirodu materijala. U konkretnom slučaju riječ je novom ciklusu radova, skulptura/instalacija većih dimenzija, pod nazivom Recesija, izvedenih u kombiniranoj tehnici (zavarivanja) od odbačenih komada lima i željeznih profila, koje u sadržajnom i likovno-estetskom smislu predstavljaju neka od njegovih dosad najzanimljivijih rješenja i najprovokativnijih likovnih ostvarenja u hrvatskom kiparstvu posljednjeg desetljeća istakao je autor predgovora Radovan Vuković  i natavio.                                                                                                

ŠIROK RASPON INTERESA

Zaista otkad se pojavio na hrvatskoj likovnoj sceni sredinom osamdesetih nevelikim ciklusom skulptura u inoxu od tvorničkoga otpada, Goran Štimac jasno je označio potencijalno područje svoga djelovanja. Pokazao je predispozicije temperamentnog graditelja i mentalitet kipara kojemu je operativna fleksibilnost i struktura gotovih materijala važnija od preciznosti izvedbe. Riječ je o umjetniku koji je (već jednom je napisao) „svojim senzibilitetom, kulturom govora i praktičnim iskustvom pokazao širok raspon interesa, od tradicionalnog kiparskog i slikarskog, do inovativnih rješenja i postupaka ostvarenih u formi prostornoga crteža/skulpture, instalacije, asamblaža, kiparskoga koncepta, ambijenta“.

Ipak u toj stilski i koncepcijski razgranatoj i dinamičnoj umjetničkoj aktivnosti njegova oblikovna kultura, jezik i sintaksa odavali su osebujnu prirodu i karakter umjetnika koji se svojim „slobodnim stilom“ nije uklapao u tradicionalne medijske okvire niti stroge estetičke kriterije. Baš kao i mnogi iz generacije koja je se izražavala baš sredinom 80-ih u pluralističkom ozračju nove osjećajnosti i povratka figurativnosti u duhu estetike postmodernizma, Štimac je otkrio novi prostor kreativne slobode i time u praksi potvrdio svoja ranija opredjeljenja. Ne baš zadrtim pristupom mediju izgradio je poziciju kipara koji je u primarnim zahvatima i „labilnijim“ strukturama jednostavnih, duhovito komponiranih oblika apstraktne ili elementarne figurativnosti iskazao sklonost stvaralačkoj improvizaciji i stanovitom  konformizmu u odabiru kiparskih tema i priručnih readymade sredstava za izradu svojih skulptura.

 SPREMAN NA NOVE IZAZOVE

 Zapravo riječ je o umjetniku koji je odmah nakon studija kiparstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti sredinom osamdesetih jasno izražavao artikulirana svoja umjetnička opredjeljenja. Učvrstio je startnu poziciju umjetnika uvijek spremnog na nove izazove i drugačija likovna rješenja svojstvena mentalitetu suvremenog nomada. Već sam izbor repromaterijala, sirovog industrijskog otpada (profila metalnih cijevi i lima od rostfraja) u ranim skulpturama iz sredine osamdesetih  (ciklus Glave, 1988.,), na neki način odredio je prirodu i karakter njegove umjetnosti u kojoj se jasno očitovao konceptualni pristup kiparskoj temi i naglašena sklonost igri, improvizaciji, recikliranju i transformaciji gotovih predmetnih oblika redukcijom ili pak svjesnim „gomilanjem“ detalja u grubo izvedenim figurativnim sklopovima i prostornim kiparskim intervencijama (skulptura u Parku Mladosti, Zagreb,1987.). Pritom je pokazao iznimnu osjetljivost za  primarne vrijednosti forme sadržane u prirodi materijala i samom procesu oblikovanja te minimalnim tehnološkim zahvatima uspostavio konstruktivni dijalog u ne običnim kombinacijama stvorenih forma i oblika s elementima ludičkog, nadrealnog i fantastičkog. Jer iskustvo je i stalno izmicanje pravilima i konačnim rješenjima, uz latentno nagnuće kreativnoj proizvoljnosti i stanovitoj konceptualizaciji ideja i postupaka, bitno odredilo i arhitekturu njegova rukopisa koji se ne da svesti u strogo određene stilske i formalne okvire. Štoviše ponekad se čini kao da njegovi okupljeni radovi ne pripadaju istom autoru,kao da ih nije radila ista ruka, na što je u velikoj mjeri utjecao trenutni odabir i vrsta nađenog materijala. Ali i nemiran, znatiželjan duh koji je svoje kreativno uporište gradio napostmodernističkom iskustvu „jezičnih igara“ i jedinstvenom shvaćanju ovodobnih medija i realnog prostora uokolo sebe kao mogućnosti neprestanog transferiranja likovnih sadržaja i iskustava iz stvarnoga života u imaginarni svijet umjetnosti.

