VUJČIĆ MINISTAR FINANCIJA, LUKOVIĆ GUVERNER HNB-a

VUJČIĆ MINISTAR FINANCIJA, LUKOVIĆ GUVERNER HNB-a

22. veljače, 2014.

 

 

Vujo Custom

Jedino Linić ne želi dati ostavku

 

 

Napisao: Dražen Stjepandić

Netrpeljivost između premijera Milanovića i ministra financija Slavka Linića u Vladi sve teže uspijevaju prikrivati. Zahlađenje odnosa između premijera i najeksponiranijeg ministra nastalo je zbog dobro poznate afere Šegon, kad je ministar Linić svog zamjenika smijenio tek na intervenciju premijera, a koji je opet smjenu  zatražio tek kad je javno bio isprovociran neugodnim pitanjima kolega novinara vezanim uz pad morala u SDP-u. Kredit odobren u HBOR-u za privatno  poduzeće registrirano na ime Šegonovog sina  natjerao je Milanovića da zatraži Šegonovu smjenu, koja se ubrzo potom i obavljena. 

Od izvora u Vladi doznali smo da je zbog slučaja Šegon premijer je zahtijevao ostavku i od Linića, ali je ministar financija drsko odbio izvršiti sve što je prvi čovjek u Vladi od njega tražio.  Premijeru je Linić poručio da će tada imati otvoreni rat i premijer se povukao kasnije izjavljujući da s ministrom financija nije imao nikakvih većih nesporazuma niti je od njega tražio ostavku.

RAZGOVORI OBAVLJENI

No, prava istina je potpuno drugačija. Premijerov plan je da novi ministar financija postane sadašnji guverner Narodne banke Boris Vujčić, a Franjo Luković bi iz Zagrebačke banke  trebao doći na mjesto guvernera.  Po mišljenju Zorana Milanovića ta dvojica istaknutih financijskih stručnjaka trebali bi popraviti sadašnju tešku gospodarsku situaciju, ali Slavko Linić odbija napustiti zgradu u Katančićevoj premda su razgovori već obavljeni. Vujčić je spreman prihvatiti novi izazaov,  jedino još treba smijeniti Linića.

Boris Vujčić je jedno od rijetkih dobrih kadrovskih rješenja Zorana Milanovića. Guverner HNB-a postao je upravo na Milanovićevu intervenciju, koji je po dolasku na premijerski položaj u Banskim dvorima prije dvije godine  smijenio Željka Rohatinskog i na njegovo mjesto je nakon 12 godina postavio Borisa Vujčića, dotadašnjeg viceguvernera HNB-a. Potsjećamo, Milanović je rekao da se ne radi o nikakvoj smjeni Rohatinskog već o “donošenju strateške odluke tko će sljedećih šest godina voditi HNB, kao jednu ustavnu instituciju, vrlo važnu i neovisnu u svom radu i zakonom reguliranu”.

Pretpostavlja se da bi uskoro mogao izjaviti kako se ni u slučaju Linića ne radi “o smjeni, nego o strateškoj odluci”.

U protekle dvije godine pokazalo se da glede izbora Borisa Vujčića nije pogriješio, pa bi sadašnjeg guvernera HNB-a rado vidio na mjestu Slavka Linića, dok bi na položaj guvernera HNB-a trebao doći prvi čavjek Zagrebačke banke. Franjo Luković je najdugovječniji predsjednik Uprave jedne banke u Europi. U javnosti se pojavio podatak da će nakon 22 godine koliko je bio na čelu Zagrebačke banke povući u mirovinu i posvetiti svojim hobijima. Franjo Luković je nekada bio perspektivan košarkaš Lokomotive, ali je napustio sport i posvetio se studiranju. U Zabu je došao iz Jugobanke New York uoči rata i privatizacije te velike hrvatske banke nastale spajanjem nekadašnje Komunalne banke Zagreb i Gradske štedionice još sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Premda je najavio povlačenje, visoki dobro upućeni izvori iz Vlade barataju s imenom Franje Lukovića kao mogućim novim guvernerom HNB-a i čovjekom važnim u budućoj kadrovskoj križaljci Milanovićevog novog rješenja za Ministarstvo financija u Katančićevoj.   

PREDSTEČAJNE NAGODBE

Mnogima je postalo jasno da Linić više kod Milanovića ne stoji sjajno kad su iz Vlade poručili da će ukiniti predstečajne nagodbe, Linićevo djelo po kojim je zasad najpoznatiji u javnosti. Kažu da je sadašnji odnos Milanovića i Linića kao jedna vrsta predstečajne nagodbe.

“Predstečajnim nagodbama kroz prošlu godini uspjeli smo zaustaviti insolventnost, nelikvidnost, spasiti 20-ak tisuća radnih mjesta te spojiti vjerovnike i dužnike”, kazao je Linić.

