IZDVOJENO

SKEJO I NORAC SU U ŠKABRNJI ZAPISANI ZLATNIM SLOVIMA

3. studenoga, 2023.

„Kad sam ove godine u Splitu držao govor na jednoj obljetnici HOS-a  i sam sam završio na sudu, jer da sam „uznemiravao narod“ što sam rekao „Za dom spremni“! A taj pozdrav nema veze s onim iz NDH. Četnici su nam čitavo vrijeme rata govorili da smo „ustaše“ i još nas i danas vežu uz NDH. Zašto se onda ne progone oni koji za hrvatske branitelje kažu da su „ustaše.““

„Da, javio se „po zadatku“. Koju je on brigadu ili ratnu postrojbu predvodio u Domovinskome ratu? Kada je i gdje on postao general? Navodno je i ratni invalid!? Sad se javio u svezi Vukovara, a nakon ovog razgovora možda će i meni dijeliti lekcije. Ovakvi naprosto nemaju srama, vjerujte. Uostalom, neka taj Krešić objavi svoj ratni put, a ja ću svoj, pa neka narod vidi tko je sve kod nas general“

Razgovarao: Mladen Pavković

Jedan od Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskog rata je i Marko Miljanić, koji je bio na čelu Samostalnog bataljuna Škabrnja, čiji su se pripadnici tri mjeseca krvavo borili prije nego je ovo malo, hrvatsko mjesto 18. studenoga 1991. okupirano.

Već se godinama bori za istinu, nikada  ne zaboravljajući ni svoje suborce, a poglavito poginule i ranjene i obitelji koje su izgubile svoje najdraže.. On, kaže, drugo i ne želi. Iznimno ga smetaju neistine, laži i podmetanja, na koje nažalost i on često nailazi. U ratu je izgubio desetak članova uže i šire svoje obitelji. Kad mu je bila živa majka, čijeg su supruga, a njegova oca, četnici ubili na pragu obiteljske kuće u Škabrnji,  u Zadru je, da ne povjeruješ,  nisu željeli primiti ni u Dom za starije, pa često naglašava – da su to „privilegije“ onih koji su stvarali hrvatsku državu.

Uvijek je otvoren i iskren, bez obzira na posljedice.

Nu, njega se, kao i ostale junake u Škabrnji, uglavnom sjete pred obilježavanje dana okupacije ovog mjesta.

„Imate pravo – rekao nam je u podužem razgovoru te dodao: Neprestano me zovu, pitaju…Međutim, tijekom cijele godine – „nitko“ – ništa. A Škabrnja ne živi samo za ovaj jedan dan, mi 365 dana u godini živimo s našim patnjama i mukama. U boli i tuzi.“

Gosti iz Zagreba i junak Skejo

Sad je iznimno važno, kažemo,  tko će 18. studenoga biti na čelu kolone…

„Da, to je najvažnije pitanje. U prve redove manje-više svake se godine guraju pojedini političari i politikanti, ali i oni koji nemaju nikakve veze sa stvaranjem hrvatske države. Mene su jedne godine, baš u Škabrnji,  maknuli s prvih redove kolone, zajedno sa mojim unukom. Morali smo napraviti mjesta za goste iz Zagreba!? Ali, neprestano se pitam-zašto takvo zanimanje i takva gužva nije bila u vrijeme kad se Škabrnja branila, kad su ovdje svakodnevno ginuli branitelji, žene, starci i djeca? Nakon okupacije, zločinačka JNA, ali i domaći i ini Srbi-četnici, izvlačili su civile iz podruma, gazili ih tenkovima, klali, a potom pljačkali naše kuće i palili ih. Tada je trebalo doći u Škabrnju, kad je krv tekla našim ulicama.“

