RADOVIĆ: PORAZ BAHATOG HRVATSKOG FARAONA

RADOVIĆ: PORAZ BAHATOG HRVATSKOG FARAONA

5. prosinca, 2019.

 

Oče, oprosti im, ne znaju što čine!

(Luka 23,34)

Piše: Saša Radović

Prije mjesec dana na svojoj opsežnoj mailing listi koja obuhvaća relevantne hrvatske političke segmente objavio sam svoje povlačenje s javne scene. Nakon pune četiri ratne godine u vojnoj odori, a zatim nakon preko objavljenih 400 tekstova o Bandi lopovskoj koja je opljačkala Hrvatsku i objave šest knjiga o uzrocima raspada hrvatskog društva izgubio sam svaku nadu „da mrtvog magarca treba tući”. Pomislio sam da je sve gotovo, da je hrvatski narod položio oružje i da nestaje u ništavilu ili panično bježi u Irsku i Kanadu…

Ali dogodilo se čudo. Mrtvi magarac uskrsnuo je i ritnuo se kopitom, doduše mlako i stidljivo – ali ipak! Učitelji (ne i vjeroučitelji!) su pokazali zube. Možda se moj pasivni, zaglupljeni i zatucani svekoliki puk polako budi? Nada umire posljednja, dovoljno da se vratim.

U štrajku koji nije štrajk; bahata, arogantna i korumpirana oligarhija s Gornjeg grada nije prepoznala da se to nije samo borba za učiteljske plaće nego znatno širi bunt protiv opće nepravde. Iz svojih zlatnih fotelja, preskupih luksuznih limuzina i s bezobraznim beneficijama najbrojnija bulumenta ministara u cijeloj Europskoj uniji (20 ministara + premijer) ne vidi ništa ispod sebe. Jedino što ih zanima je stabilnost vlasti – da u miru provedu svoje mandate i da nešto (kakav mercedes ili vila..) ostane i nakon mandata. Ali, ne ide uvijek sve po planu. U našem Theatru apsurda, u pregolemom aparatu vlasti najvećem u EU, a možda i u svijetu (u odnosu na broj stanovnika) konačno se naziru pukotine i vrlo izvjestan brzi krah najgore Vlade u novoj hrvatskoj povijesti. Nažalost, lustracija zla u Hrvatskoj ne provodi se; krivci za totalni kolaps na moralnim poljima, obrazovanju i u gospodarstvu, umjesto Remetincem, bit će kao i do sada nagrađeni debelim otpremninama i novim rukovodećim položajima. A, ostat će i „nešto”, nitko neće provjeravati porijeklo imovine!

Nakon poslijepodneva 2. prosinca 2019., odnosno objave sindikata da je sporazum postignut potpunim porazom bahatog hrvatskog faraona, pisati o samom štrajku – deplasirano je. Dugo, predugo smo gledali i slušali o rovovskom ratu (Davida) štrajkača, roditelja i javnosti protiv (Golijata) slijepe i gluhe gomile prekobrojnih ministara i njihove tihe, ali moćne zaštite biskupa s Kaptola. Premijera nije bilo, putovao je po Europi i bavio se Europom što prezaduženu naciju iznurenu porezima i nametima – apsolutno ne zanima.

Bezobraznim pritiscima i nebuloznim pamfletima, pod „kišobranom” hinjene brige za djecu te priglupih priča o „bijesnim roditeljima” partijski aparatćiki pokušali su provesti tiraniju premijera koji se nije udostojao razgovarati sa sindikalistima „nižim od njegove veličine”. Tek kad je voda došla do grla i kada se stoka sitnog zuba nikako nije dala utjerati u torove, premijer je vratio iz voljene mu Europe i sišao s oblaka. S prezirnim osmjehom i podizanjem obrva samilostno je popustio.