Istaknuo je kako je predstečajna nagodba dio programa oporavka gospodarstva, jer je razduživanje privrede posao kojim se bave mnoge zemlje s ciljem da se štetne posljedice krize razrješe, te ocijenio kako je 2013. godina u tome bila dosta uspješna.

“Predstečajnim nagodbama kroz prošlu godini uspjeli smo zaustaviti insolventnost, nelikvidnost, spasiti 20-ak tisuća radnih mjesta te spojiti vjerovnike i dužnike”, pričao je novinarima proteklih dana Linić. Iz Vlade kao da se ne radi o jednom organu poručili su mu da je sve to sjajno, ali vrijeme predstečajnih nagodbi je na izmaku. Rekoše da su bile privremeno rješenje iz čega su mnogi pročitali poruku kako je i njihovom kreatoru Liniću vrijeme na izmaku.

 Milanović s Linićem više nije impresioniran.  Za Linićeve poteze sve je manje podrške, čak nije bio među govornicima na subotnjoj stranačkoj konvenciji i oni koji bolje poznaju Milanovića tvrde da je samo pitanje vremena kad će Linić proći kao Bandić, Arlović, Antunovićka…i oko pet tisuća manje poznatih članova SDP-a koji su izbačeni iz stranke za vrijeme Milanovićevog predsjednikovanja.

OPASNI ČOVJEK LINIĆ

Slavko Linić je u kontekstu svađa s oporbom već sam za sebe izjavio  kako može biti opasan čovjek i zaista nije pretjerivao. Još kao financijski direktor Rafinerije nafte u Rijeci imao je žestok, za to vrijeme nezamisliv, okršaj s potpredsjednikom  savezne vlade u Beograde Janezom  Zemljaričem  zbog odluka da se skupa iranska nafta prodaje po limitiranim cijenama zbog čega je Ina gomilala gubitke. Kažu da je usred sastanka izgubio živce, kada nisu htjeli popustiti, počeo bacati pepeljare, razbijati stolce i na kraju im rekao kako „sa svinjama u Vladi više ne želi razgovarati“. Na kraju je tužio saveznu vladu. Epilog tog incidenta bio je prijedlog da ga se 1990. izbaci iz Saveza komunista. Odluka nije provedena zbog raspada države.

Nakon tih izbora tadašnji predsjednik Skupštine općine Rijeka Željko Lužavec poziva ga da preuzmje mjesto predsjednik Izvršnog vijeća (riječke vlade).  Najprije je otpustio 30 posto zaposlenih, sve nekretnine na gradskom području uknjižio je u korist Grada Rijeke.

Dugo je i uporno pregovarao s generalom JNA Marijanom Čadom o odlasku JNA iz Rijeke. Kada komunalci zbog straha od vojnih straža nisu htjeli, sam je uzeo kliješta, uskočio u šaht i isključio vodu jednoj vojarni JNA. Sukobio se s tadašnjim šefom regionalnog kriznog štaba Milom Bjondićem,koji je ubrzo rasformiran. Od riječkih poduzeća prikupio je novac i otišao u Ljubljanu kupiti oružje za obranu Hrvatske od Janeza Janše. Kada su oklijevali isporučiti ga, pravdajući se embargom protiv Hrvatske, sam je otišao u Janšin ured i izazvao svađu u kojoj se prijetilo i pištoljima.  

Kada su mu novac vratili u koferu punom  odgovorio je da nisu „trgovci konjima“ i neka mu novac pošalju na račun.

Poslije će reći kako je „imao sreću što tada nije likvidiran“. Novac je na kraju završio u Finskoj odakle je na kraju dobio granitne ploče. Njima je popločan riječki Korzo 1993. usred rata. Tvrdilo se da su radioaktivne, ali to nije dokazano. Te godine posvađao se i s Lužavcem, koji ga je doveo na mjesto predsjednika Izvršnog vijeća. Umjesto njega je 1993. izabran za riječkog gradonačelnika gdje ostaje do 2000.

Linić je povezan s brojnim tajkunima i sve su glasnije glasine kako u bogatstvu sumnjivih bogataša ima dosta i njegove prikrivene imovine. Dok se Sanaderu sudi u javnosti se rijetko spominje da je sve predradnje potrebne za prodaju Ine obavio Linić kao potpredsjednik Račanove Vlade zadužen za gopodarstvo.

Slavko Linić je uz Ranka Ostojića i Miranda Mršića jedan od trojice najmoćnijih ljudi u SDP-u direktno zaslužan za dolazak Zorana Milanovića na poziciju predsjednika SDP-a nakon smrti Ivice Račana.

Milanoviću neće biti lako obračunati se s Linićem, ali  kako do sada nitko u SDP-u nije uspio preživjeti svađu s Račanovim nasljednikom nije teško pretpostaviti kako će se narednih dana imati o čemu pisati.

Važno je za koga su se opredjelili Mršić i Ostojić, te naravno Bajić. T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code