Mnogo je crnih slova u našem tisku o Argrokoru, ali sve su to razlomljeni segmenti. Ne ulazi se u srž problema. Vlada je uvodeći protuustavni verbalni delikt (“Mogu što hoću!”) zaustavila svaku kritiku i onemogućila javnosti prezentirati prave razloge propasti Agrokora i opće katarze Hrvatske. Zbog toga možemo iznijeti samo naznake uzroka koji sežu unatrag 27 godina i završavaju današnjim stanjem u razorenoj, opustošenoj, pokradenoj i opljačkanoj Republici Hrvatskoj.
Stanovništvo ili umire u bijedi i siromaštvu ili odseljava. Djeca se manje rađaju, jer je svako peto dijete gladno, a sutra će biti još gore. Ukratko – rapidno nestajemo! Neki to nazivaju genocidom! Ali nije tako. Genocid je ubijanje i likvidacija samo ciljane grupe, nacije ili plemena – ali ne i cijelog naroda. Da smo pobili naše hrvatske Rome, cijelu sektu Hari Krišne ili Jehovine svjedoke, bio bi to genocid.
Ovo što se događa pred nama i s nama na dijelu Balkana, zvanom Hrvatska je nešto drugo. Tu se zatire i ubija narod, svi bez obzira na naciju, vjeru, rasu ili spol. Dakako, osim onih koji to proizvode. To se zove DEMOCID (demos: narod!)!
Što ćemo znati sutra i prekosutra
Ovaj ružni uvod 2017. postaje još ružniji. Naglu akceleraciju democida, ubrzanje kakvo ne pamtimo od 1990. pokrenuo je ove godine Ivica Todorić aferom “Agrokor”. TaJ komunistički oligarh nagrabio se kao nitko u Hrvatskoj. Prve inicijalne milijune omogućio mu je Otac nacije, Franjo Tuđman, a sve ostalo je oteo od svog naroda; Kulmerov dvorac od 100 soba, vilu iz bajke u Medveji, veliku vilu u Gorskom kotaru, privatni otok, stakleni Agrokorov neboder u Savskoj ulici, nekoliko stanova… Helikopterom je odlazio u lovište Zapadna Garjevica, površine 25.799 hektara s koncesijom do 2035. godine. Zatim skupi automobili, jahta I. klase od 24 metra, preko osam milijarda kuna (milijune nema smisla spominjati!). To je ono što znamo danas – no veliko pitanje je što ćemo znati sutra ili prekosutra. Koliko je milijarda eura ili dolara Ivica Todorić „ugnjezdio“ u bankama kajmanskih ili panamskih poreznih utočišta?
Interesantno je spomenuti da je atraktivni neboder bio vlasništvo bivše Astre, ili bolje reći vlasništvo UDBE. U tom neboderu stolovao je direktor udbinog poduzeća Astra Franjo Gregurić i punio crne fondove, a između ostalog financirao Titove ubojice u dijaspori. Povijest se ponovila; Astra se pretvorila u Agrokor, a crni fondovi se i dalje pune.
O našem najvećem i najbogatijem tajkunu Ivici Todoriću mogle bi se napisati knjige, tako da je svaki kratki opis nedostatan. No jedno možemo zaključiti, po svemu sudeći taj Tuđmanov miljenik, apslutno je genije – ali genije zla! Pokrao je i opljačkao najviše, što je vidljivo iz raznih lista koje rangiraju milijunaše i milijardere. Milijarder Ivica Todorić je na samom vrhu hranidbenog lanca monstruozne Tuđmanove vizije da “200 bogatih obitelji” vladaju Hrvatskom. Međutim nije samo Todorić kriv, sva ta lukava banda lopovska učinila je da se danas masovno, panično bježi iz Hrvatske i da mladi visoko podižu ruke s usklikom: “Imamo Irsku!”, “Imamo Kanadu!” Kliču kao nekad Franjo Tuđman s razdraganim: “Imamo Hrvatsku!”
ONI imaju Hrvatsku i sve je više imaju, a mi sve manje. Premijer Plenković je više nego i jedan premijer nagomilao 151 uhljeba. Možete samo zamisliti koliko su tih parazita “zaposlili” njegovi ministri i prateća elita. Imamo najveću bulumentu parazita u EU, 49 posto veći mehanizam vlasti nego što je prosjek EU-a. Uz preveliki broj ministarstava, preveliki Hrvatski sabor, imamo nevjerojatan broj nepotrebnih komora, agencija, plaćenih povjerenstava, odbora… Tu je i monstruozni broj lokalnih jedinica; 21 županija, 127 gradova i 428 općina. Svu tu, sve veću gomilu hrani sve manji broj radno sposobnih građana.
