ROĐENDAN ZLATKA TANODIJA U MALOM LISINSKOM

ROĐENDAN ZLATKA TANODIJA U MALOM LISINSKOM

21. studenoga, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

kolumna-metamuzika-LN

Napisao: Igor Koruga

Usko povezani subjekti, izdavačka kuća Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja (HDS), omogućili su, u utorak 19. studenog u malom Lisinskom, skladatelju Zlatku Tanodiju obljetnički koncert, povodom njegova 60-og rođendana, kakvog bi, da sam kojim slučajem skladatelj, i sam poželio. Tu prije svega mislim na vrhunske koncertne uvjete, koloristički i grafički decentno oblikovanu i sadržajno bogatu programsku knjižicu, sjajne suradnike ispred pozornice (Mario Mavrin) i na njoj (u nastavku), te na kraju, na iskrene prijatelje i ljubitelje kvalitetne glazbe, nagrađene unaprijed besplatnim ulaznicama. Premda je danas Tanodija (1953) moguće doživjeti kao generacijski zrelog skladatelja, djela mu se stilski nedaju točnije odrediti, ili svrstati u poneku ladicu. Bez formalne etikete, Tanodijeve su skladbe ostale vjerne jedino vezi sa suvremenošću, odnosno svevremenošću; i to ponajprije zbog ideje, a tek potom zbog upotrebe elektronike kojom se, pak, na ovim prostorima, upravo on, Tanodi, počeo baviti prije četrdesetak godina. Opremljen superlativima, ispred Hrvatskog društva skladatelja, Tanodiju se obratio i Antun Tomislav Šaban koji je uspio prenijeti čak i iskrene čestitke Predsjednika Republike Hrvatske, ujedno i skladatelja, Ive Josipovića.

 

Djelomično i cjelovito

Britke i strukturirane Tanodijeve glazbene misli – kakvima se, općenito, kreativac razlikuje od produktivca, umjetnik od zanatlije, a umnik od radnika – bile su prikazane, djelomično, u isječcima iz mjuzikla Crna kraljica (1994) te u potresnim kadrovima Sedlarovog filma Četverored (1999), a potom i cjelovito, u uprizorenju Slike Albina sjećanja iz dosad nepostavljenog baleta Dom Bernarde Albe (1989) te u izvedbama Klavirskih etida (2002), Aira za basklarinet i elektroniku (1997) i Requiema za sopran i Kymu (2007). Unutar takvog umjetničkog kolaža Tanodi je otkrio svoju suptilnu stranu, stilsku izvornost i neovisnost, kao i percepciju ¨izvan kutije¨, s (njemu) vidljivim rubovima i gabaritima.

 

Requiem i Air

Prema biografskim podacima, 2007-a godina bila je godina Tanodijevog Requiema, doslovno gledano, ipak malo prerano napisanog. Odličnu izvedbu upravo tog djela obilježila je raspoložena sopranistica Lidija Horvat Dunjko, spretno uključena u zanimljivu interakciju ljudskog glasa, pokreta, fiksiranog svjetlosnog snopa i elektronički stvorenih glazbenih parametara – sekvenci, harmoniziranih loopova i delaya. Virtualnu pak interakciju – moram priznati najbolju te večeri – moglo se doživjeti u izvedbi četverostavačnog Aira, odnosno u prožimanju muzičkog gradbenog materijala, izrabljivanog preko strojeva za uzrokovanje, i daha našeg ponajboljeg multiinstrumentalista Ratka Vojteka, obuhvaćenog čas mikrofonom, a čas basklarinetom. Vojtekova iskreća koncentracija u okruženju medijskih pomagala i instrumenta; studijskih slušalica na glavi te mikrofona i basklarineta pred sobom, vjerojatno se podudarala s onom otprije 16 godina, kada je praizveo isto djelo u zagrebačkoj Dvorani HDS-a. Srdačan i zaslužen pljesak čuo se i poslije baletne solo točke žustre plesne solistice Aleksandre Mišić, ali i nakon četiri Klavirske etide koje su temeljito ispitale vještine lijeve i desne ruke (separacije, dohvate…) pijanistice Katarine Krpan.

Imajući na umu programski slijed, sam se skladatelj, Zlatko Tanodi, na pozornici pojavio, kako to i priliči, na samome kraju koncerta. Obzirom na ukupnost dojma, kratkom je zahvalom izbjegao nepotrebne tirade i pozvao voljne na raskošan domjenak u predvorju dvorane. Nakon uobičajenih čavrljanja i prevalencija prisnosti prirodno je uslijedio smiraj, pogodan za razmišljanje i kontemplaciju. U Tanodijevom slučaju, o glazbenom stvaralaštvu, o reprodukciji, o pedagogiji i još koječemu. Iskreno, u svemu mu tome i dalje želim puno uspjeha i malo sreće. T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<