Odbacujući sve nebuloze antifašista “o bratskoj borbi”, Ordinarijat Sisačke biskupije u svom je priopćenju poručio kako i političke procese valja razumjeti i poznavati. Kako bi i sljedbenici, makar i falš – antifašizma na ovim našim prostorima, konačno, trebali priznati da je i totalitarni Titov režim za sobom, bez pravorijeka, ostavljao grobove nedužnih žrtava. U Sisačko-moslavačkoj županiji takvih je ratno-izaratnih humaka 119 s forenzički procijenjenih 45.000 žrtava. Izaslanik predsjednika države Vlado Marić za jedne je komemoracije kazao: „Hrvati Gvozdanskoga ovdje su – 1578., 1941. i 1991. – junački odolijevali Turcima, Vlasima, četnicima, velikosrbima, partizanima i drugima…“.
Napisao: Josip Frković
Među južnim obroncima Zrinske gore, u srednjovjekovnoj utvrdi i kovnici novca Šubića-Zrinskih, sveta su mjesta hrvatske nacionalne povijesti, Zrin i Gvozdansko. PoČetkom ove godine navrsila se 441. obljetnica junačke obrane i stradavanja preko tri stotine hrvatskih srednjovjekovnih branitelja. Poput onih u židovskoj Masadi ili američkom Alamou. Gvozdansko je primjer hrvatskoga velejunaštva i sebedarja vojskovođa – kako to u svakoj prilici naglasšava poviijesni istraživač Damir Borovčak – Damjana Doktorovića, Jurja Gvozdanovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stipšića, te vojnika seljaka i rudara iz Bešlinca i okolnih sela, koji ni poslije tromjesečne turske opsade nisu odustajali od otpora. Dapače, odbili su predbožićni poziv nadmoćnih pet tisuća Turaka Ferhad bega na predaju u prosincu 1577., da bi ih 13. siječnja 1578. osvajači u kuli pronašli smrznute. Umrli su te užasne zime u kojoj su stabla pucala od hladnoće, bez zaliha hrane, vode i ogrjeva. Bilo je to u vrijeme obrane „Predziđa kršćanstva“, kad je Zrin, u kojem je 1508. rođen najveći hrvatski junak knez i ban Nikola Šubić Zrinski Sigetski, već bio osvojen. I dok je 1566. knez Nikola Šubić Zrinski Sigetski zaustavio daljnji prodor Osmanlija, desetak godina kasnije otupljena je oštrica Ferhad begovih vojnika i vlaških pomagača martologa. Turski je vojskovođa, zadivljen epopejom Gvozdanskoga, odredio da se svi hrvatski branitelji pokopaju uz katolički obred. U spomen na te događaje i bitke za očuvanje hrvatskoga imena i ostataka kraljevstva, poticajem mons.dr. Vlade Košica, godinama se održavaju hodočašća u mjesto u njedrima brda Banovine. To je tek mali dio slavne hrvatske prošlosti, o kojoj, na žalost, neki ne žele znati, a malo ili površno znaju i Hrvati. Ali, njihov ponos hrvatskim vojnim srednjovjekovljem svojim zlogukim komentarima pokušavaju omalovažiti velikosrpski sljedbenici „Načertanija“ ili pak komunistički navodni antifašisti, Titovi zločinci. Oni su potpuno opustošili Zrin i okrutno pogubili 291 mjestanina, a u Gvozdanskom 55 seljaka.
Pod zvijezdom petokrakom
Upravo stoga Katolička crkva u Hrvata svesrdno podupire obnovu dviju opustjelih katoličkih župa u utvrdama i mjestima Zrinskih iz 1334. godine na Banovini i u Pounju. U spomen na stradanja spomenutih mjesta održavaju se hodočasća u sijecnju i rujnu. Što se to zbivalo pod zvijezdom petokrakom koja je iza 1941. zapravo zamijenila srbijansku četničku kokardu? Odbacujući sve nebuloze antifašista “o bratskoj borbi”, Ordinarijat Sisačke biskupije u svom je priopćenju poručio kako i političke procese valja razumjeti i poznavati. Kako bi i sljedbenici, makar i falš – antifašizma na ovim našim prostorima, konačno, trebali priznati da je i totalitarni Titov režim za sobom, bez pravorijeka, ostavljao grobove nedužnih žrtava. U Sisačko-moslavačkoj županiji takvih je ratno-izaratnih humaka 119 s forenzički procijenjenih 45.000 žrtava. Izaslanik predsjednika države Vlado Marić za jedne je komemoracije kazao: „Hrvati Gvozdanskoga ovdje su – 1578., 1941. i 1991. – junački odolijevali Turcima, Vlasima, četnicima, velikosrbima, partizanima i drugima…“.
Svetosavske strahote Zrina
Usprkos notornim vrijednosnim i demografskim činjenicama, pripadnik Sedme banijske udarne divizije, sudionik ofenziva na Neretvi i Sutjesci, pok. Adam Dupalo, pokušavao je revidirati neke povijesne istine. Ratni komunisticki veteran koji je 1942. u Gvozdanskom održao svoj prvi govor, tvrdi da su stanovnici tih sela, uz nekoliko partizana, za Drugoga svjetskog rata uglavnom bili neutralni. Kaže da je noćna bitka partizana za Gvozdansko, na Štefanje 26. prosinca 1941., trajala dvanaest sati i da je u njoj stradao samo jedan civil. Svi ostali, navodno, bili su ustaše iz Zrina i drugih sela na potezu prema Dvoru i Divuši?! Prava je, međutim, istina da je na spomeniku podno gvozdanske kule i na temeljima kuće Martina Grabarevića upisano 55 imena stradalih iz 1941. i troje iz 1991. godine. Iza divljačkoga nasrtaja pravoslavnih susjeda početkom Domovinskoga rata i velikosrpske okupacije Banovine. Inače, Dupalo i rodno mjesto Nikole Šubića Zrinskoga drži poznatim ustaškim uporištem, iako su nadmoćni partizani iz triju (zapravo četničkih) partizanskih brigada na Malu Gospu 1943. divljaccki (cc=t) napali i mjesto do temelja spalili. Vatrenim oružjem i masovnim klanjem 9. i 10. rujna 1943. i kasnije pobili preko 300 mještana. Izlika za užasan ratni zločin bila je činjenica „da među žiteljima nije bilo nijednog čovjeka spremnog na suradnju s NOP-om“. Bili su to doista “vječiti vlaški dušmani Hrvata“, kako su govorili Zrinjani. Uostalom, nakon brutalnoga nasrtaja združenih gerilaca na mirnu hrvatsku enklavu ratara i stočara, sudskom presudom Zrinjanima je, uz trajnu konfiskaciju imovine, zabranjen povratak na djedovinu „kako ne bi uznemirivali okolno pravoslavno stanovništvo…“. Protjerani su na sve strane svijeta. Teza je to i velika laž koju minulih dana, tjedana i godina ponavlja i dvostrani politički manipulator i koalicijski partner HDZ-ova predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. T