Mnogi spominju samo 18. studenoga…

„Tog dana je Škabrnja okupirana. Ali, mi smo se borili puna tri mjeseca. O tome malo tko ili nitko ne govori i ne piše. Nismo mi „šaptom“ pali. Bili su tu krvavi dani. Tražili smo pomoć na sve strane. General Ante Gotovina je poslao u Škabrnju pripadnike HOS-a, Marka Skeju sa njegovim junacima, koji su rame uz rame branili ovaj kraj. Nikad neću zaboraviti Danku Dražinu, koja se kao mlada djevojka vratila iz Njemačke i priključila nama, kad je bila na čelu sa skupinom HOS-ovaca i u svakom trenutku, kao i mi svi, bila spremna i umrijeti za hrvatsku slobodu.“

O svemu onome što se 1991. događalo u Škabrnji, o zvjerstvima pripadnika JNA i Srba, čak pet-šest puta svjedočili ste i u Haagu…

„Kad sam sucu pokazivao fotografije ubijenih, zaklanih i tenkom pregaženih mojih sugrađana, samo je odmahnuo glavom i rekao – maknite to, to ne mogu gledati! Inače, neprestano, iz godine u godinu, ukazujem na ratne zločince, čak znam i njihove adrese, ali to malo koga zanima. Osudili su neke „nevažne“ likove, neku ženu, a pravi zločinci ostali su bez kazni što se tiče Škabrnje. Glavni zločinac za nas je bio Ratko Mladić. Je li itko čuo da je samo jedan dan kažnjen zbog Škabrnje? A Mirka Norca još i danas progone, kao ratnog zločinca… Baš kao i mojeg prijatelja Skeju, koji je Junak Domovinskog rata.“

Zlatnim slovima

Često ističete Mirka Norca!

„Kako ga ne bih isticao kad nam je iz Gospića slao naoružanje! I on je jedan koji je učinio sve da se suprotstavimo deset puta jačem neprijatelju. I umjesto da bude nagrađen, progone ga. Njegovo ime u Škabrnji je zapisano zlatnim slovima.“

A, kako Vi gledate na pozdrav HOS-ovaca „Za dom spremni“?

„Kad sam ove godine u Splitu držao govor na jednoj obljetnici HOS-a  i sam sam završio na sudu, jer da sam „uznemiravao narod“ što sam rekao „Za dom spremni“! A taj pozdrav nema veze s onim iz NDH. Četnici su nam čitavo vrijeme rata govorili da smo „ustaše“ i još nas i danas vežu uz NDH. Zašto se onda ne progone oni koji za hrvatske branitelje kažu da su „ustaše“, da smo ostvarili hrvatsku državu kakva je bila u II. svjetskom ratu? Ni jedna država na svijetu ne progoni svoje branitelje, a još manje zbog nekakvog pozdrava. To što se kod nas neprestano ističe „Za dom spremni“ nije ništa drugo nego okretanje stvari, pa mi umjesto da se bavimo velikosrpskim agresorima, traženjem ratne odštete i drugim, mi smo već godine potrošili na ovaj pozdrav, koji je „živio“ tijekom hrvatskog obrambenog rata  u kojem su sudjelovali pretežno oni koji nisu ni rođeni kad je postojala NDH. Mi smo se u Škabrnji, kao i oni u Vukovaru ili Osijeku borili s onima koji su nosili crvenu zvijezdu petokraku. Je li netko do danas kažnjen što je nosio „zvijezdu“? A mnogi je vjerujte nose i dalje, najviše na svom srcu!“

