O krivoj strategijskoj procjeni Kremlja već pjevaju i vrapci na grani. Međutim, najniža izvršna razina zapovijedanja, koja počiva na dočasničkom kadru, naprosto je katastrofalna.
Ruski pristup u vođenju operacija zanemario je ovu kategoriju zapovjednog kadra. U Vojsci Ruske Federacije dočasnik je samo slijepi izvršitelj zapovijedi, bez mogućnosti i najmanje inicijative. Svjedočenja s fronta govore da su jedinice vrlo često ostavljane sa zapovijedima koje nemaju veze s realnom situacijom. Časnici bi, kao po pravilu, izdali naređenja i zbrisali nakon prvog jačeg okršaja
Napisao: Goran Redžepović
Prema posljednjem službenom izvještaju o nepovratnim ratnim gubicima, koji je procurio u javnost, Vojska Ruske Federacije do 5. studenog izgubila je 77.289 vojnika. Gubici privatne vojske iznose 23.517 plaćenika. Rosgvardija, neka vrsta ruske žandarmerije, kraća je za 5308 gardista. Ukupni nepovratni gubici su 106.116 ljudi u uniformi koji su sudjelovali u agresiji na Ukrajinu. Od ukupnog broja stradalih, poginulo je oko 1400 ruskih oficira. Ovom broju žrtava treba dodati i gubitke samoproglašenih republika Luganska i Donjecka.
Pokazale su se točnom pretpostavke kako će uvođenje u borbu nedovoljno obučenih i loše opremljenih rezervista značajno povećati ruske gubitke. Nema sistematiziranog izvještaja o stradanju rezervista “djelomične” mobilizacije. Međutim, informacije koje dospiju do javnosti o gubicima pojedinačnih postrojbi, djeluju krajnje demoralizirajuće.
Ali ne stradavaju samo rezervisti. U samo četiri dana napada na Pavlivku, malo mjesto u Zaporožju, elitna 155. brigada ruskih marinaca imala je 300 poginulih. U samo dva dana borbe u Ukrajini, mornarička pješadija izgubila je više marinaca nego za cijelog rata u Čečeniji.
Smrt protojereja
U Ukrajini je 6. studenog ujutro, dok je obilazio rusku 76. gardijsku zračno-jurišnu diviziju, poginuo i protojerej Mihail Vasiljev. Prema posljednjoj informaciji, divizija je bila raspoređena na desnoj obali Dnjepra. Glave mu je došlo šrapnel rakete M30A1 ispaljene iz HIMARSA.
Krajem listopada, Vasiljev je privukao medijsku pozornost televizijskim nastupom u kojem je savjetovao ruskim ženama da se “plode i množe” usprkos naredbama predsjednika Vladimira Putina o mobilizaciji za rat u Ukrajini. Inače, protojerej je obilazio mnoga ratišta gdje je bila angažirana ruska vojska, u Siriji, Čečeniji, Kosovu i Bosni.
Koliki je gornji prag prihvatljivih ljudskih gubitaka Ruske Federacije? Uvriježeno je mišljenje kako Rusi podnose velike gubitke. No, je li baš tako? U Prvom svjetskom ratu, na strani savezničkih sila, Rusija sudjeluje s 30 posto ukupnih gubitaka. Poginulo je 1.811.000 carskih vojnika. Ako se tome dodaju i civili, ukupni gubitak populacije Ruskog carstva iznosio je 3.311.000. Uzroci tako velikih gubitaka su mnogi.
Međutim, loša opremljenost ruske carske vojske, zastarjela taktika upotrebe snaga, katastrofalno vođenje rata na strategijskoj razini, bili su dominantni. Rat i neimaština, kao posljedica enormnih vojnih izdataka, doveli su do Februarske, a nakon toga, i Oktobarske revolucije 1917. godine. Petogodišnji građanski rat koji je slijedio Oktobarsku revoluciju odnio je između 7 i 12 milijuna vojnika i civila.
Brutalnost, kako bijelih tako i crvenih snaga, bila je dominantna. Međutim, pobjeda Crvenih bila je samo nastavak revolucionarnog nasilja. Između dva rata, kao posljedica raznih vrsta terora nametnutih od strane sovjetske vlasti, procjenjuje se da je život izgubilo između 7 i 9 milijuna stanovnika prve zemlje proletarijata, Sovjetskog Saveza.
Drugi svjetski rat ili – kako ga Rusi nazivaju – Veliki domovinski rat, odnio je oko devet milijuna vojnika i trinaest milijuna civila. Neke procjene idu i do 26 milijuna žrtava bivšeg SSSR-a. Mnogi smatraju da je Staljinova čistka oko 120.000 visokih časnika Crvene armije, od čina bojnika pa sve do maršala, jedan od ključnih razloga tolikih žrtava. No, uz obilnu pomoć Sjedinjenih Država i Velike Britanije, Sovjetski Savez uspio je početne poraze pretvoriti u konačnu pobjedu. Cijena u ljudskim životima bila je stravična.
