RENATA VRANYCZANI AZINOVIĆ U STUDIJU GALERIJE RAČIĆ

RENATA VRANYCZANI AZINOVIĆ U STUDIJU GALERIJE RAČIĆ

11. studenoga, 2015.

R. Vranyczany Azinović Tri-gracije foto Goran  Vranić-1
S jedne strane, oslonjena na zbiljske motive, s druge otvorena kreativnoj radosti “ružićevske kiparske škole” ili one kratkotrajne ali plodonosne zagrebačke Primijenjene akademije koja je izvršila utjecaj i na crtani film, i ostavila duboki trag u kiparskom stvaralaštvu; umjetnica plijeni pozornost originalnošću i sasvim prikrivenom angažiranošću za neizostavno uključivanje dobrote u kriterije ljepote

Napisao: Ivan Raos

Renata Vranyczany Azinović predstavlja svoje kiparske radove na izložbi naslovljenoj Skulpture ili Sjećanje na jedno ljeto koja se otvara u četvrtak, 12. studenoga 2015.  u 19 sati u Studiju Moderne galerije’ Josip Račić’ (Margaretska, 3) u Zagrebu, kad će na otvorenju izložbe govoriti poznatija hrvatska povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak. Fotografije u katalogu predočenih kiparskih radova na izložbi i fotografije vezane uz izložbu snimio je Goran Vranić. Riječ je o izložbi koja Zagrepčanima  pokazljivo predstavlja izbor od  trideset i dvije engobirane terakote koje je umjetnica stvorila u razdoblju od 2009. do danas iz ciklusa Riblja jata i Sunčači. Izložba se može razgledati do 29. studenoga 2015.

Ukipareni u formacijama kugle i elipse

Najnovija faza u stvaralaštvu Renate Vranyczany Azinović odnosi se na temu jata riba, na istraživanje prostornih odnosa pojedinac – skupina. To je tema koja već dugo zaokuplja umjetnicu i koja je na određeni način kulminirala u radu Orkestar (2001.). Međutim, motiv (riba i morskih stvorenja) postavio je pred umjetnicu drugačije probleme. Multipliciranje jednakih i sličnih oblika u ranijim radovima ovisilo je o postavu, izložbenom prostoru i umjetničinoj volji. Sad je multipliciranje vezano uz ritam okupljanja i manifestira se kao reljefna skupina koja sugerira oblik kugle ili elipse. Promatrajući podmorje maskom umjetnica je opazila mnoge karakteristične formacije malih riba, pratila tu animaciju zatvaranja u čvrstu skupinu, rastvaranja, prikupljanja u brzom plivanju i položaje u slobodnom.
Stilizacijom i oblikovnom igrom ukiparila je štogod od te egzisencijalne i instinktivne organiziranosti koja zadivljuje svojom uigranošću (s obzirom na broj sudionika). Pred nama su reljefi nastali iz mnoštva pojedinačnih oblika i ukipareni u spomenutim formacijama kugle, elipse, ili u slobodnom paralelnom plivanju. Zanimljive su i nakupine koje dinamikom smjerova i položaja ribica djeluju poput vlasulje, a umjetnička su interpretacija navale na hranu. Dosljedna svom pristupu oblikovanju, umjetnica usprkos pojednostavljenjima nalazi detalje koje ističe kao bitne, i koje njezinim radovima daju posebnu draž.

Sunčači u prirodnim pozama

Riblje oči, na primjer, koje im daju dodatnu živost, kao i boja koja je vrlo bitan medij njezina izraza. Drugi dio izložbe, koji također pripada novijoj fazi umjetnice, jesu kupači, točnije ljudi s plaže koji se sunčaju, sunčači. Svi su oni modelirani na tipično duhoviti i pitak način i pripadaju ciklusu građanstva, kojim se po raznim etapama, uz animalizam, umjetnica bavi od 1989. godine. Sunčači su vrsta hedonističkih grješnika, koji usprkos globalnoj zdravstvenoj “brizi” i zabrani sunčanja (barem ne bez obaveznih preparata, od tableta do krema s faktorima) izlažu svoju bijelu put suncu u težnji da postanu tamnoputi. Pritom su krajnje opušteni dok sjede podbočeni, nalakćeni, čitajući, ležeći, meditirajući, promatrajući. Raznovrsnost njihovih poza odaje istančanu opažajnost, pa i strast gledanja umjetnice koja vještom modelacijom oživljuje figure iluzijom pokreta i sugestijom njihovih tjelesnih težina. Kao i obično (kad je riječ o ciklusima građana) to su motivi stvarnih ljudi, bez manekenskih ili nekih drugih idealističkih pobuda, neopterećeni izgledom svojih mekih i podatnih, mahom sredovječnih (a ne mladih ili koščatih) tijela. Svi su oni i one, koji su su tek stigli na plažu, i oni i one koji imaju već svoju brončanu boju (od sunčanja, bez solarija i umjetnih boja) opremljeni sunčanim naočalama, šeširićima, šiltovima, dakako u šarenim i jednobojnim, jednodjelnim i dvodjelnim badekostimima (kupaćim kostimima) s knjigom ili novinama u ruci ili bez njih. Samo su poneki nudisti razodjeveni, jednako oblikovno tretirani u prirodnim pozama sunčača kao i ostali (ne kao standardni aktovi u akademskom smislu).
Prepoznatljiva raznovrsnost i individualnost, usprkos apstrahiranju u čiste i glatke forme, specifičnost je koja krasi djela Renate Vranyczany Azinović. S jedne strane, oslonjena na zbiljske motive, s druge otvorena kreativnoj radosti “ružićevske kiparske škole” ili one kratkotrajne ali plodonosne zagrebačke Primijenjene akademije koja je izvršila utjecaj i na crtani film, i ostavila duboki trag u kiparskom stvaralaštvu; umjetnica plijeni pozornost originalnošću i sasvim prikrivenom angažiranošću za neizostavno uključivanje dobrote u kriterije ljepote. Uglednija hrvatska likovna kritičarka Branka Hlevnjak, znalački sročenim osvrtom popratila je izložbu Renate Vranyczany Azinović postavljenu u Studiju Moderne galerije’ Josip Račić’ kojeg je zapisala u preglednom izložbenom katalogu.T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code