GLAVNE TEME PRISJEĆANJE

SJEĆANJE NA POBUNU U PETRINJI ’91.

23. siječnja, 2024.

Trijumfalna akcija Maslenice i odlučnost naših branitelja autora ovoga teksta uvelike je podsjetila na petrinjska rujanska zbivanja 1990., neposredno iza kninske balvan-revolucije. Riječ je o starom gradu pedagogije i mesoprerade, u kojem je doslovno svim uz partijski komitet dugo gospodario lažni “Jugosloven” Borislav Mikelić.  Prvom tamošnjom pravoslavnom revolucijom upravljao je navodno iz Beograda

 Od znatiželjnika cijela je Kolodvorska bila zaposjednuta, dok su zbivanja, naoko neutralno, promatrali pripadnici jugovojske iz susjedne vojarne. Dio rulje, međutim, kretao se i okolnim ulicama, uzvikujući “Ovo je Srbija!”. I njih je u ranu zoru na okupljanje pozvala sirena iz spremišta gradskih vatrogasaca. U općoj gužvi šešeljevaca, kaže general Lukić, batine je dobio uporni Boro Bešlić, dok su dopisnici HRT-a ostali bez službene kamere. Bili su to nedavno preminuli Zdravko Strižić i Miha Gajdek

Napisao: Josip Frković

Dok se jednom od Hrvata temeljito vojno pobijeđena, ali nikad nahranjena i zadovoljena tuđih teritorija, Srbija i dalje nerazumno naoružava, prkoseći međunarodnoj zajednici glede Kosova, i u Hrvatskoj punoj soliranja izvršne vlasti sjetiše se potrebe jačanja državne obrane i obnove temeljne vojne obuke. Premijer, koji je na malim ekranima iz Davosa viđen u razgovoru sa smrtnim neprijateljem Hrvatske i našega naroda, negdašnjim razularenim i brutalnim navijačem “Crvene zvezde”, Aleksandrom Vučićem, dao je ubrzo nalog ministru obrane Anušiću da osmisli jednomjesečni program temeljne vojne obuke ?! Očito se dragovoljno služenje vojnoga roka par stotina mladića od 2008. i ukidanja vojnoga roka u HV-u nije potvrdilo. Premda nam ustroj služenja vojnoga roka u bivšoj državi nije i ne može biti uzor – već zbog besmislene početne, strojeve obuke u čizmama sa “cvekovima”, 15-godišnjaka ili pak osmomjesečno iscrpljujućeg i spartanskog vježbanja budućih pričuvnih časnika pješaštva u hercegovačkom kamenjaru – u samo mjesec dana bivši srednjoškolci naučit će samo o vrstama oružja, osnovne pojmove. Bez mirisa baruta ili pak naučenih pravila o kretanju bojištem i osobnoj zaštiti. I dok se objava konačnog rješenja očekuje, zajedno s junacima otprije tri desetljeća u velebitskom i zadarskom kamenjaru s pravom slavimo masleničku majku svih pobjeda, kako reče Danijel Kotlar.

Stari general Bobetko

Ne zaobilazeći genijalne strateške zamisli staroga generala Bobetka, čelične pesnice Ante Gotovine i Ante Rossa, dopremljene s dubrovačkoga juga gromovite “Crne mambe” i “Banijsku oluju” Druge gardijske, zapovjednik zadarskih domobrana spominje velika žrtvovanja 127 poginulih bojovnika HV-a, ali i teško plaćeni poraz od 500 domaćih i dovedenih četnikolikih okupatora hrvatskoga tla. Uostalom, potvrđena je spremnost osloboditelja za ponovnu uspostavu srušena masleničkog mosta i redovita prometovanja iz kontinentalnog dijela zemlje ka Dalmaciji.

Trijumfalna akcija Maslenice i odlučnost naših branitelja autora ovoga teksta uvelike je podsjetila

na petrinjska rujanska zbivanja 1990., neposredno iza kninske balvan-revolucije. Riječ je o starom gradu pedagogije i mesoprerade, u kojem je doslovno svim uz partijski komitet dugo gospodario lažni “Jugosloven” Borislav Mikelić.  Prvom tamošnjom pravoslavnom revolucijom upravljao je navodno iz Beograda, kao Slobin kadar za sao krajinske potrebe. Sve do prebjega i   kninskoga premijera. Podsjetio je na njih i tadašnji zapovjednik specijalne policije MUP-a general Marko Lukić. Bilo je to 28. rujna, tek nekoliko sati iza noćnog presretanja i napada lokalnih četnika na kolonu vozila policije koja je oružje pričuve iz Kolodvorske prevozila na sigurno prema Sisku. A u Petrinji policajce pod punom spremom čekala je velikosrpska rulja. Njih oko 4500. Među razjarenim govornicima smjenjivali su se samozvani vođe pobune protiv hrvatske vlasti. Najgrlatiji među njima bio je “Slavijin ” šofer Adamović, za kojeg doznasmo da je uporan u glazbenom “opančarskom” maltretiranju putnika na liniji za Zagreb. Od znatiželjnika cijela je Kolodvorska bila zaposjednuta, dok su zbivanja, naoko neutralno, promatrali pripadnici jugovojske iz susjedne vojarne. Dio rulje, međutim, kretao se i okolnim ulicama, uzvikujući “Ovo je Srbija!”. I njih je u ranu zoru na okupljanje pozvala sirena iz spremišta gradskih vatrogasaca. U općoj gužvi šešeljevaca, kaže general Lukić, batine je dobio uporni Boro Bešlić, dok su dopisnici HRT-a ostali bez službene kamere. Bili su to nedavno preminuli Zdravko Strižić i Miha Gajdek, koje su prisebniji Petrinjci proveli dvorištima i vrtovima do ceste za Sisak.

HOS-u nakoklon do tla

Sutradan je naslovnica iz Petrinje zauzela najveći dio prostora “Večernjaka”, s naglaskom da je netko od velikosrba puščanim metkom iz susjednih potkrovlja (obitelji Bogdanićevih?) teško ranio prvog hrvatskog redarstvenika Ogulinca Josipa Božićevića. “Shvatio sam tada da će Hrvatska svoju slobodu izboriti krvlju”, reče i nedavno tihi gospodin Lukić. Zanimljivo je spomenuti da je 28. rujan bio datum prve partizanske zakletve na Čavića brdu Zrinske gore. Toga su nadnevka, naime, 1941. od vlasti gonjeni  sisački komunisti iz Žabenske šume i Brezovice prešli Savu da bi se udružili sa šumskim razbojnicima četničke provenijencije Vasilja Gaćeše. Ta obljetnica nikoga od pobunjenika nije podsjetila na partizanski pokret u kasnijem “bratstvu i jedinstvu”. O tome pak kakva je pozitivna bila uloga Tomislava Merčepa i HOS-a u Vukovaru, Lukić kaže kako je upravo tih dana postao savjetnik predsjednika Tuđmana za njegovu osobnu sigurnost. Ne želeći ni jednoga trena zanemariti žrtvu hosovaca, ustvrdio je da je grad branilo 57 prvih branitelja u trapericama, a poginulo je 97 pripadnika hrvatske policije. Prvi predsjednik u to je vrijeme bio razapet. Pripadnicima HOS-a, stoga, naklon do tla, ali neka se ne dijelimo. Ništa veća nije bila žrtva svakog hosovca od one hrvatskoga policajca, rekao je general Lukić. T