GLAVNE TEME PRIČA

HRVATICA RODILA I OSTAVILA BEBU U NJEMAČKOJ, PA SAD UCJENJUJE NJEMCE KOJI SU JE USVOJILI

27. prosinca, 2015.

Takva je sudbina Male, koja je očito od samog početka bila neželjena beba. Ipak njezina je majka donijela na svijet, nije željela prekinuti trudnoću ili je ostaviti negdje u parku, baciti u kantu za smeće ili nešto tako slično. To mi pretpostavljamo u slaganju ovog mozaika, ali pravu istinu zna samo njezina majka. Kako, zašto, kada, zbog čega? Tko je kriv za sudbinu naše Male. Svega na tome svijetu ima. I to je pozitivno od ove majke, koja je svoju bebu ipak nakon svega rodila živu i zdravu, a u Njemačku je očito stigla sama sa novim gastarbajterskim valom

Napisala: Đina Paškov/ www.croatia-press.de/ Frankfurt

Pisati u ove dane o hrvatskoj politici ne ispunajva me baš zadovoljstvom, kao ni mnoge druge hrvatske novinare. Posebno ne o ovoj hrvatskoj postizbornoj zbilji o kojoj se mnogima već diže kosa na glavi, o Petrovu, Milanoviću i Karamarku. Zaokuplja me ovih dana priča o Maloj iz Hrvatske, tromjesećnoj bebi koja je postala Nijemica, a priča o njoj kao i o mnogim sličnim sudbinama, a znam da ih još ima, možda i ne bi ugledala svijetlo dana iz više razloga. Pa zar nema dosta dječjih izbjegličkih sudbina, strašnih stradanja onih koji nisu ni zašto krivi, a stradaju na obalama mora. Ali život je takav. On ne pita tko je kriv, grabi, uzima, donosi i odnosi. On teče. A mi sve to gledamo, vidimo ili pak ne želimo vidjeti? Odupiremo mu se ili ga pak propuštamo da ide kako ide, ako ga već ne možemo zaustavljati, a ni skretati. No, ova priča male tromjesećne bebe iz Hrvatske zaokupila je našu pozornost i razmišljenje u ove božićne blagdane o našim svakojakim ljudskim sudbinama. Malena iz Hrvatske je zovu, iako je prije tri mjeseca ugladala svijetlo dana u jednoj od njemačkih klinika i Hrvatsku nije omirisala, a tko zna i hoće li je tako brzo vidjeti. Njezina majka hrvatska državljanka, uspjevamo saznati, dolazi iz jednog gradića na sjeveru Hrvatske, nije joj dala čak ni ime. Jednostavno nije stigla, jer je nije mislila zadržati kod sebe. Dala ju je na usvajanje. Takva je sudbina Male iz Hrvatske, kako smo je mi od milja prozvali, jer nedaj Bože, nije lijepo da dijete nema ime. Bar je to zaslužila.

Nijemci je zavoljeli do beskraja

Ali takva je sudbina Male, koja je očito od samog početka bila neželjena beba. Ipak njezina je majka donijela na svijet, nije željela prekinuti trudnoću ili je ostaviti negdje u parku, baciti u kantu za smeće ili nešto tako slično. To mi pretpostavljamo u slaganju ovog mozaika, ali pravu istinu zna samo njezina majka. Kako, zašto, kada, zbog čega? Tko je kriv za sudbinu naše Male.
Svega na tome svijetu ima. I to je pozitivno od ove majke, koja je svoju bebu ipak nakon svega rodila živu i zdravu, a u Njemačku je očito stigla sama sa novim gastarbajterskim valom. Pričaju nam kako je u Hrvatskoj ostavila četvero djece i supruga te se otisnula u “bijeli svijet” kako bi mogla nešto zaraditi da prehrani svoju obitelj. I dogodilo se da je zatrudnijela. Ne uspijevamo saznati odakle je i koje nacionalnosti, da li je zatrudnijela sa nekim nepoznatim muškarcem ili sa suprugom, ne znamo. S nekim je. I hvala Bogu, jer ima puno žena koje nažalost ne mogu zatrudnijeti i na svijet donijeti svoju bebu. Što se može kada život ima nepredvidljive sudbine. Nikad se ne zna, gdje vas što čeka, pa je tako i gospođu iz Hrvatske dočekala neplanirana trudnoća. Bez obzira na sve bila je hrabra, jer se u toj fazi nije željela rješiti svojega djeteta. Odlučila ga je roditi u zemlji snova. A nakon toga nadležnim ga je institucijama ponudila na usvajanje. Teško je reći je li je srce boljelo? Činjenica je da se za svoju bebu u takvoj suituaciju očito nije mogla brinuti, pa je eto nakon svega odlučila nekoga razveseliti, jer u Njemačkoj je na tisuće bračnih parova bez djece koji jedva čekaju usvojiti bebu. Mnogo je i onih koji u tome ne uspjevaju iz više razloga, jer su u Njemačkoj kriteriji za usvajanaje djece jako visoki. Sve mora biti transparentno i isplanirano. I tako je majka iz Hrvatske svoju bebu odlučila predati jednoj njemačkoj obitelji, koja je dugo godina sanjala o vlastitom djetetu, ali bezuspješno. Hodali su i tražili po cijelom svijetu da bi usvojili dijete. A kada su ih iz ovdašnjih gradskih službi obavijestili o sudbini Male iz Hrvatske nitko nije bio sretniji od njih.
Nekoliko dana nisu mogli spavati, veselili su se bebi, kao da su joj pravi biološki roditelji. Njemački supružnici Ingrid i Kristian pričaju nam kako ih je obuzela neviđena ljubav. Nakon više godina osjetili su se sretni i ispunjeni velikim zadovoljstvom, a i smilovali nad sudbinom Male iz Hrvatske. Mislili su, pomoći će maloj, njezinoj majci a i sebi. Kada su im njemačke institucije nakon vrlo stroge procedure udijelili dijete za njih je to bio najsetniji dan u životu i najbolji predbožićni poklon.