Ova ružna priča o komičnoj ili tragičnoj hrvatskoj demokraciji „samilostnim popuštanjem faraona” nije završena. U najmračnijim tonovima iskazalo se i najviše državno tijelo, Hrvatski sabor. Ni jedan zastupnik nije želio ulaziti u meritum štrajka iako se radilo o najvažnijem segmentu budućnosti Hrvatske. Hrvatski sabor postao je i ostao samo firma za prljavu trgovinu zastupnika (žetončića) u cilju održanja vlasti Vlade. Ostaje nam i detaljno ocrtana realnost da je kompletnoj hrvatskoj vlasti obrazovanje i budućnost nacije „zadnje rupa na svirali”, jer im to ne donosi direktnu korist u njihovim mandatima. Prijevara i laž postali su zaštitni znak Vlade. Bez trunke srama, premijer Plenković javno je lagao da nema 300 do 400 milijuna kuna za učitelje, a istovremeno je nudio povećanja plaća svim javnim službama od 1,2 do dvije milijarde kuna.

Povijesni štrajk

Kao loša kopija boga Janusa – jedno lice Andreja Plenkovića je uglađeno s europskim manirima, lijepom figurom i nježnom fizionomijom uokvirenom staromodnim naoćalama. To slatkorječivo lice priča nam o svojim postignućima (da smo najsiromašniji i zadnji po svim parametrima u EU!).

Ono drugo lice ružno je dvolično i lažno koje nema nikakvu strategiju i ne zna funkcionirati u kritičnim prilikama – s jedne strane je ponizno (sluganski nosi kišobran Merkelici), a s druge je to krajnje surovo, bezobzirno lice bez i malo empatije za svoj narod. U sjećanju hrvatskog puka ostat će Plenkovićevo bahato, „mogu što hoću” i fanatične obrane svojih suradnika stigmatiziranih korupcijom i kriminalom.

Da smo barem jedna od onih južnoameričkih banana diktatura gdje CIA često mijenja državne poglavare, možda bi nam netko „sa strane” pomogao da se što prije riješimo našeg dvoličnog diktatora.

Štrajk „za dostojanstvo učitelja” ili bolje reći mogući početak kraja najgore Vlade s najgorim premijerom – još je jednom ukazao na svu jalovost i silnu rastrošnost dvadeset hrvatskih prekobrojnih ministarstava (dovoljno bi bilo 8 do 10 ministarstava!), enormnog broja ureda, odbora, povjerenstava, agencija, zamjenika, tajnika, savjetnika, zgrada, preskupih limuzina, vozača, frizera, visažistica, tjelohranitelja, grenadira i ostale uhljebljene birokracije. Reforma tog balasta, balona parazita, uštedila bi milijarde – godinama uludo bacane kroz prozor, bez ikakvog realnog i racionalnog učinka.

Dovoljno je u ovom kontekstu prizvati u sjećanje Gabrijelu s mercedesom, vile Kuščevića, Tolušića, Marića… Sjetit ćemo se i da su ovakve groteskne kreature hrvatske svakodnevice – (užas!) danas zastupnici u spomenutoj trgovačkoj firmi, Hrvatskom saboru.

Štrajk je kao nikada do sada potaknuo razmišljanje javnosti. Postaje jasno svima da Hrvatsku treba radikalno reformirati s početkom u temeljnim ćelijama društva. Vlada se mora najprije prepoloviti, a zatim početi reformiranje u svim dijelovima preostalih desetak ministarstava. Umjesto uobičajenih 300 ili više zaposlenika po ministarstvu – dovoljan je ministar, tajnik i najviše desetak službenika. Kao u dijelu razvijenih zemalja i u maloj Hrvatskoj premijer mora biti ujedno i ministar nekog resora. Ne, da svaki tjedan hrvatski premijer trči u Bruxelles i tamo traži kakav masno plaćeni položaj.

