OD AREGENTINACA U RUSIJI JE NAJBOLJI BIO MARADONA

OD AREGENTINACA U RUSIJI JE NAJBOLJI BIO MARADONA

1. srpnja, 2018.

 

 

Rioplatense  stil. Poznat, na daleko i široko. Kratka i u – noge. Iz takvog loptanja nicali su ti, čudesni fenomeni. Moreno, Di Stefano, Sivori, Maradona. I, sada, Messi. A, danas, od njih, samo je Maradona bio u punoj akciji. Gore. Na tribini. Kao, uostalom, svih ovih dana. Raspušten, raspojasan. Za tolike – nemoguć. Za sebe, čak i u nesvijesti. U bolnici. On je bio dominantan Argentinac. Jedini! A svi drugi, posebice, igrači, pjevali su – tužne pjesme. I, sad ono, što dere pluća. I guši srce: Messi je bio, kako sami – Argentinosi –  kažu – asuente. Odsutan. Pokoja lopta, jedan jedini udarac, koji, inače smješta u mrežu, u pola noći, grli mu loptu, pucanu u trbuh, Llois. Na golu. Nije Leo bio pulga. Buha. Nije nosio, nije igrao, nije servirao. Hrpa  nemoći

Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić

U Sočiju, Latini: Urugvajci i Portugal. Suarez contra Ronaldo. A, vode ‘Urusi’, pogotkom Cavanija, na dodavanje, ipak, Suareza. Sjajan je  visoko siguran na golu Južnoamerikanaca Muslera. I, točka na taj nemogući – ‘I’: Cavani. 2:1. Gol Portugala, za 1:1, pao je u zaborav. Prešel je prošlost. Tabarezov Urugvaj: Muslera, Gimenez, Godin, Caceres, Laxalt, Nandez (C.Sanchez), Torreira,Vecino, Bentancur (C.Rodriguez), Suarez, Cavani (Stuani); Santosovi Portugalci: Patricio, Pereira, Pepe, Fonte, Guerreiro, Silva, Carvalho, A.Silva, (Quaresma) Mario (Fernandes) Guedes, (A.Silva) Ronaldo. Sudac: Ramos iz Meksika.

Garra charrua i Edinson  Cavani

Davno, davno, mnogo ljeta tam unazad (em smo u Rusiji) Sjedio sam u Pešti, s Martinom Bukovijem. Ja i moj dragi prijatelj, pokoj mu duši, Ivan Đalma Marković. U jednoj od kavana, koje su uvijek bile pojam hungarske gospoštine. To se zna: Bukovi je bio podučavatelj slavnog Gradjanskog, trener hrvatske državne momčad i one jednako slavne, Lake konjice, Ferenca Puskasa. Četiri zadnje utakmice  tog ‘Orszaga’, prije one  boljševičke gazilačke, pedesetšeste, bile su njegove. Da ne duljim. ‘Možete mi, gospon Bukovi, otkriti tajnu sloma Mađarske, protiv  Zapadne Njemačke, na Mundialu ’54? I, ne vjerujem. Njegov je odgovor ovaj: ‘Urugvaj’! Bio je uvijek, takav, Zebecovski, pomalo ciničan. ‘Da, da, finale je bilo s Nijemcima. A, ja sam bio opservator Sebesu. Pratio sam sve okolo. I, gledao našu utakmicu s Urugvajcima. Tad mi je, postalo jasno’. Bojim se  za konačni ishod. Dobili smo ih u poluzavršnici, 4:2. U produžetku. Nametnuli i su nam, pola sata više umora, i pokazali nam, na terenu, da smo mi, u nekim dijelovima, trapistički sir. S luknjama. Izravnali su nam. Od naših 2:O, na kraju, 2:2.Tek u nastavku, izvukli smo živu glavu. No, Urugvaj, jak, ravan Mađarima, pokazao mi je, gdje smo. To sam  rekao Sebesu. ‘Naša obrana…’

