KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

RUSI I DALJE UZ ASSADA

19. siječnja, 2013.

Piše: Ile Papić Golub

Nakon iznenadnog povlačenja američkih vojnih brodova, uključujući i nosače aviona koji su bili razmješteni uz sirijsku obalu, i dovršetka razmještanja Patriot raketnih sustava uz sirijsko-tursku granicu do kraja siječnja 2013., dolazi nam još jedna najava najvećih pomorski vojnih vježbi ruske ratne mornarnice u posljednjih nekoliko desetljeća. Vježbe bi se također trebale održati krajem siječnja 2013. godine.

Svi ovi događaji nisu slučajna koencidencija, nego se očito radi o zauzimanju pozicija i pokazivanje snage pred odlučujuće događaje u Siriji i oko Sirije. Ali vratimo se na vojne vježbe ruske ratne mornarice koje bi se trebale održati u istočnom Mediteranu i u kojima će sudjelovati djelovi svake od ruskih pomorski flota, crnomorske, baltičke, flote iz sjevernog ledenog mora, te pacifičke. Nikad, čak ni za vrijeme hladnog rata u Sredozemnom moru nije održana vježba koja obuhvaća sve djelove ruske ratne mornarice. Za nadzor Mediterana uvijek je bila zadužena samo crnomorska flota, uz rijetke iznimke učešća djela flote iz Baltičkog mora. U vježbama će sudjelovati postrojbe mornaričkog pješaštva, podmornice, postrojbe za lansiranje balističkih projektila, jedinice za protupodmorničku odbranu, te zajednička zapovjedništva sve četiri flote. Rusko ministarstvo obrane također je najavilo kako će se na brodovima nalaziti anfibijske desantne postrojbe ruskog mornaričkog pješaštva, tako da će ovo biti puno više od obične vojne vježbe.

RUSI DOLAZE

Pojedini izvori prenose najave slijeda događanja ovih vojnih vježbi. Tako će se u prvoj fazi vježbi ruske trupe ukrcati na obalama Kavkaza u Crnom moru i bit će transportirane u istočni Mediteran već u prvoj fazi vježbe. Potom će se amfibijskim brodicama, prema dogovorenom planu iskrcati na obale Sirije. Za mjesto desanta su izabrani djelovi obale napučeni alavitima. Iskrcavanje mornaričkog pješaštva koja će podržati najjače ruske ratne flote ikada okupljene od kraja drugog svjetskog rata, mora imati dobar razlog. Kopnenim postrojbama i  ovoj moćnoj floti mogao bi se pridružiti i jedini ruski nosač aviona kojeg ruska ratna mornarica posjeduje, koji bi se prema nekim vojnim analitičarima zajedno sa svim ostalim ruskim postrojbama izravno uključiti u odbranu ruske ratne luke Tartus i na taj se način aktivno uključiti u sirijski sukob.

Specijalne ruske postrojbe su duže vrijeme prisutne u Siriji. Te postrojbe su izravno sudjelovale u premještanju oružja iz jedne baze u blizini Alepa, čija je odbrana popuštala pred navalom pobunjeničkih snaga. To je ujedno bila i prva intervencija ruske vojske van granica bivšeg Sovjetskog Saveza od povlačenja iz Afganistana. Nakon svih onih kontraverznih diplomatskih znakova o distanciranju od Assada i sirijske vojske, ovo je jasan znak Rusije koja poručuje kako se od obrane Sirije neće odustati. Naravno, ovdje se misli u prvom redu na “prevenciju” od eventualnog stranog napada na Siriju. Zapadne sile povukle su svoj potez postavljajući Patriot rakete u Turskoj, a ovo je jedan od odgovora Rusije. U cijelom ovom kontekstu važan je i nedavni govor sirijskog predsjednika Assada o kojem sam pisao u prethodnim znakovima vremena, a koji je svakako tempiran na temelju aktualnih događanja. Assad je tu naglasio da je Sirija spremna na političko rješenje i na okončanje sukoba. Bez obzira što su pobunjenici odbacili Assadovu ponudu, pitanje je što mogu učiniti bez strane vojne intervencije. Pošto se Siriju nastoji srušiti po “libiskom modelu” a on nužno uključuje stranu intervenciju. Postoje u ovom trenutku dvije opcije: ili će ovaj konflikt brzo završiti tj. političkim rješenjem ili će zapadne sile krenuti na napad na Siriju i riskirati otvoreni rat s Rusijom. Ovaj drugi scenarij bi imao nesagledive posljedice ne samo na Bliski Istok već i na cijeli svijet. Stoga će presudni biti sljedeći koraci koji će poduzeti NATO savez kao i razmještanje njihovog strateškog oružja u regiji kao i pokreti ruskog ratnog zrakoplovstva. Prvi veći znak trebao bi biti isplovljavanje američkog nosača zrakoplova iz pomorske luke u Norfolku, najveće ratne luke NATO saveza za misije na Atlantiku i Mediteranu.

SVE ZA PLIN

Više puta sam u svojim prethodnim znakovima naglašavao kako će ova regija biti u budućnosti od ključne geostrateške važnosti. Kroz nju će prolaziti najveći dio energenata iz Afrike, Azije i same Ruske Federacije. Zbog toga po mišljenju mnogih analitičara, Rusija nemisli napustiti Siriju i priprema se da pod svaku cijenu odbrani svoju ratnu luku Tartus, a samim tim i svoju premoć u istočnom Mediteranu. Ukoliko bi pak Rusija odustala od kontrole tog dijela Mediterana, izgubila bi kontrolu nad plinovodima i naftovodima kojima zaobilazeći “problematične zemlje” (Tursku i Ukrajinu), isporučuje svoje energente Europi. Situacija na Mediteranu napetija je danas nego za vrijeme najvećih hladno ratovskih kriza 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća. Sljedeći mjeseci, Mediteran i sirijska kriza bit će u centru svjetske pozornosti i moguće je da se sve završi brzo, političkim dogovorom suprostavljenih strana, prije svega zbog odluke Rusije da pokaže kako ne namjerava olako prepustiti nadzor nad ovako strateški važnom području. A posebno je znakovita u zadnje vrijeme američka “misteriozna šutnja” po pitanju sirijskog konflikta. U svim ovim događanjima nipošto netreba zaboraviti i nužno je analizirati i stanje na terenu. Pošto je većina zapadnih medija u ovom sukobu zauzela vojno-propagandni stav, odnosno nikad ne izvještavaju o gubicima na strani pobunjenika. No neki nezavisni izvori govore o znatnom broju ubijenih pobunjenika proteklih dana diljem Sirije. U svojim izvještajima oni ističu kako je sirijska vojska napravila napad na nekoliko pobunjeničkih skrovišta u mjestima Kafr-Batna, al-Meleiha i Shaaba. Također se spominje operacija oko Damaska, Daraye i drugih gradova. Izvori ističu velike uspjehe sirijske vojske kao i veliki broj ubijenih naoružanih pobunjenika. Izgleda kako je u tjeku velika ofenziva sirijske vojske koja je dobro koordinirana i vođena, kako bi se stvorili uvjeti za pokretanje pregovora i političko rješenje krize. Pokretanje pregovora i političko rješenje sirijske krize značilo bi potpuni poraz zapadne politike u Siriji koja je od početka svoju strategiju vezala isključivo uz naoružavanje,  plaćanje i opremanje militantnih pobunjenika.