Od osvajačkih ratova u novije doba, ruski gubici bili su različiti. Podjelu Poljske u sporazumu s nacističkom Njemačkom Sovjetski Savez je platio sa svega sa 1500 poginulih vojnika. Za vrijeme Zimskog rata između Sovjetskog Saveza i Finske, koncem 1939. i početkom 1940. godine, cijena je bila mnogo veća. Stradalo je između 125.000 i 150.000 vojnika Crvene armije.
Poraz u Rusko-japanskom ratu 1905. godine, na jesen iste godine pokreće neuspješnu revoluciju. Procjena poginulih i umrlih ruskih vojnika u Rusko-japanskom ratu kreće se oko 70.000. Iako je za vrijeme sovjetske intervencije u Afganistanu poginuo “svega” oko 15.000 vojnika, povlačenje iz Afganistana bila je uvertira u raspad moćnog SSSR-a. Gospodarstvo je naprosto propalo, a politički sustav nije imao pravi odgovor na nagomilane probleme.
Gledajući kroz povijest, vladajuće elite Ruskog carstva, Sovjetskog Saveza, a i današnje Ruske Federacije, ljudske gubitke nisu uzimale kao limitirajući faktor u ostvarenju svojih političkih ciljeva. Međutim, mentalitet današnjeg obrazovanog ruskog muškaraca iz Moskve ili Sankt Peterburga nije na razini “mužika” iz doba Carstva. Toga su svjesni i u Kremlju. Zbog toga su teret mobilizacije prebacili na ruralne i udaljene krajeve Ruske Federacije.
Katastrofalno vođenje
Zbog čega su ruski gubici tako veliki u relativno kratkom ratu protiv Ukrajine? Razlozi su mnogi. Očita je nekompetentnost u vođenju i zapovijedanju oružanim snagama, od taktičke do strategijske razine. O krivoj strategijskoj procjeni Kremlja već pjevaju i vrapci na grani. Međutim, najniža izvršna razina zapovijedanja, koja počiva na dočasničkom kadru, naprosto je katastrofalna.
Ruski pristup u vođenju operacija zanemario je ovu kategoriju zapovjednog kadra. U Vojsci Ruske Federacije dočasnik je samo slijepi izvršitelj zapovijedi, bez mogućnosti i najmanje inicijative. Svjedočenja s fronta govore da su jedinice vrlo često ostavljane sa zapovijedima koje nemaju veze s realnom situacijom. Časnici bi, kao po pravilu, izdali naređenja i zbrisali nakon prvog jačeg okršaja.
Vojska Ruske Federacije, pogotovo onaj mobilizirani dio, loše je opremljena. Njihova zaštitna oprema daleko je lošije kvalitete od one koju koriste ukrajinski vojnici. Uvođenjem umjetnih vlakana, kao što su Kevlar i Twaron u proizvodnju vojničkih zaštitnih kaciga, znatno se povećala zaštita vojnika od smrtonosnih povreda glave. Dok ukrajinski vojnici na glavi nose suvremene šljemove, većina mobiliziranih ruskih vojnika dobiva čelične šljemove iz doba Sovjetskog Saveza.
Takav šljem osigurava zaštitu od manjih gelera. Pored toga, mnoge suvremene kacige koje je dobila ruska vojska napravljene su od stakloplastike umjesto od Kevlara. Netko je opet maznuo dobru lovu! Ista je situacija i sa zaštitnim prslucima. Umjesto prsluka načinjenih od visoko otpornih umjetnih vlakana, vojnici Ruske Federacije dobivaju zaštitne prsluke s limenim pločama koje ne mogu zaustaviti ni metak iz pištolja, a kamoli jurišne puške.
Individualna sanitetska oprema vojnika, koja se sastoji od prvog zavoja i ostalih pomagala za zaštitu od krvarenja, nedostaje ruskim vojnicima. Novim regrutima preporučili su da za zaustavljanje krvarenja, u slučaju ranjavanja, koriste ženske tampone.
Dizajn ruskih tenkova, oklopnih transportera i borbenih vozila pješadije favorizira vatrenu moć i manevar na račun zaštite posade i vojnika. Ruska vojska, pogotovo na početku rata, masovno je koristila oklopno mehanizirana sredstva. Posljedično, slabiji oklop nije mogao pružiti dovoljnu zaštitu posada od masivne upotrebe suvremenih protuoklopnih sredstava koje je Ukrajina dobila sa zapada.
