KOLUMNA ZNAKOVI VREMENA

LIBIJA, SIRIJA, PA IRAN

3. studenoga, 2012.

Piše:Ile Papić Golub

Ono što će definitivno odrediti novi svjetski poredak i oblikovati njegov izgled u budućnosti, svakako su Bliski istok i Perzijski zaljev i sve što će se u skoroj budućnosti događati na tom području, posebno vezano uz Siriju i Iran. Događaji na tom području, “ulaze u završni dio” između dvaju suprostavljenih strana. Na jednoj strani Zapadne sile  i NATO predvođene SAD-om i Turskom, a na drugoj Rusija i Kina u obrani Sirije i Irana.

Današnjim događanjima na tom području, prije svega u Siriji prethodilo je tzv. Arapsko proljeće koje je dovelo do promjene dugogodišnjih režima i predsjednika od Tunisa, preko Egipta do Libije. U Libiji je ta promijena bila najbrutalnija s najviše žrtava, a završila je ništa manje brutalno, ubojstvom njezina predsjednika Gaddafija. Godinu dana nakon njegova smaknuća, Libija je u kaosu i anarhiji. Svakodnevno gine na stotine Libijaca u građanskom međuplemenskom i osvetničkom ratu. Današnja libijska stvarnost je puna nasilja, ubojstava iz osvete, a sve je to skriveno od svjetske javnosti. Dakle, ovoj surovoj stvarnosti prethodila je rezolucija kojom je uspostavljena slobodna zona leta iznad Libije, donešena uz pomoć Kine i Rusije. Nakon nje, NATO je svojim moćnim zrakoplovstvom brzo stvorio preduvjete za poraz snaga regularnih Gaddafiju od strane tzv. libijskih pobunjenika koji su zauzeli sve binije libijske gradove i uporišta kao najbitnija naftno-energetska postrojenja i rafinerije. Sažetak ove priče je zapravo ta da je libijski narod umjesto dugo očekivane demokracije dobio kaos, anarhiju,smrt i nasilje, a Zapad toliko im bitne energetske izvore.

ŠTO SU SVE LIBIJCI IZGUBILI

Ovo je samo nekoliko primjera povlastica, prava i stvari koje su Libijci izgubili:

U Libiji nije postojao račun za elektriku; opskrba električnom strujom je bila u potpunosti besplatna za građane Libije.

Banke nisu uzimali kamatu na kredite, banke u Libiji su bile u vlasništvu države, krediti su se davali građanima s 0% kamata koje je određivao zakon.

Imati kuću ili stan je bilo ljudsko pravo u Gaddafijevoj Libiji.

Novo vjenčani parovi su dobivali 60.000 dinara ili 50.000 dolara koje im je dodjeljivala vlada da bi mogli kupiti svoj prvi stan tako da započnu obiteljski život.

Edukacija i zdravstvena skrb je bila besplatna. Prije nego li je Gaddafi došao na vlast samo je 25% znalo čitati i pisati, sada 83% Libijaca čita i piše.

Ako su se Libijci željeli baviti poljoprivredom dobili bi kredit za poljoprivrednike, farmu, strojeve, sjeme i stoku da bi počeli s poslom.

Ako se Libijci nisu mogli educirati ili liječiti u Libiji, tada bi ih vlada financirala da bi to uradili u inozemstvu, ne samo da bi im sve platili nego bi dobili i keš novac za stanovanje ili prijevoz od 2.300 dolara na mjesec.

Kada su kupovali automobile, Libijci bi plaćali 50% cijene, ostalo bi pokrila vlada.

Cijena benzina  Libiji je bila 0,40 dolara po litri.

Libija nije imala vanjski dug, dok njena zarada iznosi 150 milijardi dolara koje su sada zamrznute diljem svijeta.

Ako Libijski građanin nije mogao naći posao u svojoj struci, vlada bi mu plaćala prosječnu plaću iz njegove struke dok ne nađe posao.

Dio svake prodaje nafte bi direktno bio stavljan na bankovne račune gdje je bio vlasništvo svakog Libijskog građana.

40 štruca kruha su se mogle kupiti u Libiji za 0,15 dolara.

25% Libijskih građana ima sveučilišne diplome.

Gadaffi je napravio najveći svjetski projekt za navodnjavanje (irigaciju) koji je nazvan Velika rijeka koju je napravio čovjek, da bi voda bila dostupna u svim krajevima pustinje.

ZADNJA CRTA

Nakon završenog posla u Libiji, kompletna zapadna propagandno vojnopolitčka mašinerija okrenula se prema novoj meti, Siriji. Prije analize događaja u Siriji, ovdje je nekoliko bitnih podataka kako bih se bolje razumjelo i sagledalo sirijsku poziciju kako na Bliskom istoku tako i na širem regionalnom području oko Sirije. Sirija je jedna od rijetkih zemalja u kojoj Rusija ima svoju vojno-pomorsku bazu u luci Tartus. Veze i dobri vojno-politički te gospodarski odnosi te dvije zemlje potječu još iz doba Sovjetskog Saveza i traju do današnjih dana. Osim toga zauzimanje Sirije od strane zapadnih sila i Turske znači praktično njihov dolazak na ruske granice što je dakako ruskoj vlasti neprihvatljivo. Osim toga, geostrateški kao i energetki položaj Sirije je neprocnjenjiv. Sve su ovo stvari zbog kojih je Rusija, zajedno s Kinom odlučila povuči crtu ispod koje vjerojatno neće ići. Podvlačenje ove crte obuhvaća osim Sirije i Iran koji predstavlja zadnju crtu obrane Rusije i Kine od dolaska na njihove granice.