 U trenucima pune koncentracije nije se libio ni radikalnijih i složenijih zahvata kojima je vratio povjerenje u kiparstvo kao disciplinu, u čistu i čvrsto oblikovanu plastičnu misao. Uostalom što se moglo vidjeti u „relevantnom“ ciklusu polikromnih željeznih konstrukcija izvedenih u formi linearnih prostornih crteža/skulptura iznimne poetske svježine, profinjene elegancije i sugestibilnosti  (Pismo u Itaku…, 1998.), a potom i u tematskom ciklusu drvenih skulptura „igračaka“, koje su svojim elementarnim stiliziranim formama i primarnim slikarskim intervencijama i detaljima iz svijeta dječje ikonografije naprosto «budile vedru emociju i optimistična sjećanja na djetinjstvo» (Lindin svijet, 2000.), postavši tako prepoznatljivim mjestom i respektabilnim primjerima njegova kiparstva.

KONSTRUKTIVNA LOGIKA U NOVOM CIKLUSU

Ipak za razliku od navedenih, kao i nekih drugih relevantnih kiparskih ostvarenja, gdje je u linearnoj konstrukciji geste ili duhovitim interpretacijama figurativnih sadržaja pokazao vještinu kiparske modelacije, u novom ciklusu radova otišao je korak dalje u propitivanju primarnih, formalnih i izražajnih mogućnosti kiparske forme, suprotstavljajući anarhičnu slobodu slučajnosti i improvizacije disciplini konstruktivne logike.Zanimljivo (recesijski simptomatično) da je inspiraciju i građu za svoje nove radove pronašao u autentičnom ambijentu, skladištu željeznog otpada (u industrijskoj zoni Čavle kod Rijeke), kojeg je stjecajem okolnosti dobio na određeno doba atelijerski, tj. radni prostor za pripremu zagrebačke izložbe. U tom atipičnom ambijentu i sumornom pejzažu nagomilanog smeća potrošačke urbane kulture, u živom odlagalištu reciklažnog otpada, Štimac je otkrio jednu drugu i drugačiju zblju. Golemo skladište ostataka i krhotina kolektivne memorije kao neiscrpan izvor inspiracije, te kao kipar pokazao rijetku osjetljivost za efemerni svijet odbačenih predmetnih oblika i općenito estetiku readymadea. Neopterećen aktualnim ekološkim temama i globalnim problemima konzumerizma naše sadanje civilizacije, u središtu je njegova stvaralačkog zanimanja primjetno uočljiv kiparski problem kao izraz i proces stvaranja novih vrjednota (koje se nalaze uokolo pa i u gomilama tehnološkog smeća), raznih dijelova odbačenih predmeta, komada zgužvanoga lima i olupina industrijskog mobilijara i, ostataka različitih žičanih profila i cijevi građevinskog i brodskog inventara od rostfraja, otkriva bogatstvo i „ljepotu“ neobičnih forma i oblika, koje potom rabi kao građevni materijal i gotove elemente za neobične konstrukcije i rudimentarne sklopove svojih organičkih skulptura, instalacija, asamblaža. Istrgnuti iz društvenog konteksta i lišeni prepoznatljivih uporabnih atributa, umjetnik ih jednostavnim operativnim zahvatima iz zaborava ponovo vraća u funkciju kao novu vrjednotu i plastičku činjenicu bez primjera u recentnom hrvatskom kiparstvu. 

To ne baš svakidašnje (autentično stvaralačko iskustvo) nije samo utjecalo na izbor i vrstu kiparskoga materijala, ono je u izvedbenom smislu bitno utjecalo na jezik i kulturu oblikovanja, i nadalje dosljedno njegujući konceptualni pristup i konstruktivnu metodu  „više intuitivne, nego planske gradnje“.