Ipak, upotreba preciznog naoružanja od strane ukrajinske vojske osnovni je uzrok velikih gubitaka na ruskoj strani. Bilo da se radi o improviziranim kvadrokopterima ili sofisticiranom vojnom naoružanju, prednost je očito na ukrajinskoj strani. Danas ukrajinska vojska može ostvariti precizan pogodak, neposrednim ili posrednim gađanjem, na daljinama od 20 metara do 80 kilometara u svim vremenskim uvjetima, danju i noću.
Pored raketa M30/31 koje lansira višecijevni bacač raketa HIMARS, Združene snage Ukrajine dobile su i velike količine preciznih artiljerijskih granata kalibra od 155 milimetara M982 Excalibur. Također, M1156 dodatak za precizno vođenje od klasične granate 155 milimetara stvara vrlo precizno oružje. S takvim naoružanjem, ukrajinska artiljerija može precizno pogoditi i uništavati ruska zapovjedna mjesta, objekte u kojima borave vojnici, kopnena i vodena transportna sredstva duboko unutar okupiranog teritorija.
Dolazi zima
Faktički, Ukrajinci su sposobni pogoditi vojničku spavaonicu 80 kilometara od linije fronta. Svjesni te činjenice, da bi izbjegli ukrajinske napade, ruska vojska za smještaj vojnika masovno koristi stambene objekte u kojima žive i civili. Za razliku od Rusa, koji svoju vatrenu moć uvelike koriste za neselektivno razaranje, Ukrajinci gađaju – kako se u žargonu kaže – u meso. Cilj je nanošenje što većih gubitaka živoj sili neprijatelja, a ne poravnanje nekog sela u Donbasu.
Uz to, Ukrajinci su razvili mnogo sofisticiraniji obavještajni sustav kojim dobivaju situaciju na terenu u realnom vremenu. Time se izbjegava “prijateljska” vatra po vlastitim snagama. Nadolazeća zima će imati negativan učinak na okupatorske trupe. U kojoj mjeri, još se ne može znati.
U veljači, na početku invazije, mnogi ruski mladi vojnici jednostavno su napustili svoja oklopna sredstva jer nisu imali goriva. Između zamrzavanja i predaje, uglavnom su birali predaju. Nema sumnje da će ruska logistika i dalje biti ispod potreba ruskih vojnika na frontu. Već sad imaju velike probleme čak i u dostavi hrane.
Gdje je zimska oprema?
Pod uvjetom da su uklonili sve organizacijske slabosti koje su se pokazale na početku rata, ruska logistika nema na raspolaganju dovoljno sredstava i opreme za snabdijevanje tako velike vojske u zimskim uvjetima. Kad je započela “djelomična” mobilizacija, otkriven je manjak od milijun i pol uniformi u ruskim skladištima!
Smijenjen je glavni logističar ruskog ministarstva obrane general Dmitrij Bulgakov. Međutim, to nije riješilo nedostatak zimske opreme. Na drugoj pak strani Združene snage Ukrajine već su dobile stotine tisuća kompleta zimskih odora zajedno s ostalom opremom za ratovanje u zimskim uvjetima. Kanada je sama poslala pola milijuna zimskih uniformi.
Dakle, za očekivati je daljnji rast ruskih gubitaka, i to posebno onih neborbenih. Smrzavanje, bolesti, dezerterstvo pa i predaje, sve su to posljedice loše opremljene vojske. Najupečatljiviji primjer jesu stradanja vojnika Sovjetskog Saveza tijekom Zimskog rata protiv Finske. Ostavljeni u manjim grupama, bez logistike, na niskim temperaturama, vojnici su se ili smrzavali ili jednostavno predavali.
Motti taktika, kako su Finci nazivali komadanje i iznurivanje sovjetskih vojnika, ne može se kopirati u Ukrajini. Međutim, načela “motti” taktike i dalje su primjenjiva. Tijekom zimske operativne pauze za očekivati je sustavne ukrajinske udare po logističkim centrima i linijama opskrbe ruske vojske. Ako se nastavi ovakav trend, ruska vojska bi kraj zime mogla dočekati s gubicima i većim nego u Zimskom ratu protiv Finske.
U tom smislu ljudski gubici mogli bi dosegnuti neprihvatljivu razinu s kojem se rusko društvo ne može nositi. Gubici u ratu, u kojem ogromna većina stanovništva ne želi sudjelovati, uz učinak gospodarskih sankcija, mogao bi na proljeće ozbiljno uzdrmati vlast u Kremlju. To je već politički problem koje će se rješavati interno, nadam se bez revolucije. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuJe li to izvještaj s prve crte fronta ili prijepis s nekog NATO portala??