Maloj dali njemačko ime

Pa zar nije i Isus rođen kao siromah u štalici, na ulici, mislili su. Činilo im se kao da su od tada počeli živjeti. Njihov dom je postao ispunjen srećom. Specijalno su uređivali danima sobu za malu i kupili joj mnoge igračke i skupu garderobu za bebe. Maloj iz Hrvatske dali su njemačko ime i mislili kako će joj jednog dana kada bude malo veća otkriti istinitu prriču o njezinoj majci. A kad ono iznenađenje. Majka je imala još jedno izvjesno vrijeme da može i svoju bebu zatražiti nazad, jer tako piše u njemačkom zakonu. Mogla se predomisliti i nakon svega zadržati svoje dijete.
Njemački bračni par priča nam kako su se iznenadili kada su ih pozvali iz nadležnih socijalnih službi i o tome obavjestiti, kako majka od Male iz Hrvatske želi sa njima još o svemu porazgovarati. Ubrzo su shvatili kako majku nije baš previše briga za dijete,nego da je shvatila kako bi od njih, još nešto mogla izvući novaca, jer po svemu sudeći je saznala kako je taj njemački par ipak imućan. Pa im ustupiti bebu bez dobre pare ne bi baš bilo pametno, najvjerovatnije je skontala nesretana majka.
Bar tako su zaključili ovi humani njemački ljudi, vođeni samo ljubavlju prema djetetu. I tako je majka iz Hrvatske polako stala poigravati sa osjećajima njemačkih dobročiniteljima i udomiteljima njezinog novorođenča. Nije bila zadovoljna što je svoje dijete dobro zbrinula i udomila, zahvaljujući njemačkim nadležnim službama i što je dijetetu osigurano lijepo djetinjstvo.
Praktično dala im je do znanja ako joj ne ispune određene financijske uvjete da im je još uvijek spremna uzeti dijete. Kazala im je kako će Malu odvesti kod svoje sestre u Hrvatsku, koja već ima sedmero svoje djece. Njemačkom paru sve je to zvučalo nevjerovatno. Počeo im se rušiti svijet.Obuzeo ih je strah i tuga, i teško da mogu shvatiti svu surovost života u kojemu dijete nije glavna figura već sredstvo za ostvarenje nekih ciljeva. Misle sada, Bože kakvih sve ljudi ima.
– Našu malu smo zvoljeli više nego da smo joj biološki roditelji. Danima nismo spavali od sreće kada smo dobili priliku da je usvojimo. Ali zakon je takav da njezina prava majka još ima vremena da se odluči da li je spremna dati dijete na usvajanje ili ga zadržati To nažalost otvara vrata različitim manipulacijama. Sada proživljavamo pravu agoniju, jer jednostavno ne možemo vjerovati dokle je ta žena spremna ići, i što sve njoj može pasti napamet. Jednostavno može nam uzeti dijete koje smo već toliko zavoljeli i kojemu smo zaista spremni pružiti svu ljubav i toplinu doma. Može s njime nastaviti trgovati i dati ga nekome tko joj ponudi najbolju cijenu, normalno onako ispod stola na crno.

Žive za Malu iz Hrvatske

Nismo pametni što dalje raditi. Vjerujemo da je u ove božićne blagdane ipak sve u Božjim rukama.
Sa druge strane ne želimo i ispunajvati njezine financijske prohtijeve, jer ne znamo gdje bi bio kraj takvim ucijenama, otkriva njemački par, koji je kako se stječe dojam u ove božićne dane najnesretniji na svijetu, jer njihova ljubav za dijetetom i želja da usvoje dijete bez budućnosti i odgovornih roditelja nailazi na velike probleme. Da li će ih i na koji način uspjeti svladati nesavjesna majka, teško je bilo što prognozirati i reći.
Nije to prvi put da ljubav nalazi na zatvorena vrata. Njima ne pada ni na kraj pameti da bi djetetu bilo kada zabranili da vidi svoju pravu biološku majku ili da bi mu, kada dođe vrijeme za to, bilo što o tome zatajili i ne kazali pravu istinu. Oni samo žele i vole djecu, jer kada već nemaju svoje da pomognu s puno ljubavi tuđoj djeci, kojima je pomoć zaista potrebita, ljubav, topli dom i pažnja.
A ne smijemo ni zamisliti što bi Malu z Hrvatske dočekalo u obitelji da se kojim slučajem vrati pravoj majci. Kakva bi joj bila budućnost i djetinjstvo u takvoj svojoj biološkoj obitelji? Sreća joj se osmjehnula u Njemačkoj da živi i odrasta kao kap vode na dlanu njemačkih dobročinitelja, a da li će biti baš tako, ostaje da se vidi? Ovo je samo jedna od dirljivih sudbina novorođenčadi kojima život već prvih dana pokaže svoje čudno, neizvjesno lice. Njezini novi njemački roditelji spremni su na sve da joj osiguraju lijepi život. Inače vole Hrvatsku, kod nas su ljetovali i svojoj maloj se vesele najviše na svijetu. Ako im bude na kraju oduzeta, ne znaju ni sami kako bi to podnijeli. Život im nebi više imao smisla. Bar tako sada izgleda. Ipak Božić je, vjera i nada ih ne napuštaju. Vjeruju da ći imati priliku da Mala iz Hrvatske odrasta u toplini “roditeljskog” doma u ljubavi i sreći kakvu svako dijete zaslužuje. No, život je nekada druga čudna priča!T