I onda se, pokraj ovih crnih zlokobnih slova s gornjeg teksta pojavi još i Agrokor. Posljednji čavao u lijesu sve više pokojne Hrvatske – ili tempirana bomba! I vrijeme da konačno ukažemo na ono što veliki dio javnosti ne vidi. Po svim naznakama, čini se da elita povlači posljednji, rizični potez; pokušava ugrabiti sve što se još može ugrabiti.
Počelo je angažmanom povjerenika za umirući Agrokor odabirom nedvojbeno vrlo sposobnog stručnjaka. Antonio Alvarez III. i njegov tim trebali su sudjelovati u restrukturiranju koncerna Agrokor. No, ta varijanta nije odgovarala eliti (čitaj: bandi lopovskoj!). Alvarez bi vrlo brzo pronašao da je dobar dio milijarda nestao u crnim fondovima HDZ-a i elite. Priča bi se vrtjela po svim svjetskim medijima i planovi naše elite pali bi u vodu.
Zbog toga je ustoličen Ante Ramljak kao osoba koja objedinjuje tri grupacije koje su opljačkale Hrvatsku: Hennessy, Pepermint i CAIB. Premalo je mjesta za opis ovih grupa, temelj Hennesya je stara tvrda UDBA, a druge dvije grupe pripadaju II. generaciji mlađih, uglađenih udbaša.
Krenulo je „dobro“ po starom, oprobanom sistemu; Ramljak i Martina Dalić s potporom premijera Plenkovića krenuli su ustaljenim HDZ-ovim modelom drpa i pretvorbi devedesetih godina – u akciju izravnih “prodaja” tvrtki. To bi bile kupnje za sitne kune ili za ništa, i tvrtke bi završile u podobnim rukama. Opet bi vlada RH napravila dobar posao i podarila svoje uhljebe.
Rusi (Sberbank) su ih zaustavili. S iskustvima milijardskih igara sa svojim lopovima, oligarsima – otkrili su hrvatskoj javnosti ovaj kriminalni pokušaj i naša vladajuća garnitura se povukla.
Bilo bi logično da zbog pokušaja kaznenog djela zloporabe službenog položaja DORH provede istragu i podigne optužnice protiv Martine, Ante i Andreja. Hm, logika, poštenje i DORH?! Komentar na ovo mogao bi biti samo posprdan osmijeh!
No čopor zvijeri s velikim i oštrim zubima nije se dao smesti i koristi dalje svojih pet minuta. Zlatnih pet minuta!.
Milijunski krediti (u eurima) divlje se uzimaju i vrlo vjerojatno – divlje će se i podijeliti. Nema nikakve kontrole naroda, sve se radi ispod stola u strogoj konspiraciji. Jedan dio navodno odlazi na višemjesečno umiranje Agrokora i dijeljenje plaća zaposlenicima, a dio tih masnih kredita otići će u banke poreznih oaza. Posljednjih godina, najpovoljnijih osam oaza nalaze se: na Britanskim Djevičanskim otocima, Kajmanskim otocima, Sejšelima, u Belizeu, Panami, Kostariki, Portoriku i Monaku.
S posljednjim kreditom krajem toplog ljeta 2017. zaista se pretjeralo. Vlada RH, u ime Agrokora (ili Ivice Todorića) zadužila se za još pola milijarde eura. Andrej Plenković (zapravo povjerenik Ante Ramljak) uzeo je tih pola milijarde od takozvanih “američkih rizičnih fondova” pod imenom, Knighthead Capital Management. To su strvinarski fondovi, zapravo kamatarski kriminalni američki klan koji zna “svoj posao”. Ta pijavica dugo će isisavati našu krv astronomskim kamatama, jer i ptice na granama znaju da će sve te kredite otplatiti hrvatski građani. Znamo i da će dio kredita otići na račune bande lopovske! Što će učiniti bajni čelnici DORH-a, Cvitan i Bajić? Odgovor može biti samo grohotan smijeh! Cvitanov sin je zaposlenik Agrokora, prima tamo plaću, a o Bajiću ne treba trošiti riječi.
Na prvom sastanku Maks Poletaev, predstavnik Sberbanke nije krio svoj osobni antagonizam prema Plenkoviću čije je izjave i političke poteze oglasio štetnim (jer „Lex Agrokor“ to i jest) za buduće rusko-hrvatske odnose. Glasno je izrekao tešku osudu: “Dugo su lagali prezentirajući nepotpune bilance. Izgubili su povjerenje. Vjerojatno ćemo podignuti tužbu protiv porodice Todorić”.