Ne zadirući u materijalno tkivo l’objetstrouvés, njegov je modus operandi prije svega fokusiran na prirodu medija, na proces nastajanja umjetnine (pa i sam čin stvaranja), na morfologiju i primarna svojstva gotovih materijala, što u poetičkom smislu generira izrazitu svježinu i optimizam njegovih skulptura, njihovu izvornost i neponovljivost.

Na taj način oslobodio je prostor stvaralačkoj imaginaciji kojom, na asocijativnom tragu predmetnog iskustva, bez unaprijed utvrđenog plana, slobodno komponira, poetizira i spaja različite predmetne oblike u polimorfne skulpturalne tvorevine snažnih, metaforičnih sugestija. Poigravajući se konstruktivnim elementima dodavanjem kakvog karakterističnog detalja i pribjegavanjem duhovitim rješenjima, često na razini koncepta i načina asamblaža, Štimac malim pomacima i neočekivanim obratima, na rubu vizualne i plastičke provokacije, stvara dojmljive prizore koji svojom sugestivnom formom i sadržajem pobuđuju različite konotacije, od antropomorfnih, floralnih ili morskih motiva do «prijetećih» predmetnih oblika i sugestija iz kakvog arsenala priručnih sredstava.

 ŽELJEZNE ŠIPKE,  INSTALACIJSKE CIJEVI I ZGUŽVANI LIM

Suprotstavljajući tako naizgled krhkim linearnim sklopovima od zavarenih željeznih šipki i instalacijskih cijevi, sirove reljefne površine savijenog ili zgužvanoga lima, on dodatno radikalizira odnose mase i statike; profinjenu eleganciju prostornoga crteža pretpostavlja grubim teksturama grotesknih oplošja skulpture, tako da se na istoj ravni konstruktivistički princip stapa s elementima apstraktnog ekspresionizma.U tom neočekivanom spoju paradoksalnog i čudovišnog, situacija koje provociraju duhovite asocijacije i stanja vizualnog šoka, odvija se proces transformacije, prisvajanja i relativizacije odnosa u kojima se trivijalno i svakodnevno poistovjećuje s iskustvom i značenjem umjetničkog.

Pa iako je riječ o formalno i stilski često posve različitim likovnim rješenjima u kojima, uostalom kao i u cijelom kiparskom opusu, autor vješto manipulira gotovim predmetnim oblicima civilizacijskoga otpada, čini se da je tek u ovom novom ciklusu radova snažnije nego ikad dosad iskazao povjerenje u izražajnu snagu i „živi“ jezik materijala. Neopterećen metijerskom perfekcijom, formalnom preciznošću , kao ni stilskom dosljednošću, Štimac je na sebi svojstven način duhovito interpretirao i plastički vrlo upečatljivo oblikovao jedan intrigantan i autorski zanimljiv kiparski svijet u kojem se isprepleću realnost i fikcija, artificijelna kiparska forma nadmeće se s primarnom strukturom materijala kao izravan spojumjetnosti i stvarnoga života.U pojedinim segmentima njihova sirova, ekspresijom nabijena faktografija na određeni način dotiče skulpturu enformela i art-bruta pedesetih godina prošloga stoljeća, gdje se svjesnim napuštanjem svake dopadljivosti i estetiziranja stapaju sloboda oblikovanja s evokacijom materijala.  

BILJEŠKA O UMJETNIKU

Goran je Štimac rođen 24. listopada 1959. godine u Rijeci. Diplomirao je kiparstvo 1988. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Nakon čega se zapošljava 1996. na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Od 2004. godine bio je dekan Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Zapravo je vrlo dinamičan tijekom umjetničkog djelovanja priredio je pedesetak značajnih samostalnih uglavnom recentnih  izložbi (ciklusi skulptura, crteža i slika), a uvelike je sudjelovao na više od stotinu vrlo zapaženih žiriranih, koncepcijskih, problemskih, bijenalnih, trijenalnih i pozivnih izložbi, predočavajući hrvatsku ovodobnu likovnu umjetnost u tuzemstvu i  svijetu. T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 5 prosinca, 2014, 17:46

    Sve se čini da bi gospodin Igor Štimac više zaradio da namjesto zavarivanja metalnih otpadnih djelova iste,poput Roma, prodaje ,,u staro željezo …..na djelu je još jedna mentalna recesija pod identičnim nazivom “”RECESIJA””….

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code