GLAVNE TEME

SIRIJSKI RAT ZA PLIN

22. prosinca, 2012.

I plinske rute prema Evropi

Piše: Ile Papić Golub

Važno je navesti  energetsku analizu kako bi se približila  pozadina sirijskog sukoba.  Energetska pozadina ovog sukoba je druga najbitnija stvar zbog kojeg se sukob dogodio. Prva je geostrateško pozicioniranje u ovom području a odmah iza nje je energetska geopolitika.

PLIN ENERGENT 21. STOLJEĆA

U ovoj analizi koristit ću podatke poznatog američkog istraživača i novinara Williama Engdala. Dakle, i u energetskoj konfrontaciji u ovom području imamo dvije strane. Na jednoj su Izrael, SAD, Turska i Katar a na drugoj Assadova Sirija, Iran, Kina i Rusija. U ovoj velikoj igri su proizvodnja, kontrola i isporuka energenata. Tu je na prvom mjestu po važnosti plin kao energent 21. stoljeća. Plin je u odnosu na ostala fosilna goriva najčistiji energent, koji u Europi a posebno u Njemačkoj u procesu proizvodnje struje počinje uvelike zamjenjivati nuklearnu energiju. Plinske elektrane manje zagađuju okoliš od onih na ugljen a istovremeno su daleko sigurnije od nuklearnih. I ona najbitnija stvar ekonomska cijena korištenja plina puno je niža nego na primjer korištenje vjetra i drugih alternativnih oblika energije, tako da je plin sve traženiji u Europskoj uniji (najvećem svjetskom plinskom tržištu). Otkriće velikih plinskih polja u Izraelu, Iranu, Siriji i Kataru s jedne strane, i njegovom potrošnjom u Europskoj uniji s druge strane, rezultiraju sadašnjom sirijskom krizom. Sirijska vlada zbog dobrih odnosa s Iranom i Rusijom teži kooperaciji na novootkrivenim plinskim poljima. Dok ta suradnja i jačanje odnosa između ovih država nimalo neodgovara strateškim interesima SAD i njegovim saveznicima. 

KATAR I IZRAEL

Katar koji raspolaže ogromnim novčanim sredstvima, aktivno sudjeluje u financiranju sirijskih pobunjenika preko kojih teži steći pristup razvoju i eksplataciji sirijskih plinskih polja. Izrael je već počeo s projektima razvoja na plinskim poljima Tamar i Levetijan tako da im trenutna situacija u Siriji apsolutno odgovara jer onemogućava razvoj konkurentnih plinskih polja. Jačanje Assadove Sirije nikako ne odgovara Izraelu ali ne odgovara mu scenarij prema kojem bi pobijedili pobunjenici u Siriji jer bi time ojačalo Muslimansko bratstvo koje bi se protezalo od Egipta, Jordana, Turske, Katara do Sirije. Izraelu odgovara status quo, dakle nastavak sukoba u Siriji.

NAJVEĆE PLINSKO POLJE NA SVIJETU

Još bitnija stvar od eksplatacije plina su plinske transportne rute a prije svega projekt plinovoda Iran-Irak-Sirija. U srpnju 2011. god. vlade Sirije, Irana i Iraka potpisale su povijesni sporazum o izgradnji spomenutog plinovoda. Vrijednost projekta je 10 milijardi američkih dolara a rok izgradnje bio bi tri godine. Plinovod bi se protezao od plinskog polja Južni Pars u Perzijskom zaljevu do Damaska u Siriji a produžetak bila bi sirijska luka Tartus gdje se nalazi ruska pomorska baza. Plinsko polje Južni Pars najveće je plinsko polje u svijetu i podijeljeno je između Irana i Katara. Katar za sad sav svoj plin izvozi preko LNG tankera pomorskim putem. No s obzirom da se svjetsko LNG tržište nalazi u stanju zasićenosti tako da Katar je u nemogućnosti povećati izvoz vlastitog plina oslanjanjući se na tu tehnologiju. Ako znamo tko stoji iza Katara i koje su im ambicije u plinskom biznisu onda je sadašnja konfrotacija u Siriji potpuno razumljiva. U Kataru (Doha) nalazi se američka središnja komanda za Bliski istok. Pošto Turska uz Katar igra odlučujuću ulogu u ovom geoenergetskom sukobu i čije su ambicije da se nametne kao glavno energetsko čvorište kroz koje bi prolazili svi naftovodi i plinovodi prema Europi i koja ima u planu plinovod Katar-Irak-Turska-Europa. No ovaj projekt znatno zaostaje za plinovodom Iran-Irak-Sirija i po pitanju realizacije do sada nisu potpisani nikakvi sporazumi. Dok je na drugoj strani plinovod Iran-Irak – Sirija koji je daleko isplativiji čija realizacija puno jednostavnija i u kojoj su potpisani već konkretni ugovori, izravan je konkurent plinovodu  Nabucco na čijoj izgradnji inzistiraju SAD. Plinovod Iran-Irak-Sirija dodatno bi zakomplicirao i onako neizvjesnu sudbinu Nabucca a time poremetio Američko-Turske planove u Kaspiskoj regiji. Tako da su tu pozicije dosta jasne što se tiče suprostavljenih strana. Ulog je prevelik i teško je očekivati odustajanje od geoenergetskih ciljeva bilo koje strane u ovom sukobu a samim tim i prestanak daljnih konfrotacija i sukoba u ovom području. Za sada je Sirija jedino bojno polje.

Bliska budućnost tog područja krajne je neizvjesna jer je širenje sukoba veoma izvjesno.