Ruski rulet
Krajem svibnja 2017. godine nakon tog sastanka, premijer Plenković je vjerojatno shvatio, možda prvi puta, da neće moći lako zaštititi svoga mentora Ivicu Todorića. Lažna floskula da je razlog spašavanja Agrokora – spašavanje radnih mjesta, nikoga ne može prevariti. Znamo da su od same 1990. vlast i elita uvijek i samo mislili na svoje interese i da im je narod bio “zadnja rupa na svirali”.
Vladi i Plenkoviću nije u pitanju bio samo Todorić i njegov veliki doprinos HDZ-ovim crnim fondovima nego i cijeli pogubni, kriminalni model pljačke hrvatskog naroda. Neosporno je da premijer zna za ruski rulet i da zna kako su prošli ruski oligarsi ukoliko se nisu držali dogovora; dugogodišnja robija ili likvidacija! No, on i dalje fanatično brani Todorića i njegovog najvećeg zaštitnika Zdravka Marića. Valjda se pouzdaje u zaštitu DORH-a i u svemogućeg Mladena Bajića. Plenković mora, pod svaku cijenu zaustaviti Ivicu Todorića da ovaj ne otvori “crnu knjigu”. Čitav sustav korupcije i kriminala srušio bi se kao kula od karata pred noge naše i svjetske javnosti.
Istrage oko Agrokora vode se na dvije strane. DORH-u su za vrijeme istrage dodijeljene prostorije na prvom katu Astrinog (Todorićevog) nebodera. Plenković im je podario pet milijuna naših kuna “da bolje rade”. Kao da nemaju masna primanja i debele privilegije.
Drugu istragu vrši PwC. Najveća od četiri najveće svjetske revizorske tvrtke je, PricewaterhouseCoopers (PwC) s više od 223.000 ljudi. Ima svoju mrežu tvrtki u 158 zemalja s radnih 35 jezika. Sjedište je u Londonu.
PwC Hrvatska djeluje s preko 100 ljudi u dva ureda. Predsjednik uprave PwC Hrvatske od 2016. je John Mathias Gasparac.
Izvješće Bajića i Cvitana, odnosno DORH-a lako možemo zamisliti. Bit će “da ne može bolje” ili će se godinama vući do zastare. Važno je da se istraga zavuče što duže i da se omogući Todoriću miran odlazak u Beograd, siguran od izručenja. Ivica će se smiriti i neće otvarati “crnu knjigu”. A svim mislećim građanima Hrvatske jasno je da odavno ima i previše elemenata dovoljnih za uhićenje Ivice.
U drugoj istrazi veliki i moćni PwC ne smije izgubiti svjetski kredibilitet i izvješće bi trebalo biti realno (najmanje dvije pokradene milijarde eura, a vjerojatno i više!). Međutim i tu je moguć “hrvatski model”, takozvani K&K (korupcija i kriminal). Tu je 27 godina iskustava radnog staža elite u svim vrstama kriminala i potkupljivanja. Ostaje pitanje; može li se hrvatski dio PwC-a s Mathiasom Gasparcem kupiti? Teško, ali nikad ne reci nikad! London je daleko od Zagreba.
I na kraju; kako će završiti Hrvatska, Agrokor i Todorić? Za Hrvatsku “zna se!” nedostaje vrlo malo do dna, dna! Uz ubrzano umiranje staraca zbog siromaštva i gladi te zbog odlaska mladih (preko 150.000 godišnje) uskoro nas neće biti.
Agrokor će bankrotirati ili se raspasti u dijelove. Krenule su domaće i inozemne tužbe, pa će dugove vratiti hrvatski građani.
Todorići imaju dvije varijante. Jedna je; ostati bez ičega. Kad se Ivica vrati s izdržavanja dugogodišnje zatvorske kazne, bit će podstanar.
Druga, skoro sigurna verzija je: Ni dlaka s glave neće pasti Ivici Todoriću, njegove milijarde eura mirno i sigurno leže u jednoj ili u nekoliko banaka u onih sedam najboljih poreznih utočišta. Vjerojatno i u bankama manje poznate oaze na otoku Mann što je blizu Londona gdje Ivica često boravi. Nitko mu tu gomilu eura neće uzeti. Kćerka Iva dobit će za rođendan dijamantsku ogrlicu. Ako Rusi i zgrabe Kulmerov dvorac, Ivica može kupiti neki otok u Karipskom moru ili drugdje i napraviti vilu iz snova. Može svašta!
E, moja glupa nacijo!
Anno Domini MMXVII. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.