SEDAMDEST I PETA OBLJETNICA KONCERTNE DIREKCIJE ZAGREB

SEDAMDEST I PETA OBLJETNICA KONCERTNE DIREKCIJE ZAGREB

1. srpnja, 2016.

Piše: Igor Koruga

28. lipnja, dakle u utorak u 21 sat, u prostranom su Atriju Galerije Klovićevih dvora započele dugo najavljivane 35. Večeri na Griču. Organizacijske odgovornosti i ove se godine prihvatila Koncertna direkcija Zagreb, još uvijek jedina gradska ustanova za organizaciju glazbenih i kulturnih priredbi čije je djelovanje do danas obilježilo ne samo zagrebačku i hrvatsku, već i međunarodnu kulturnu scenu. Pohvalna inicijativa pod nazivom ¨Više od kulture¨, predstavila je iste večeri i izložbene aktivnosti Galerije, u vidu Šestog Hrvatskog biennala ilustracije (8.6.-31.7.2016.), međunarodne manifestacije posvećene ilustraciji, Retrospektivne izložbe Zlatka Price, 100 godina / 1916-2016 (14.6.-31.7.2016.) te Zbirke Galerije Klovićevih dvora – Umjetnici, donatori, kolekcionari (28.6.-31.7.2016.) – zapravo svojevrsnog hommagea ljudima i autorima koji su stvorili fundus umjetničkih zbirki do danas očuvanih u jednom od najljepših povijesnih gornjogradskih zdanja.

Četrdesetogodišnji vremeplov

Sreća se mogla razvidjeti u tome što se bogata kulturna ponuda, vezana dakako uz sedamdeset i petu obljetnicu djelovanja Koncertne direkcije Zagreb, nekako prirodno uspjela emancipirati od već dugoročne, rekao bih i tobožnje, namjerno izazvane krize. Nadalje, valja naglasiti i da je upravo Koncertna direkcija Zagreb unutar tih sedamdeset i pet burnih godina uspjela organizirati preko 40000 glazbenih i drugih priredbi, kao i gostovanja najznačajnijih umjetnika svjetske glazbene scene, što bi u prosjeku bilo više od 300 priredbi godišnje. Čak su i brojni plakati na Šestom Hrvatskom biennalu ilustracije na sažet i zanimljiv način prikazali četrdesetogodišnji vremeplov zagrebačke Koncertne direkcije koja je, usput rečeno, naš grad visoko pozicionirala na ljestvici kulturnih središta Europe. Uostalom, prisjetimo li se nezaboravnih događanja poput nastupa Bečke filharmonije, virtuoznog ruskog pijanista Svjatoslava Richtera (1915-1997), sezone Svijeta glazbe ’76/’77, gostovanja francuske šansonjerke Juliette Gréco (1927), Charlesa Aznavoura (1924), Erica Claptona (1945), Izraelske filharmonije, proslavljenog dirigenta Valerija Gergijeva (1953) i mnogih drugih, lako ćemo se složiti da su upravo ta zbivanja često kreirala širi društveni, a ponekad i politički kontekst vremena u kojem su djelovala.

Izravno iz srca

Obogaćeni uspomenama vratimo se ovogodišnjem otvorenju, pomno odabranim izvođačima i prigodnom programu sastavljenom od trostavačnog Prvog koncerta za glasovir i orkestar u e-molu, op. 11, Frédérica Chopina (1810-1849), u kojem se solistički predstavio mladi pijanist Ivan Krpan (1997), i od četverostavačne Serenade za gudače u C-duru, op. 48, Petra Iljiča Čajkovskog (1840-1893), koju su osobito dobro izveli Zagrebački solisti, nakon kratke stanke. Serenada za gudače, skladana u vrijeme nastanka pretjerane Uvertire 1812, za samoga je autora bila jedno od njegovih najekspresivnijih djela i, za razliku od Uvertire, skladana iz unutarnjeg poriva, izravno iz srca, u nadi da ista neće ostati bez umjetničkih kvaliteta. Upravo takva, usporediva s genijalnim Quartettsatzom u B-duru (1865) – između simfonije i gudačkog kvarteta, ali i forte fortisima (fff) i ekstra pianissima (pppp) – bila je pravi izazov nadahnutim gudačima Zagrebačkih solista koji su s posebnom pažnjom portretirali njezin prvi stavak (Pezzo in forma di sonatina) posvećen Čajkovskijevom najvećem uzoru, Wolfgangu Amadeusu Mozartu (1756-1791).

Naizgled bezgrešni

Slično mišljenje o Mozartu i njegovoj glazbi imao je i Frédéric Chopin. Zapravo, moglo bi se reći da su oba njegova glasovirska koncerta bila skladana djelomično pod utjecajem briljantnog stila Johanna Nepomuka Hummela (1778-1837), Carla Marije von Webera (1786-1826), Ignaza Moschelesa (1794-1870) i Friedricha Kalkbrennera (1785-1849), a djelomično pod utjecajem ranijih Mozartovih modela. Oni su naime i danas ostali kao svijetli primjer veze između klasičnog i poslijeklasičnog stila, odnosno između Mozarta i briljantnosti. Spomenutu je stilsku vezu, kao solist, ispravno shvatio i daroviti pijanist Ivan Krpan, nešto raspoloženiji za tehnički perfektno muziciranje – u smislu zvučnog slikanja nemirnog karaktera prvog, impresionističkih arabeski drugog i raskošne živahnosti trećeg stavka – nego za istančaniju komunikaciju s vrlo elastičnim i iskusnim gudačkim orkestrom – što je donekle i shvatljivo s obzirom na njegov tinejdžerski status i nužnu postupnost umjetničkog razvoja. No ipak, pogledamo li današnjem (ne)umjetničkom vremenu u oči, želi li uhvatiti korak s trenutnim pijanističkim ¨perfekcionizmom¨, mora se požuriti. Koliko točno, siguran sam da znaju njegovi mentori koji su svjesni plime sve mlađih kinesko-korejsko-japanskih, tek naizgled bezgrešnih pijanista. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code