SILNI FINIŠ GRADJANSKOG U PRVENSTVU ’40-TE

SILNI FINIŠ GRADJANSKOG U PRVENSTVU ’40-TE

8. studenoga, 2015.

Piše: Zvonimir Magdić 

Da, to su mogli samo Purgeri. Gradjanski.
Četrdeseta je. I završnica prvenstva. Plavi su malo packali na početku, pa im je sada, da bi bili najbolji, potrebno u zadnjih pet utakmica  – pet pobjeda. Znači – deset bodova!
Ni u snu. Ni u teoriji. Točno. Ali, ovo je Gradjanski. On je spreman za taj silni finiš. Od pet, tri su utakmice vani, na nemoguće žestokom terenu Slavije u Sarajevu, koja posebice Hrvate, kao četnički klub, dere do kostiju i u Beogradu, najprije, protiv BSK-a i onda, s Jugoslavijom.To je purgerska scila i haribda. Kopke su naglancane, frizure zalizane, srca otvorena. I mudrost, nikad bistrija.
Ima li išta jednostavnijeg nego da o tim silnim borbama pričaju heroji Koturaške ceste. Evo vam ga: Ivan Oskar Jazbinšek. Centerhalf plavih. Junak tolikih utakmica. Ljubimac Zagrepčana:
– Znam da smo počeli protiv Hajduka. U Zagrebu. I, nismo kompletni.  Nemamo Glasera, Wolfla,  Šuprine i Matekala.
Dobro, ali je Urch tu!
– Ne! Nema ni njega. Na našem je golu junior Cingula. Ja sam uvek, nekak bil nakostriješen protiv ‘Bilih’. Mi smo stisnuli i na kraju 4:2 pobijedili. Sećam se da je Kokeza zabil – autogol. A to vam je, kao naša dva prava gola. Ha-ha-ha…!

Gradjanski oporavljen

Sada je BSK ‘ na dnevnom redu’:
– Je. Znate bila je nekakva tradicija. Oni nas u Zagrebu, mi njih – tam. ‘I, baš u tom prvenstvu, izgubili smo doma sa 3:2. I baš s tim rezultatom, umanjili naše izglede u borbi za naslov.
Beograd:
– Sećam se dobro. Bilo je nekak’ loše vreme. Oblačno, vjetrovito. A šesti je mjesec!
Gradjanski, oporavljen:
– Da. na golu nam je bil Urch, bekovi su bili Brozović i Belošević, do mene, ja sam igral centerhalfa, Jutt i Kokotović, a naprijed: Cimermančić, Milan (Antolković, op,a), Lešnik na centru, Djanić i Conjo Matekalo.
– Su oni stiskali?
– Jesu. Ali, to je nama baš pasalo. Ono, kaj je nas prešlo, držal je Urec (Urch, op.a.). Sećam se da sam rekel dečkima: ‘Samo da zvlečemo poluvreme bez gola, onda je BSK – naš’.
I, Purgeri su ‘ zvlekli’.
– Je, baš tak. Zvlekli smo. A, onda se dogodilo ono kaj se moralo dogoditi. Dvadeset tisuća Beograđana bilo je šokirano. Mi smo obično davali lopte, koje je trebal’ zabijati Lešnik. Ovog puta je bilo obratno. Lešnik je proigral Matekala, a Conjo se polegnul na loptu i, s jedno dvadeset metara je probil visokog, inače ‘ajdukovca’, Mrkušića. Naših 1:0, do kraja. Suđenje je bilo u rukama stranaca. Mađar Ujavri je bil na fućkalki. Solidno.
Očito,  tradicija je bila nepokolebljiva. Ovaj put za – Purgere.
Sarajevo.
– Joj, koliko smo puta tam’ izbatinani. Slavija je srpski klub. Grizu protiv nas, do kostiju. Tamo su Mehi Brozoviću, strgali nogu! Grubi, prljavi, oštri. Surovi. Puni neke mržnje. U Šeheru smo igrali s ‘beogradskom’ postavom.
Bila je to Urchova utakmica.
– Je. Urec je branil fantastično. U svom engleskom stilu. Hladnokrvno, sigurno. Čak je skinul i jedanaesterac. Igrali smo tu utakmicu lako, mirno. Vodili smo sa 2:0.Milan ( Antolković, op.a.) i Cimermančić su zabili naše golove.
Oskar je u transu:
– Vidim tu utakmicu kao da je igram sada. Nismo napravili i 3:1, a onda je nastala prava gungula. Bilo je na rubu prekida. Mađar je štel prekinuti. Oni su tražili elf-metar. Sudac je bio neumoljiv – prekid. A onda smo mi, igrači Gradjanskog i Slavije, okružili ga i nagovorili da nastavi…i, nastavil je. Mi smo, na kraju, dobili s 3:2.
Tempo prvenstva je bio jeziv.
– Je. Igrala se sreda-nedelja. I mi smo tak, u četiri dana, zeli, vani,  četiri boda. I, vrnuli smo se u borbu za naslov. A nisu nam, još nedavno, davli ni treće mesto!
HAŠK je bio ‘ domaća roba’:
– Je. Ali, tvrd. Bila je to teška utakmica. Cimer je na samom početku zabil gol, a pred kraj je Antolković donesel pobjedu. Jer nam je, prije toga, Ico Hitrec sprašil gol. Tu je tekmu branil Glaser. Vratil se Mariška Wolfl, Milan je otišel na levu spojku, a levo je krilo igral Žalant.

Gradjanski je znao odigrati velike utakmice

Ide se dalje. Jugoslavija:
– Opet, u Beogradu. Mi smo ovaj put ‘puni’: Urch, Brozović, Belošević, Djanić, Jazbinšek, Kokotović, Cimermančić, Wolfl, Lešnik, Antolković, Žalant.
Očekivanja::
– Oni su ti koji, nakon pobjede nad BSK-om, očekuju da buju i nas ‘okrenuli’.
Brus Mile – kako bi rekel moj tata:
– Gradjanski je uvek znal odigrati te velike, odlučne utakmice. Počeli smo mirno. Sećam se, igralište je bilo krcato. Počelo je vatreno,ali smo  mi mirno ‘ gasili’.
Lešnik i Wolfl je dobar par, oni znaju svoj posel.
– Je, tak je.Najprije je Beli poslužil, idealno Marišku Wolfla, a ovaj je zabil za 1:0.Poslije toga je sam Belac,dobro primljenu loptu prebacil prek obrane ‘ crvenih’ za 2:0.
Sad je bila na redu obrana. Oskar Jazbinšek:
– Je. Mi u obrani i Urec. On je opet došel po svoje. Čak je skinul elf-metar Petroviću. Sećam se, taj je Aca čupal kosu. 2:1 i – prvenstvo. Po peti put za Gradjanski. Moje, drugo.
I, onda – doček:
– Je. Nije bilo kao trideset sedme, jer ovo, je već za Purgere uobičajeno (smije se Oskar). No, svejedno bilo je publike, govora, mužikanata… I, Zrinjevca.T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code