Urugvaj je uvijek bio, nekako, momčad, odozgo. Snažna, uporna, beskompromisna, brza. Odlučna. Plećatih momaka.Visoka. Uvijek, u koraku. Uvijek, za vratom. Uvijek, sposobna  i za najviše. Zabiti. I – pobijediti. Ako treba i na Marsu. I, na – Maracani. Uz 200 tisuća Brazilaca. Prvi prvak svijeta. Kako? Igrajući – s dvije lopte! Završnicu u Montevideu.1930. Prvi dio s argentinskom(1:2), drugi s urugvajskom. (4:2). Znao sam, kao malički, njihova imena, prije polaska u pučku školu: Andrade, Scarone, Nasazzi, Dorado… Bili su i ostali pojam. Nogometa. Povijest. Evo ih i danas, u Rusiji, jednakih obrisa, jednakog karaktera. Borba do kraja. Garra charrua. Garra je konkvistadorska drskost, a charrua, otrovne strjelice Indiosa. Sve su to dali i na ovom Mundialu. Jednostavno, svojim stavom, zbrisali su Ronalda. Kandidata broj jedan, za zlatnu kopačku. Cristiana, nije bilo. Ni za lijeka. Kao i Messija, zbrisalo ga, s lica zemlje. Uh! Blok, modrih, uvijek na mjestu. Glodao sam nokte i čekao – kraj. Duboko, uz pobjedu Urusa. Na tu  zonu, punu ‘bodljikave žice’, kojom drže, punih devedeset minuta, svaku loptu, u navali su im dva ‘strašna’ španera. Suarez iz Barcelone i Cavani iz St.Germaina. Suarez je dao dugu loptu, na drugu stranu, visoku, a kao tane, uletio je Cavani i čelom,  slomio Patricija.1:0. A jesu, Portugalci nekak’ pimplali. Tražili nekom, beskonačnom igrom, bez snage i duha –  konačnicu. Uspio je i poravnati štoper Pepe, 1:1. Nu, nije Santosova ‘škvadra,’ našla načina da stisne do kraj, Cavanija. A, taj  je – zvijer. Stisnutih zubi. Drzak u zraku, na zemlji. Neda se. I – bok. Dobio je  i produžio loptu, za 2:1, u protivni kut. Golazo. Golčina. Urugvaj. Jedno čudno društvo. Ne, nisu baš, s ovog sijeta. Ero. S – onoga.

Dont’ cry Argentina… Allez, Francuska

Kazanj, u dubini Rusije. 30.lipanj. Mundial ’18. Arena. Argentina, koju vodi Leonel Messi (a tko će drugi!) i Francuska, La Patrie, koja visi, manje ili više, na malom, zgodnom dečku, Alzšaninu Antoniju Griezmannu. Jorge Sampaoli je izvukao, početni sastav: Armani – Mercado, Otamedni, Rojo, Tagliafico, Perez, Mascherano, Banega, Di Maria, Pavon ( Meza), Messi; Vamos a ganar! Galski pijetlovi Didier Deschampsa: Lloris, Pavard, Varane, Umtiti, Hernandez, Kante, Pogba, Mbappe (Thauvin), Griezmann (Fakir), Matuidi (Tolisso), Giroud; Allez!