Vas, kao i ostale ljude u Škabrnji, poglavito smeta ime Milorada Pupovca…

„Taj čovjek je rođen nedaleko Škabrnje. Najveće je zlo hrvatske politike! Umišlja da je netko i nešto. Zašto nikada nije rekao na kojoj su se strani borila njegova braća u Domovinskome ratu? Na čelu je SDSS-a, udruge koju je osnovao Vojislav Stanimirović. Nevjerojatno je kako su se ovakvi ljudi, pored svih naših službi, uspjeli ubaciti u hrvatsku politiku, i još k tome čitavo vrijeme zarađivati na krvi Vukovara, Škabrnje i niz drugih gradova i mjesta u kojima su stradavali Hrvati. Taj nema što tražiti ovdje. Svake godine baca nekakav vijenac u Vukovaru za poginule Srbe. Što to ne čini u Beogradu, pa imaju i oni tamo Dunav! Pored toga, još nisam čuo da je Pupovac ili netko od njegovih ikada nešto govorio u Srbiji o našoj borbi u Domovinskome ratu, ili nazvao Srbe agresorima. Nevjerojatno je da ovaj čovjek ovdje može pričati i raditi što hoće. Ne mogu ni zamisliti da netko usred Izraela priča protiv njihove borbe s Palestincima te da ga zbog toga još hvale i pune mu džepove.“

Evo, moja malenkost je svojedobno objavila i Vaš ratni dnevnik, knjigu iz koje se i te kako može vidjeti na koji ste se način tri mjeseca branili. Nu, o tome je pisao i Ante Milković, također istaknuti branitelj Škabrnje. Međutim, malo je kome svih ovih godina stalo do ovakvih zapisa, do istine…

„U toj knjizi koju ste i Vi objavili, na jednom našem sastanku, kako je ostalo zapisano, Mile Škaro, 3. studenoga 1991., kaže: „O nama  ne vodi nitko računa iz Zadra, mi smo napušteni, to je žalosno, što moram reći. U Zadru se svi šepure  u odorama i dobro su naoružani i nalaze se na hrani, a mi ništa ne dobivamo.  Mi smo loši, bez odora, loše naoružani. Drugi su odavno dobili plaću, a naš bataljun je Bogu iza leđa.“ Što se o tome ne vode rasprave?“

Vi ste Marko zaslužili i čin generala Hrvatske vojske…

„Ma, pogledajte samo koliko je generala u Hrvatskom generalskom zboru i u što se pretvorila ova udruga! Svi znaju za Ljubu Ćesića Rojsa, Tolja, Ademija i još neke. Ja ne poznajem većinu generala, a ne vjerujem da većina od njih  uopće zna  što se u Škabrnji događalo 1991. Od činova meni su dali „trolista“, a ne bih dobio ni to da me vi niste predložili. Zahvaljujući vodstvu HGZ-a ova udruga gotovo više ništa ne znači, mada tamo ima i časnih i poštenih pojedinaca.“

Evo, čitamo da se o žrtvi Vukovara sada javio i predsjednik HGZ-a Marinko Krešić…

„Da, javio se „po zadatku“. Koju je on brigadu ili ratnu postrojbu predvodio u Domovinskome ratu? Kada je i gdje on postao general? Navodno je i ratni invalid!? Sad se javio u svezi Vukovara, a nakon ovog razgovora možda će i meni dijeliti lekcije. Ovakvi naprosto nemaju srama, vjerujte. Uostalom, neka taj Krešić objavi svoj ratni put, a ja ću svoj, pa neka narod vidi tko je sve kod nas general. Čak ni pok. Marko Babić, Junak iz Vukovara, nije general, a ovaj se kiti tim činom. Nažalost.

Nego, kako ste zadovoljni s programom Hrvatske radiotelevizije (HRT) kad su u pitanju emisije vezane uz stvaranje hrvatske države…

„Mene ne zovu na HRT. Kad obično dođu u Škabrnju s kamerama i mikrofonima, manje-više, obično mene zaobilaze. Ova televizija ima 4 programa, iznimno puno materijala o Domovinskome ratu, ali za njih je sve važnije osim toga. U informativnim emisijama o braniteljima objavljuju jedino ako se nešto govori i piše o njima kao negativcima. Kad ste recimo u bilo kojoj važnijoj tv emisiji HRT-a vidjeli i čuli nekog da govori o Škabrnji? – kazao je Marko Miljanić, ratni zapovjednik i stradalnik hrvatskog obrambenog Domovinskog rata. T