Nadalje, županije imaju jednu, jedinu zadaću; distribuciju sredstava u gradove i općine pa te nepotrebne uhljebničke tvorevine s gomilom birokracije treba ukinuti. Groteskne stotine općina (428 općina i 127 gradova) gdje „radi” masa uhljeba s tisućama plaćenih vijećnika (u razvijenim zemljama vijećnici su volonteri) – možda su najgluplja umotvorina u Theatru apsurda. Ukoliko bi ogradili svoj teritorij i na svoje granice postavili zaštitare, svaki grad ili općina imali bi sve elemente države. Da imaju još i svoju vojsku – u Hrvatskoj bi moglo egzistirati i funkcionirati 555 država.

Iz gornjeg teksta razvidno je da naš Theatar apsurda treba temeljito počistiti počevši od plenkovića, kuščevića, bandića, sessa, jelenića, kolindica, njonja i viteza…, pa sve do najmanje 428. općine Civljane u Šibensko-kninskoj županiji u kojoj živi 239 stanovnika.

Theatar apsurda

Famozni i nadajmo se – povijesni štrajk učitelja zasjenio je bliske izbore za predsjednika/icu, ali ujedno i ukazao da je naš Theatar apsurda zaista apsurdan, jalov i beskrajno rastrošan. Siromašna Hrvatska baca milijune na izbore za predsjedničko fikus mjesto – dok pametne zemlje tu formalnost obavljaju u parlamentima za 0,00 kuna.

Naš Theatar apsurda s manje od 4 milijuna stanovnika ima 1.250.000 umirovljenika i jedva toliko radnika – statistika laže da radi preko njih 1,500.000, ali svakodnevno pametni bježe iz (hm!), „Lijepe naše”. Neodrživost opstojnosti države Hrvatske je postala činjenica – u vrijeme Golog otoka i komunističkog pogroma odlasci u inozemstvo su bili „dvosmjerni”, nakon rada i zarade ljudi su se vraćali. Danas u vrijeme faraona i nepravde odlaze mladi radnici i stručnjaci koji su školovani u Hrvatskoj s kompletnim obiteljima. Odlaze s kartom „u jednom smjeru!” da se više nikada ne vrate, djeca idu tamo u škole i tamo će ostati.

Jedina nada su najavljeni štrajkovi koji uskoro slijede (policija, carina i drugi…)! Bandu lopovsku koja nam je opljačkala državu i proizvela pregoleme, jalove balone vlasti treba slomiti demokratskim alatima. Zatim, oduzeti opljačkano, završiti promašeni projekt Republike Hrvatske – i početi od početka!!!

Anno Domini MMXIX T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. žrdina
    #1 žrdina 8 prosinca, 2019, 00:02

    Nijemci su zadovoljni našim školstvom,
    a još više našim učenicima.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 5 prosinca, 2019, 13:56

    Skupljanje glasača za iduće izbore, u ovom slučaju glasovat će sva prosvjeta za Plenkovića, ili će im biti sve oduzeto, ako netko drugi dođe na vlast,iza tite,uvjek dolazi tito,da bi se oslobodili komunističke diktature, morate zatražite otvaranje Arhive,dok se sotona ne ogoli ona će napadati kršćene duše, puna ih je i Crkva,jer su devedesetih vrata ostala otvorena, satan je devedesetih postavija svoje učenike na crkvena vrata,a oni,novovjerci posjedovaše vjeru u antikrista, i pustaše svoje kozliće unutra ,a ovčice Bogu vjerne istraše van,nije sve sunce što sja,niti vjernik, tko se u prsa busa, milujući desnom rukom srce,i misleći na novčanik svoj!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. UČITELJ-ČINA
    #3 UČITELJ-ČINA 5 prosinca, 2019, 10:48

    To nije bio nikakav štrajk,to je “proizvedeni i kontrolirani ” štrajk od strane Smješke-Plenkija i najmanje “dva sindikalca” direktno,vrlo brzo će se razotkriti “prava namjera” ovog “kvazi-štrajka”…

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code