Ovo je živa istina. Moja Zdenka je svjedok. En vivo. U Živo. Veli mi, moja supruga: ‘Napiši: ne plači Argentino’! Čak i pjevuši, Weberovu ‘Evitu’. A, kaj joj, ja velim: ‘Pa, ja sam to već napisal’. U tri! Utakmica je počela u četiri. I, završila, u šest. Jasno, poslije poldana. I još jedna opaska, njezina: ‘ Argentinci su još uvijek pod dojmom onih hrvatskih, po njih, 0:3!’ Ima i ta priča, svoju šarenu slikovnicu. Bilo je svima jasno. U  Novgorodu, protiv CRO-Vatrenih, gaučitosi, nisu oni – pravi. Nekadašnji. Sjena svih sjena. Bez igdje ikoga. Prazni. Bez duha, bez mašte. Niti jedan dribling. Ni kombinacija. U njoj su se oni i porodli. Rioplatense  stil. Poznat, na daleko i široko. Kratka i u – noge. ‘Iz takvog loptanja nicali su ti, čudesni fenomeni. Moreno, Di Stefano, Sivori, Maradona. I, sada, Messi. A, danas, od njih, samo je Maradona bio u punoj akciji. Gore. Na tribini. Kao, uostalom, svih ovih dana. Raspušten, raspojasan. Za tolike – nemoguć. Za sebe, čak i u nesvijesti. U bolnici. On je bio dominantan Argentinac. Jedini! A svi drugi, posebice, igrači, pjevali su – tužne pjesme. I, sad ono, što dere pluća. I guši srce: Messi je bio, kako sami – Argentinosi – kažu – asuente. Odsutan. Pokoja lopta, jedan jedini udarac, koji, inače smješta u mrežu, u pola noći, grli mu loptu, pucanu u trbuh, Llois. Na golu. Nije  Leo bio pulga. Buha. Nije nosio, nije igrao, nije servirao. Hrpa  nemoći. I, unaprijed, pogubljenih lopti. I – lopturina. Ovo je trebalo biti njegov kazanjsko, sunčano, poslije podne. A,  jad tamo, ni jedna sunčeva traka. Niti jedna, genijalnost. Prošla mu je baba, s kolačima. Vlak mu je izmakao u dugi, dugi  crni tinel. Bez zvižduka. Dužnik. Za sva vremena. Gubio je lopte čak u susretu  i s onim malim, nasrtljivim, ali znalačkim Griezmanom. Dva su njihova nogo-dvoboja slikana. Kamerama. Nije ih dobio Messi. Bio mu je to, jedan od – Loših table Rock-dana. Leo, bumo se videli. Je, opalio je, topovski za 1:1, Di Maria. Pokupio je,  paučinu. Potez, koji imponira. Ali, on mu je bio sve. I, onda, koliko samo luft-bremzera. Otvorenog prostora, za čitavu armadu tankova crvene armije. Pa,  u Rusiji smo. Tak’ to ne ide. Taktički – užas. Mudrolijama ni lijeka. Messijev ubačaj je spretno, u natrčaju, skrenuo  u gol Mercado. čak, za 2:1, Argentine. Visoka nada, za – happy- end. E, moj meštre, Jorge. Da, Sampaoli. Ti nastavi bežati po aut-stazi,  uz sva  šarenila tetovaže, i upamti: ti si, otvorio vrata raja, Galima. Umjesto gustoće u obrani, čekanja na kontru, igra se francuska re-contra. Odjednom, nigdje nikog. Šetalište, na lijevoj strani:Obrana, na centru, vratar, izvan svake forme. Pruženo,  ne opraštaju Francuzi. Lijepo su se  otvorili. Najavili dobru igru. No, poslije,  ‘elvera’, za 0:1, igrana  je uspavanka. Pleše se  english- valcer. Dugih koraka. Jasno, ovu ‘opusnicu’, Argentinci, pretvaraju u, nešto bolji nogomet, ne i igru. Poluvrijeme. I, nova napaka. Njima, čak ni, neočekivano vodstvo, ne donosi, pamet u glavu. Neće oni, u tihu bunkericiju, a imaju nagaz za prav rat. Njih, nigdje. Ali, Francuzi  su tu. Vrebaju. I, žvaču, lakoćom,  taj nebranjeni prostor. I  zabijaju. Najprije, raljuzom,  Pavard, 2:2.Pa, onda, s druge strane, s lijeva, i – vode. 2:3, sjajem Mbappea, Da bi, opet, ‘ rupetinom’  Argentinca došli do četvrtog gola. Opet, Mbappe! Sad je sreći kraj – kako su šlagirali te stihove, stari majstori. Iz tog kruga, više se nemre van. Avio- karte za Buenos Aires, već su čekirane. Pružene ruke Francuzima. Messijeva se brada, zacrvenila. Malog zelenog, nema na ekranu. I, sad ja pjevam: ‘ Sad zbogom Argentino..! ‘Nije mi  utjeha, nikakva, Aguerrov treći gol, 3:4. Puno golova, malo pravog nogometa! Komentator iz Kazanja, nije osjetio izgubljeno poslije podne jednog  Fauna… T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Pouzdan zajmodavac.
    #1 Pouzdan zajmodavac. 5 srpnja, 2018, 04:53

    Ja sam profesionalni privatni kreditni zajmodavac. Registriran sam za izdavanje zajmova po vrlo niskoj stopi od 3% godišnje. Radim s timom stručnjaka kao štabova i dajem istovrijedne zajmove za odobravanje. Sve vrste zajmova kao što su hitni krediti, zajmovi za konsolidaciju duga, auto, vozila, kamion krediti, poslovni zajam, financiranje / financiranje, hipotekarni zajmovi, studentski krediti, poljoprivredni krediti, zajmovi za izgradnju i još mnogo toga. Posjetite danas na ([email protected])

    Web stranica: https://rodfinancing3.wixsite.com/rodfinancing

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code